Božićno vrijeme ispunjeno je tradicijama koje se prenose s koljena na koljeno. Ipak, neke od tradicija jedinstvene su za određene kulture.

Kao primjer, navedimo djecu u SAD-u, koja vjeruju da Djed Božićnjak dolazi na Badnjak kako bi ostavio darove, dok djeca s Islanda vjeruju da ih tijekom cijelog prosinca posjećuje 13 ‘Yule’ momaka, koji nalikuju Djedu Božićnjaku. Razlike u vjerovanjima od zemlje do zemlje očituje se i u poklonima koje djeca ostavljaju za Djeda Božićnjaka.

U SAD-u mnoga djeca za Djedicu ostavljaju mlijeko i kolačiće. Neke obitelji odluče se počastiti i njegove sobove, pa im ostavljaju mrkvu, celer, ili čak pizzu. Iako Australci za Djeda Božićnjaka također ostavljaju kolačiće, mlijeko često zamjenjuju čašom hladnog piva. Kako prosinac u Australiji zapravo pada na ljeto, čaša hladnog piva Djedu Božićnjaku bi zapravo mogla jako dobro odgovarati po vrućini.

Neke irske obitelji uoči Božića za Djeda Božićnjaka ostavljaju bocu Guinness piva. Vjerojatno se vode onom uzrečicom – ‘kupujmo domaće’. I klinci u Britaniji Djeda Božićnjaka časte alkoholom. Obitelji vjeruju da zaposlenom Djedici treba malo likera šerija kako bi ga zagrijao u božićnoj noći.

U Argentini se proslava Božića nastavlja sve do 6. siječnja, Sveta tri kralja. Djeca ispred vrata kuće ostavljaju cipele, da bi ih ujutro našli ispunjene darovima, a kraljevim konjima ostavljaju sijeno i vodu. U europskim zemljama poput Danske, Belgije i Nizozemske, djeca ne vjeruju da sanjke Djeda Božićnjaka vuku sobovi, već konji. Djeca im stoga za Badnjak ostavljaju hranu.

Djeca u Danskoj ne ostavljaju ništa Djedu Božićnjakum, ili Julemandenu – kako ga zovu, već rižin puding namijenjen za vilenjake nazvane nisse. Prema predaji, oni žive na tavanima, a ako djeca ostave puding, nisse ih neće gnjaviti.

U Francuskoj djeca u svojim cipelama ostavljaju mrkve i kolačiće. Maleni Nijemci prije spavanja Djedu Božićnjaku ostavljaju ručno pisana pisma, koja su ujutro zamijenjena poklonima.