‘Ne mogu se niti želim upuštati u ocjene rada premijera Plenkovića. Jedino mogu reći da je u hrvatskom društvu snažna percepcija korupcije“, izjavio je to 2022. u intervjuu Nacionalu Ivan Turudić, sudac Visokog kaznenog suda i lako moguće favorit za glavnog državnog odvjetnika, odgovarajući na pitanje stavlja li premijer Plenković dovoljan naglasak u svojim politikama i javnom govoru na borbu protiv korupcije. Više pravosudnih i političkih izvora bliskih vrhu Vlade izjavilo je za Nacional kako smatraju da u postojećoj konkurenciji upravo Turudića, unatoč raznim kontroverzama koje se s njim povezuju, vide kao najkvalitetnijeg od kandidata koji su se do isteka roka, koncem proteklog tjedna, javili na natječaj za šefa DORH-a, koji je pod Plenkovićevom administracijom temeljito ruiniran.

Osim Ivana Turudića, zasad je poznato da su se na spomenuti natječaj prijavili zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević, po vlastitim tvrdnjama daljnji rođak premijera Andreja Plenkovića, Nikša Wagner, zamjenik županijske državne odvjetnice u Splitu, te Emilijo Kalabrić, trenutno jedan od zamjenika aktualne glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek.

Ivan Turudić, sudac Visokog kaznenog suda i bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, u javnosti je najpoznatiji po donošenju prve osuđujuće presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i šefa MOL-a Zsolta Hernádija. Istog onog Sanadera koji se, nakon što je ovaj za otmicu tada malodobnog sina generala Vladimira Zagorca osudio Hrvoja Petrača, Turudiću ispričao što je sumnjao u njegovo poštenje. Bio je to uvod u Turudićev uzlet prema funkciji predsjednika Županijskog suda u Zagrebu.

Sve dotad Sanaderova vlada, nitko od predstavnika Vlade i referentnih državnih tijela, nije htjela javno zaštititi Ivana Turudića i Krešimira Devčića, suce Županijskog suda u Zagrebu, od tvrdnji britanske obavještajne službe da su korumpirani, odnosno, da su na platnom spisku Hrvoja Petrača.

Premijer Andrej Plenković izjavio je prošlog tjedna, samo dan prije isteka roka za prijavu na natječaj za glavnog državnog odvjetnika, da je puno bolje ako DORH nastupa komunikacijski i tumači, koliko može i smije, jedan segment toga što radi. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Nisu to bile jedine kontroverze koje su pratile intrigantnu pravosudnu karijeru Ivana Turudića. Unatoč tomu, a moguće i upravo zato što je iz tih osjetljivih situacija Turudić u pravilu izlazio privremeno zakinut za poneko željeno napredovanje, ali zapravo neokrznut, sada to njegovo živopisno profesionalno iskustvo i specifične karakterne osobine istaknuti pravosudni i politički izvori počinju doživljavati kao Turudićevu ključnu prednost u nastojanju da postane novi glavni državni odvjetnik.

Utjecaj i značenje funkcije glavnog državnog odvjetnika prvenstveno ovise o tome kako će se on postaviti u odnosu na vlast i procesuiranje kriminala povezanog s najmoćnijim ljudima u državi. Više pravosudnih izvora navodi kako unutar sustava DORH-a postoje kadrovi koji bi mogli biti izvrsni kandidati za poziciju čelnog čovjeka te institucije, međutim, oni još uvijek nisu stekli uvjete za imenovanje. Iako postoji više situacija u kojima se i njihov profesionalni put može propitivati, neki od tih izvora navode da bi u budućnosti kandidati za tu funkciju mogli biti Sven Mišković i Tonći Petković iz USKOK-a

Dijelom i zbog toga, dva visoka izvora, jedan iz utjecajnih pravosudnih krugova, a drugi iz političkih krugova bliskih Vladi, koji zbog prirode svog posla zasad žele ostati anonimni, upravo Turudića vide kao favorita za mjesto glavnog državnog odvjetnika.

Štoviše, iskusni pravosudni izvor izjavio je za Nacional kako jedan specifičan detalj otkriva da bi Plenković mogao biti sklon izboru Ivana Turudića za šefa DORH-a. Taj izvor prepoznao je taj detalj u izjavi premijera Andreja Plenkovića danoj 28. prosinca, kada je dan prije isteka roka za prijavu na natječaj za šefa DORH-a, odgovarajući na novinarska pitanja o svojim očekivanjima od novog glavnog državnog odvjetnika ili odvjetnice, Plenković izjavio kako je najvažnije da novi glavni državni odvjetnik više javno istupa i objasni hrvatskoj javnosti što DORH zapravo radi.

Glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek, koja se suočila i s aferama unutar samog DORH-a, mandat istječe u svibnju 2024. i nije se kandidirala. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Iako se to mnogim njegovim kolegama sucima i odvjetnicima ne sviđa te ga neki često u kuloarima zbog toga kritiziraju, upravo je Ivan Turudić izrazito spretan, aktivan, izravan i otvoren u javnim istupima, a ne suzdržava se ni kritizirati DORH ili Vladu.

Što je potpuna suprotnost aktualnoj glavnoj državnoj odvjetnici, koja je izuzetno nespretna u javnim istupima. Moguće je upravo zato Plenković izjavio i sljedeće:

“Puno je bolje ako DORH nastupa komunikacijski i da tumači, koliko može i smije, jedan segment onoga što rade.”

Naglasio je da je to zadaća tog tijela po Ustavu i po zakonu i da tako jedino treba biti.

“Ako imate nekoga tko baš ništa ne poduzima u nečijem mandatu, onda je to malo sumnjivo. Ako imate predmete, onda postoji borba protiv korupcije i postoji politička potpora toj borbi protiv korupcije. To je ovo što mi cijelo ovo vrijeme radimo”, kazao je Plenković.

Iako glavni državni odvjetnik u svom radu mora biti samostalan, slobodan i neovisan, neosporna je činjenica da on na to mjesto dolazi voljom hrvatske vlade to jest vladajuće većine – a nema uopće sumnje da vladajuća većina, HDZ i njihovi koalicijski partneri, provodi ono što nalaže i određuje premijer Andrej Plenković – posebno u tako važnim stvarima kao što je izbor glavnog državnog odvjetnika.

Dva visoka pravosudna izvora, u kontekstu postojećih kandidata i dramatično loše situacije kakvu je Plenkovićevo dosadašnje kadroviranje u DORH-u proizvelo, ističu da bi se Ivan Turudić, kvalitetnije i odlučnije od svih ostalih kandidata, mogao suočiti s nepravilnostima unutar sustava DORH-a. Kao jedan od razloga za to navode da on ipak, iako je iz pravosudnog sustava, dolazi izvan DORH-a i nije opterećen njihovim dugo godina temeljito zatrovanim međusobnim internim odnosima.

“Turudić bi jedini imao snage povući adekvatne poteze protiv osoba odgovornih za propast vještačenja u aferi Agrokor, poput Sani Ljubičić i Dinka Cvitana, iako je on bio i glavni državni odvjetnik”, smatra jedan od visokih pravosudnih izvora dobro upoznat s odnosima u DORH-u.

‘SOA je triput provjeravala Ivana Turudića. Prvenstveno srazmjer njegovih primanja i imovine, a naročito navode da mu je Zdravko Mamić financirao školovanje sina u SAD-u. Turudić je sve dokumentirao’

Upitan jesu li Turudićev kontroverzan imidž u javnosti i ranije afere s kojima ga povezuju, prepreka za njegovo imenovanje na funkciju glavnog državnog odvjetnika, taj visoki pravosudni izvor kaže:

“Većina govori o Turudiću loše zato što su ljubomorni na njega, zato što mu zavide ili su naprosto zlonamjerni. No da on nije tako značajna osoba u hrvatskom pravosuđu, nitko se ne bi obazirao na njega niti mu davao na važnosti. Ili, ako hoćete onu narodnu, za dobrim konjem dobro se praši.”

Kad je riječ o Turudićevim odnosima s odbjeglim posrnulim pravomoćno na zatvor osuđenim nogometnim moćnikom Zdravkom Mamićem, taj izvor kaže:

“Da Mamić ima bilo što oko Turudića i da ga drži u šaci, kao što se priča, već bi to sam odavno objavio.”

Naime, upravo zbog Ivana Turudića, zato što je on deklarirani prijatelj Zdravka Mamića, suđenje Zdravku Mamiću i ostalima svojedobno je premješteno iz Zagreba na Županijski sud u Osijeku. Nacional je u listopadu 2023. otkrio da se Turudić upustio u krajnje rizičan i, po svemu sudeći, pristran manevar s ciljem da pokuša pomoći svom dugogodišnjem prijatelju Zdravku Mamiću na suđenju u aferi Dinamo 2, ali ga je u tomu spriječio predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.

Turudić je zatražio da mu se iz Osijeka doslovno kombijem doveze kompletan spis sa suđenja u predmetu Dinamo 2. Turudić se u to suđenje pokušao na dubiozan način umiješati zahvaljujući jednom uobičajenom procesnom manevru Marija Mamića. Mario Mamić žalio se na privremenu mjeru kojom mu je do okončanja suđenja blokirana imovina, kako bi se u slučaju osuđujuće presude barem dijelom mogla kompenzirati šteta koju je proizveo. O toj žalbi treba odlučiti sud koji je nadređen Županijskom sudu u Osijeku gdje se to suđenje odvija, a to je Visoki kazneni sud u Zagrebu. Nakon što je taj predmet dospio na odlučivanje na Visoki kazneni sud, slučajno ili ne, dogodilo se da o njemu treba odlučiti sudačko vijeće kojemu je na čelu upravo Ivan Turudić. Turudiću nije palo na pamet da se izuzme od odlučivanja o tom zahtjevu iako je notorna činjenica da je prvo suđenje Zdravku Mamiću i ostalima za sistemski organizirani kriminal u Dinamu, svojedobno preseljeno iz Zagreba u Osijek upravo zbog Mamićeva prijateljstva s Ivanom Turudićem i još nekim sucima zagrebačkog Županijskog suda.

Visoki pravosudni izvori smatraju da bi se Ivan Turudić kvalitetnije i odlučnije od ostalih kandidata obračunao s nepravilnostima unutar DORH-a koje su dovele do propasti vještačenja u slučaju Agrokor. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Kada je u njegovu osobnu nadležnost dospjela odluka o žalbi Marija Mamića na blokadu imovine u tom suđenju, Turudić je izveo intrigantan manevar. Umjesto da se izuzme iz odlučivanja, on se odlučio toliko dubinski posvetiti odlučivanju u tom predmetu da je zatražio da mu se iz Osijeka preveze kompletan spis tog predmeta u Zagreb. Procijenio je da mu za odluku treba li imovina Marija Mamića ostati blokirana, treba uvid u cijeli taj predmet, iako po ocjenama brojnih pravnih stručnjaka to uopće nije bilo potrebno. U sve se potom umiješao predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić i Turudićevom nadređenom Željku Horvatoviću naredio da se spis smjesta vrati u Osijek. Turudić je zapravo na tom suđenju htio dovesti do situacije pravnog diskontinuiteta, odnosno zadržati kompletni spis u Zagrebu duže od tri mjeseca, kada nastupa spomenuti diskontinuitet. A tada bi se Zdravku Mamiću i ostalima iznova otvorio niz proceduralnih mogućnosti za dodatno otezanje postupka. Ali sve je to osujetio Dobronić.

Turudić se potom pravio nevješt i izjavio: “To nije predmet Zdravka već Marija Mamića”.

Jedan visoki izvor blizak Vladi ovako je za Nacional opisao zašto misli da se u postojećim okolnostima opisana, ali i slične Turudićeve manipulacije mogu prometnuti u njegovu ključnu prednost na natječaju za izbor novog šefa DORH-a:

„Turudić kompletnu svoju karijeru igra po rubu. Kontroverzan je, izuzetno ambiciozan i principijelan kada su u pitanju njegovi osobni odnosi. Zasad nije uhvaćen kako je prekršio pravila iako i ovaj posljednji slučaj s Mariom Mamićem pokazuje da je spreman manipulirati u korist svog prijatelja Mamića. Ali ne do razine da bi prekršio zakon. Poznavajući njegovu karijeru, uvjeren sam da će se Turudić na koncu bez problema obračunati s Mamićem. Naročito ako će to koristiti učvršćenju Turudićeva profesionalnog probitka. I to će vjerojatno učiniti kvalitetnije nego postojeća garnitura u DORH-u. Turudić zna što ga je u ponašanju Uskoka i DORH-a godinama iritiralo kao suca koji odlučuje o njihovim predmetima, s druge strane kao sudac zna kakva su očekivanja sudova i kako postavljene optužnice imaju bolje šanse za brze osuđujuće presude, a ne libi se o svemu javno diskutirati. To bi ga moglo izdvojiti kao kandidata s većim šansama da postane šef DORH-a.“

Visoki izvor blizak Vladi izjavio je za Nacional još nešto što može pomoći razjasniti neke kontroverze povezane s odnosom Ivana Turudića i Zdravka Mamića. Upravo ta njegova veza spominjala se u prošlosti kao potencijalno najveća prepreka za njegov uspon na hijerarhijskoj ljestvici hrvatskog pravosuđa, pa tako i dok je svojedobno slovio kao najizgledniji kandidat za mjesto predsjednika Visokog kaznenog suda.

‘Turudić bi jedini imao snage povući adekvatne poteze protiv osoba odgovornih za propast vještačenja u aferi Agrokor, poput Sani Ljubičić i Dinka Cvitana, iako je on bio i glavni državni odvjetnik’, smatra jedan od visokih pravosudnih izvora dobro upoznat s odnosima u DORH-u. FOTO: Patrik Macek, Sanjin Strukic/PIXSELL

O tomu taj izvor kaže:

„SOA je triput provjeravala Ivana Turudića. Prvenstveno srazmjer njegovih primanja i imovine, a naročito navode da mu je Zdravko Mamić financirao školovanje sina u SAD-u. Turudić je sve dokumentirao i obrazložio, a SOA nije pronašla ništa sporno.“

Ovo nije prvi put da je Turudić iskazao ambiciju za mjesto šefa DORH-a. Nacional je još prije tri godine, u veljači 2020., objavio da se Turudić, tada predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, ipak planira prijaviti na natječaj za glavnog državnog odvjetnika, i to zbog tada neizvjesne sudbine Visokog kaznenog suda, čije je osnivanje u tom trenutku privremeno bilo zaustavljeno zbog postupka ocjene ustavnosti na Ustavnom sudu.

Iako je Turudić tada u javnim istupima demantirao takvu mogućnost, visoku razinu vjerojatnosti da se ipak planirao natjecati za poziciju glavnog državnog odvjetnika, Nacionalu je tada potvrdio izvor blizak Turudiću. On je, pak, suočen s tim pitanjem Nacionala, tada odlučio ostati nedostupan za službeni komentar. Međutim, izvor blizak Turudiću rekao je tada da je poznati sudac tu mogućnost najavio čak u dva navrata:

„Namjera mu je, kako je to slikovito rekao jednoj bliskoj osobi, za početak malo ‘zamutiti vodu’. On smatra da ima izvrsne kvalifikacije za obnašanje te dužnosti te da bi iz više razloga bilo dobro da tu poziciju preuzme netko izvan sustava Državnog odvjetništva. Ali pažljivo će vagati hoće li i kada on i javno o tomu progovoriti.“

Prije toga Turudića se još tijekom 2017. spominjalo prvo kao jednog od ozbiljnih kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prvo ga je namjeravala predložiti za tu funkciju, ali je potom reterirala. Turudić je u listopadu 2017. u istupu za N1 televiziju rekao:

„Osjećao sam se kao u atletici kad imate zeca. On trči da se postigne dobar rezultat, odradi prvu polovicu da se postigne dobro vrijeme, a zapravo služi pravom trkaču.“

Upitan osjeća li se izdanim od predsjednice, Turudić je rekao:

„Moglo se transparentnije, jasnije, izravnije to učiniti i reći. Nisam zadovoljan time kako se sve događalo. Rekao sam da se nisam sam kandidirao niti pozvao, pozvala me je predsjednica i prije famoznih konzultacija, koje nisu zabranjene, ali nemaju uporište ni u jednom propisu. Pitala me bih li želio biti šef Vrhovnog suda, rekao sam – naravno, svaki vojnik želi biti general. Krenula je procedura. Onda sam vidio da se počela kolebati, počela je dolaziti naručena medijska artiljerija u opskurnim medijima. Znam točno koji su ljudi iz HDZ-a nosili tekstove u ta glasila pa sam promišljao što mi to treba i odustao sam.“

Nedugo potom krenulo se u osnivanje Visokog kaznenog suda, a tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković povjerio je odrađivanje tehničkog dijela posla upravo Turudiću. To su u pravosudnim krugovima počeli tumačiti kao svojevrsni ustupak Turudiću zato što nije prošao za šefa Vrhovnog suda.

‘Turudić kompletnu karijeru igra po rubu. Kontroverzan je, izuzetno ambiciozan i principijelan kada su u pitanju njegovi osobni odnosi. Zasad nije uhvaćen u kršenju pravila, ali je spreman manipulirati za Mamića’

Turudić je sve potrebne tehničke predradnje i obavio, a potom je s još desetero sudaca izabran među njih jedanaestero predviđenih za rad u Visokom kaznenom sudu. Potom je došlo do niza političko-pravnih opstrukcija kojima se htjelo spriječiti osnivanje tog suda.

Više pravosudnih izvora ocijenilo je tada kako je prilično izvjesno da se radilo o zakulisnim političkim igrama. Jedan od tih izvora naveo je sljedeće:

„Netko je očito kasno shvatio što bi se sve moglo dogoditi, kakav bi dodatni utjecaj Turudić dobio bude li izabran za predsjednika Visokog kaznenog suda. Pa je sve prebačeno u ruke Ustavnog suda, kojem je na čelu Šeparović. A javno se jako dobro zna da se on i Turudić zbog suđenja Ivi Sanaderu ne podnose. Puno je tu osobnoga.“

Moguće da Turudiću nije u prilog išlo ni to što je Nacional tada objavio snimku na kojoj kontroverzni osječki poduzetnik Drago Tadić tvrdi da je u rujnu 2018. godine lagao na sudu kada je svjedočio na suđenju pomoćniku glavnog tajnika HDZ-a Božidaru Kalmeti i drugima zbog sudjelovanja u izvlačenju stotina milijuna kuna iz HAC-a dok je obnašao funkciju ministra mora, prometa i veza u vladi Ive Sanadera. Tadić, jedan od ključnih svjedoka tužiteljstva, time je priznao kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Ali to njegovo priznanje otvorilo je tada skandal puno širih razmjera, i to zato što je Tadić snimljen kako tvrdi da je lagao na sudu jer su mu poručili da će mu Vladimir Šeks I Ivan Turudić ublažiti zatvorsku kaznu.   Kako nije izabran za šefa Visokog kaznenog suda, u Turudiću su se vjerojatno ponovo probudili inat i ambicija da se dokaže na nekoj poziciji koja će mu dati puno neću vidljivost.

Da je Turudić jedno od zvučnijih imena koje je “isplivalo kao izgledan odabir”, objavio je uoči Nove godine i Dnevnik Nove TV. Također su objavili da premijer Plenković od prošlog četvrtka uvjerava javnost “kako nikome nije dao mig da se prijavi”.

O kandidatima i je li s nekima od njih razgovarao, premijer je, kako je prenio Dnevnik.hr, rekao i sljedeće:

“Zadnji put ih je bilo pet-šest, vidjet ćemo. Koliko ja shvaćam, natječaj završava danas pa ćemo vidjeti drugi tjedan što je konačno. Kako bi rekla vaša kolegica, je li bilo migova, nije, čekamo rafale, s migovima nemamo ništa.”

‘Većina govori o Turudiću loše jer su ljubomorni na njega, zavide mu ili su zlonamjerni. No da nije tako značajna osoba u hrvatskom pravosuđu, nitko se na njega ne bi obazirao. Za dobrim se konjem dobro praši’

Iz Vlade su, uz ponovnu napomenu da ne daju migove, poručili da će sa svim kandidatima premijer razgovarati u skladu s procedurom.

Možda će u toj proceduri Turudiću na ruku ići i svojedobno javno prepucavanje s predsjednikom Zoranom Milanovićem.

On je u jesen 2020., nakon izbijanja afere Janaf, ovako komentirao istup predsjednika Milanovića kada je kritizirao postupanje Uskoka u toj aferi:

“Mislim da je to nedopustivo, da time predsjednik RH ne vrši svoju ustavnu ulogu – da harmonizira i stabilizira sve tri grane vlasti. Predsjednik se drznuo reći da je trebalo biti hapšenja. Više se ne hapsi, uhićuje se. To nije samo jezična razlika, to je bitna razlika. Kada se nekoga hapsilo, taj je već bio osuđen. Sad dolazi do uhićenja. Mislim da je to dobro spomenuti. Predsjednik je potpuno izašao iz okvira”, rekao je Turudić.

Milanović mu je na to odgovorio:

“Zadnja osoba koja može govoriti o istragama je aktivni sudac. Neka se Turudić bavi hrvatskim jezikom u sudnici, bio je jedan od lošijih studenata, a to se i vidi. Polupismene presude sve govore o sucima. Tim ljudima treba zabraniti da govore i uzeti im licencu. Pitajte Turudića kakve je ocjene imao na Pravnom fakultetu.”

Te bi ocjene za ishod natječaja za novog glavnog državnog odvjetnika, kako se čini, mogle biti potpuno nevažne. Puno važniji mogao bi biti Plenkovićev kapric, kojim bi na tu izuzetno važnu funkciju promovirao osobu kojoj bi predsjednik Milanović oduzeo sudačku licencu.