Objavljeno u Nacionalu br. 688, 2009-01-20

Obnova predsjednikove inicijative da Hrvatska izgradi LNG terminal i počne uvoziti plin iz Katara izazvala je velik interes energetskih eksperata

Inicijativa hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića o energetskoj suradnji Hrvatske i Katara izazvala je velik interes hrvatskih energetskih stručnjaka i gospodarstvenika. Gotovo je konsenzualni stav u Hrvatskoj da bi bilo kakav aranžman oko uvoza plina bio dobar potez. Smatra se da bi Hrvatska trebala iskoristiti dobre političke odnose s Katarom i pokušati sklopiti dugoročne ugovore o dobavi plina. U skladu s tim, ali i najavama predsjednika Mesića da je Katar zainteresiran za ulaganje u gradnju Terminala za ukapljeni plin (LNG) u Hrvatskoj, ponovno je aktualiziran nekadašnji plan gradnje takvog terminala u Pločama.

Izradu takvog plana, kojim je predviđena gradnja LNG terminala vrijednog 220 milijuna eura i kogeneracijske plinske elektrane vrijedne 180 milijuna eura, prije nekoliko godina naručila je Luka Ploče. Tada su postojali određeni kontakti s investitorima koji su bili zainteresirani za gradnju takvog terminala, ali se ostalo samo na inicijalnim kontaktima. Sad ima i onih koji smatraju kako bi taj projekt mogao biti zanimljiv katarskim investitorima, iako stručnjaci upozoravaju kako postoje ozbiljni nedostaci u projektu, te da je vrlo upitno koliko bi on bio isplativ. Upravo je nedostatak studije o isplativosti glavni razlog zašto je upitno može li projekt biti realiziran.

Sam terminal u Pločama zamišljen je tako da se sastoji od dva tanka za ukapljeni plin, od kojih bi svaki bio kapaciteta 125 tisuća kubika, te modernog pristana na koji bi mogli pristajati i najveći tankeri za prijevoz LNG-a klase Qmax. Ukupni godišnji kapacitet terminala iznosio bi nešto više od 2,1 milijarde prostornih metara plina, a napravljen je i okvirni proračun njegove raspodjele na tržištu: na hrvatsko tržište bilo bi plasirano oko 740 milijuna prostornih metara plina, što je oko 25 posto godišnje potrošnje plina u Hrvatskoj. Za tržište Bosne i Hercegovine namijenjeno je 920 milijuna prostornih metara, dok bi ostatak kapaciteta bio za rad elektrane.

Hrvatska elektroprivreda već dugo planira gradnju nove elektrane u Dalmaciji. Ploče su često spominjane kao adekvatna lokacija za gradnju te elektrane, ali to je prvenstveno bilo zato što su Ploče kao luka povoljne za uvoz velikih količina ugljena potrebnih za rad termoelektrane kakva je bila planirana. Plinska elektrana bila bi snage 500 megavata, a radila bi u sinergiji s LNG terminalom. Cijeli kompleks zamišljen je tako da viškom topline iz elektrane ukapljenom plinu vraća plinovito agregatno stanje te da se tako izbjegne hlađenje mora, koji navodno može negativno utjecati na okoliš.

Ipak, bez obzira na te okvirne planove, stručnjaci su vrlo skeptični prema mogućnosti realizacije. Teško je očekivati da će investitori ući u projekt bez opsežne studije o isplativosti. Rezultati te studije vjerojatno bi ovisili i o razgovorima investitora s hrvatskom vladom, odnosno moguće je da katarske kompanije svoju investiciju uvjetuju obvezom Hrvatske da svake godine otkupi određenu količinu plina. Iako se očekuje da će potrošnja plina u Hrvatskoj sljedećih godina rasti, do 2030. za čak 43 posto, pitanje je na koliki se otkup plina Hrvatska u ovom trenutku može obvezati. To će biti naročito problematično ako se u budućnosti normalizira dobava ruskog plina, budući da je taj plin značajno jeftiniji od LNG-a.

Budući da se u Omišlju na Krku planira gradnja LNG terminala koji će biti gotovo pet puta veći i povezan s distributivnim mrežama velikih europskih zemalja, čini se da je taj projekt u ovom trenutku za Hrvatsku prioritetan, pogotovo zato što je proglašen projektom od strateške važnosti. Zbog navedenih razloga može se zaključiti kako je taj projekt daleko od realizacije, ali bez obzira na njegovu sudbinu Hrvatska bi morala iskoristiti mogućnost za suradnju s Katarom. Katar je, uz Maleziju, Indoneziju, Alžir i Nigeriju, najveći izvoznik ukapljenog plina na svijetu, 2007. izvezao je 39 milijuna tona LNG-a ili 17 posto svjetskog izvoza, pri čemu ne treba zaboraviti da 1 tona LNG-a daje oko 600 tisuća prostornih metara prirodnog plina. Uz to, u Kataru se grade novi kapaciteti za ukapljivanje koji nadmašuju sadašnje. Zbog toga se smatra kako bi Hrvatska suradnjom s Katarom mogla riješiti problem svoje ovisnosti o Rusiji, odakle uvozom namiruje oko 35 posto svoje godišnje potrošnje

Energetski stručnjak Igor Dekanić smatra kako je najizgledniji modus suradnje s Katarom, onaj vezan za dobavu plina, te kako će i u tom slučaju Hrvatska morati pregovarati s velikim američkim i europskim naftnim kompanijama koje imaju znatne vlasničke udjele u katarskim tvrtkama koje se bave eksploatacijom i izvozom plina.: “Pretpostavljam da bi suradnja s Katarom uglavnom obuhvaćala rezervaciju kapaciteta za ukapljivanje plina i izvoz ukapljenog plina (LNG) iz katarskih terminala za ukapljivanje. Ukapljivanjem i izvozom LNG-a bave se dvije kompanije: Qatargas i RasGas. KATARSKI EMIR sa saudijskim
kraljem Abdulahom
KATARSKI EMIR sa saudijskim kraljem Abdulahom
Qatargas je korporacija u vlasništvu Qatar Petroleuma, Totala, ExxonMobila, Shella, ConocoPhillipsa, te japanskih industrijsko-energetskih giganata Mitsui i Merubeni. RasGas je također katarska korporacija, u čijem vlasništvu sudjeluju ExxonMobil, Qatar Petroleum i s manjim udjelom više ostalih investitora. Prema objavljenim podacima, Qatar Petroleum je državna kompanija čiju upravu sačinjava domaći katarski menadžment i u kojoj vjerojatno presudan utjecaj imaju katarski emir i vladajuća porodica. No operativni nadzor nad ukapljivanjem i izvozom LNG-a imaju Qatargas i RasGas i posredno svjetski energetski divovi, kao što se vidi i iz vlasničke strukture katarskih korporacija. Dogovaranje izvoza LNG-a iz Katara trebalo bi obaviti sa svjetskim energetskim divovima, premda je i utjecaj katarskog emira svakako vrlo značajan. Uobičajena je praksa da se LNG, kao i transport plina ugovara kroz dugoročne ugovore, premda je i kod LNG-a u porastu kratkoročno ili spot-tržište. Prema tome, inicijativa je svakako vrijedna pozornosti, ali tek ju treba ozbiljno razraditi.”

Interes Katara za suradnju i ulaganja u energetski sektor u Hrvatskoj postoji već gotovo deset godina. Prvi kontakti Hrvatske i Katara o tom pitanju ostvareni su još krajem 90-ih, kad je katarski emir Hamad bin Kalifa Al-Tani navodno bio zainteresiran za ulaganje u Hrvatsku. Ipak, ti su razgovori zaustavljeni, da bi se reaktualizirali u proljeće 2003. kad je katarski emir pozvao u službeni posjet Radimira Čačića, tadašnjeg ministra obnove i razvoja u vladi Ivice Račana. U dvosatnom razgovoru emir je ponudio investiranja i financiranje LNG terminala na Krku. Kako je Čačić ispričao u razgovoru za Nacional, uvjeti su bili maksimalno povoljni te je on o ponudi obavijestio Račana, Mesića i Tomislava Dragičevića, direktora Ine. Račana taj problem nije pretjerano zanimao, no Mesić i Dragičević pokazali su interes, ali nisu imali podršku tadašnje vlade. Tijekom ljeta katarski stručnjaci su došli u Hrvatsku i izradili projektnu dokumentaciju prema kojoj bi ukupni kapacitet terminala ukapljenog plina bio tri puta veći od godišnje hrvatske potrošnje plina. Onda je krajem 2003. na vlast došao HDZ i cjelokupni projekt je stavljen ad acta.
U Kataru nisu odustali od te ideje i prošle godine su je realizirali s Talijanima, ali sad su ponovo zainteresirani za Hrvatsku. U Hrvatskoj je 2008. napravljena nova energetska strategija koja je potvrdila da su terminali potrebni, a budući da očito i dalje postoji interes katarskih ulagača, možda ovaj put projekt bude realiziran.