Anne Frank, najpoznatija kroničarka strahota Drugoga svjetskoga rata, na današnji dan 1944. godine unijela je posljednji zapis u dnevnik koji joj je bio podrška i utjeha u svakodnevnici ispunjenoj strahom i izoliranošću. Čitanjem Dnevnika saznaje se puno o Aninom karakteru kao i o karakterima ljudi koji su je u tim godinama okruživali. Anne je u neobičnim i strašnim uvjetima u kojima se zatekla naglo odrasla. Puno je razmišljala o svojim osjećajima i o svojoj osobnosti, a to je vidljivo i iz kraja njezina pisma prijateljici Kitty koje je uneseno u Dnevnik 1. kolovoza:

“To ne mogu izdržati: ako sam toliko promatrana, počinjem bivati žalosna, zatim nesretna i naposljetku ponovno okrenem svoje srce tako da je ono loše izvana, a ono loše iznutra i nastavim pokušavati otkriti na koji bih način postala onakva kakva bih toliko rado bila i kakva bih mogla biti kad… na svijetu ne bi živjeli drugi ljudi.”

Budući da je toliko intiman i neposredan, Dnevnik Anne Frank govori o sudbinama ne samo osmero ljudi s kojima je Anne živjela, nego 6 milijuna Židova kojima je u Holokaustu zauvijek oduzeta prilika da o sebi progovore. Dnevnik je preveden na 50-ak svjetskih jezika, a po njemu je snimljen i film.