U srcu Hrvatskog zagorja, gdje vinova loza i tradicionalne kulture daju skromne rezultate, neobični, u prvom redu, kako kaže, poduzetnik, a tek potom poljoprivrednik, Ivan Šulog ispisuje nevjerojatnu priču. U nepovoljnoj gospodarskoj klimi i za domaće poljoprivrednike poprilično destimulirajućim okolnostima, Šulog je Hrvatsku stavio na svjetsku mapu. Zahvaljujući ovom vizionaru, možemo se ponositi činjenicom da Hrvatska ima najveći broj indijanskih banana po stanovniku na svijetu. Točan broj koji otpada na svakog Hrvata, nažalost, ne zna, ali uvjerava nas da s impresivnih 30.000 sadnica indijanskih banana u našoj zemlji nitko ne može konkurirati našem uspjehu. Uzgojem egzotičnog voća počeo se baviti prije 25 godina, još kao student, s tek 175 eura u džepu. Nedostatak financijskih resursa potaknuo ga je na kreativne ideje i stvorio prilike za inovacije tako da je tijekom proteklih 25 godina, njegov Exotic King stekao reputaciju poželjnog ‘’luđaka’’ koji privlači pojedince spremne na rizik i inovacije. A da takvih ne nedostaje, kako u Hrvatskoj, tako i diljem svijeta dokaz je planirano širenje na Afriku.

Najzanimljiviji proizvod na Šulogovim poljima je indijanska banana, čiji plod, što nas je poprilično iznenadilo, ne sliči klasičnoj banani. Otporna je na mraz i hladnoću, a bogata je vitaminom C, vlaknima i drugim hranjivim tvarima. Berba indijanskih banana na plantaži na Sljemenu, gdje smo se uputili susresti sa Šulogom koji ovih dana jedva ima slobodnog vremena, zaista je nevjerojatna. Prizore koje obično povezujemo s dalekim tropskim destinacijama s nevjericom promatramo tek pola sata vožnje od Zagreba. Ovdje možda nema tropskih palmi, ali strasti, volje i truda ne nedostaje. Neobična berba neobičnih plodova simbol je Šulogove vizionarske ideje. Njegov put od skromnih početaka do svjetskog lidera u uzgoju indijanske banane najbolji je dokaz da poduzetnički duh i hrabrost vode do uspjeha.

B&B: Kako ste došli na ideju za svoj neobični poslovni pothvat?

Moj plan nije bio uzgoj egzotičnih vrsta voća, već da radim nešto što ne radi nitko. To je naravno lakše reći nego provesti tako da sam dvije, tri godine proveo u traženju ideje. Onda sam, sasvim slučajno, na fakultetu otvorio časopis i na duplerici ugledao naslov „Kivano egzotično voće koje se može uzgajati i kod nas“. Sav novac koji sam imao kao student uložio sam u sjeme i rekao sam: „To je to!’’

‘Kad sam prije 25 godina počeo uzgajati egzotično voće kivano, pratio me komentar ‘gle luđaka’, a sad me kopiraju’

B&B: Kako je izgledao vaš poslovni rast iz malog nasada do ozbiljnog igrača na tržištu?

Da je bio trnovit put i da je bila kalvarija – bila je. Možete zamisliti kako je to izgledalo na mojim počecima prije 25 godina. Pratio me uzvik ‘’gle luđaka’’. Za mene to više ne govore ili govore vrlo rijetko, ali kada moj kooperant počne s uzgojem egzotičnih kultura, u njegovoj sredini ga i danas smatraju luđakom. Ja imam nekakvih 5 hektara zemlje i nikad neću imati više od toga jer nije snaga da sam proizvodim na 500 hektara, nego da radim s 500 ljudi na tih 500 hektara. Tada smo puno jači. U Hrvatskoj su me pokušali kopirati i raditi isto. Ja ih znam barem 20, 30 i nitko nije uspio. Nizozemci vam, na primjer, nisu mogli vjerovati da bih ja, kadgod bi mi predali narudžbu, istu isporučio. U jednom trenutku upitali su me kako postižem da je na svaki njihov zahtjev moj odgovor ‘’može’’. Objasnio sam im kako ne radim sam, već da iza mene stoji cijela vojska. Tako sam Nizozemcima, koji idu po Europi i traže svoje kooperante, objasnio da im je ovdje već sve posloženo i da samo trebaju ‘’zapiknuti’’ svoju zastavu.

B&B: Koja je tajna vašeg uspjeha?

Tu se umiješao prst sudbine. Kad sam posadio indijanske banane, nisam znao da trebaju navodnjavanje. Te godine ljeto je bilo izrazito kišovito i moj nasad se održao, a da sam sadio godinu prije ili poslije, nikad ne bih imao banane. Isto tako, kada sam mislio da sam iscrpio sve biljke i da više ne postoji ništa što bih mogao uzgajati, našao sam se na kavi s čovjekom iz Portorika koji mi ih je još pedeset ‘’isuo iz rukava’’. Tako da uistinu ne ovisi sve o meni.

B&B: Koje egzotične voćke uzgajate i koje su najpopularnije među Hrvatima, a koje u inozemstvu?

To mi je najteže pitanje jer ja ne znam više ni pobrojati što sve uzgajam. U Hrvatskoj je najpopularnije ono o čemu u tom trenutku najviše govorim u medijima. Tako, na primjer, ako ja ne pričam o afričkoj šljivi, nitko je ne kupuje, a prodaja krene onog časa kad ja o njoj počnem pričati. Moja prva ljubav je kivano jer bez njega nikad ništa ne bi bilo pa sam za njega vezan, a trenutačno je najjača priča indijanska banana, ali u pripremi imam i puno noviteta poput crnog đumbira, plave Java banane i yuzu naranče.

Yuzu naranču, koja raste na sjeveru Japana i podnosi temperature do – 18 C, mogu saditi i na kontinentu i imat ću istu kvalitetu kao Japanci. No tada će berba biti u isto vrijeme kada i u Japanu. To je problem jer ja zbog udaljenosti od Japana moram robu prevoziti avionom, što povećava cijenu pa ne bih bio konkurentan. Zbog toga je ideja saditi je u Dalmaciji, što bi mi omogućilo da budem spreman za izvoz mjesec dana prije nego što to postignu japanski proizvođači pa bih ih ponudom pretekao na tržištu. Vjerujem da bih zbog specifičnih uvjeta, a to je u prvom redu jaka bura, proizvodio nutritivno najbogatiju yuzu naranču. Yuzu u Japanu ima poseban status te je zabranjen njen izvoz. Zapamtite što vam kažem, kada se u Dalmaciji zasadi ozbiljna plantaža i japanskom veleposlanstvu prijavi ova inicijativa, izazvat će se veliko zanimanje i ponos kod Japanaca. To bi moglo rezultirati situacijom sličnom slučaju Gotovina i tunjevini, gdje sve ide za Japan. Važno je napomenuti da je japansko tržište posebno. Tamo se proizvodi prodaju na aukcijama, što znači da cijene mogu značajno varirati iz dana u dan. Cijena kilograma yuzu naranči danas može biti 20 eura, a već sutra 200 eura. To može biti izazovno, ali i donijeti visoki profit.

‘Kada bi čitava Hrvatska radila za mene, ne bih imao dovoljno robe. Konkurencija mi dolazi iz Azije, Afrike i Južne Amerike’, ističe Ivan Šulog. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Koliko egzotičnog voća izvezete na godišnjoj razini, a koliko prodate na domaćem tržištu?

Izvozimo jedan šleper tjedno tijekom šest mjeseci u kojima imamo prinose. Za izvoz se najviše bavimo proizvodnjom tikvi i slatkog krumpira. Iako to za nas nisu najprofitabilniji proizvodi, oni su ključni za logistiku. Na primjer, ja ne mogu ispuniti kamion kivanom, već na njega otpada samo jedna ili dvije palete. Kako bih ispunio ostatak šlepera, dodajem tzv. logističke kulture, poput tikve i slatkog krumpira. Tako iskoristim kapacitet i pokrijem troškove transporta. Jedan šleper može prevesti otprilike 20 tona voća na 26 paleta, što iznosi oko 80 tona mjesečno tijekom šest mjeseci, čime bi naš izvoz iznosio pola milijuna tona godišnje. Iako je izvoz važan dio našeg poslovanja, trenutačno je snažnije domaće tržište gdje prodamo između milijun i milijun i pol tona voća godišnje. Iako postoje kupci za naše proizvode, većim trgovačkim centrima business je obično voće i povrće koje ima veći volumen, kao što su krumpiri, luk i salata. Egzotično voće im radi gnjavažu pa ga eventualno imaju u vrlo malom postotku i nitko se njime ne bavi ozbiljno. Meni to omogućuje da se istaknem na tržištu jer se kulture koje ja imam u ponudi rijetko nalaze u trgovinama pa zahvaljujući tome ostvarujem dobru prodaju. Mislim da postoji veliki potencijal za razvoj domaćeg tržišta za egzotično voće, ali trenutačno ga nitko ne razumije. Kada bih ja radio u nabavi nekog našeg trgovačkog centra, prioritet mi ne bi bile police u Hrvatskoj. Ja bih sve izvozio u inozemstvo.

B&B: Kakvi su izazovi i prednosti uzgoja egzotičnih voćki u hrvatskoj klimi?

Često me ljudi pitaju ‘’kako si ti znao da ćeš uspjeti’’, a ja nisam ništa znao. Nisam ja mogao predvidjeti da će doći globalno zatopljenje. Krenuo sam u svoju poduzetničku avanturu, a onda se ovo poklopilo pa bi mi bilo suludo filozofirati o tome koliko sam bio pametan poput generala poslije bitke. Karte su se jednostavno posložile u moju korist. Odrastao sam na selu i s roditeljima sam se bavio klasičnom poljoprivredom koja traži roba. Ona traži vašu svakodnevnu prisutnost. Ako niste jedan dan tamo i ne obavite što je nužno, ili nećete imati urod, ili će on podbaciti. Egzotika to ne radi.

Moj kivano je najbolji na svijetu, a on se inače uzgaja u tropskim zemljama gdje nema velikih fluktuacija između dnevnih i noćnih temperatura. Kod nas, u Hrvatskoj, to nije slučaj jer sad, u jesen, dolazi magla i hladna jutra. Međutim, primijetio sam da to čini moje plodove izuzetno kvalitetnima. Moj je zaključak da biljka šalje neki enzim plodu koji mu omogućuje da bude jak i da sazre kako bi sjemenke bile spremne za sljedeću generaciju. To stvaranje plodova pod određenim stresom daje im posebnu kvalitetu. To mi daje prednost nad konkurencijom, koja je u Aziji, Africi i Južnoj Americi, kao i činjenica da oni plodove moraju slati kontejnerima. To mogu napraviti brodom što traje 30 dana ili avionom za jedan dan, ali ta varijanta je skupa pa podiže cijenu. Za razliku od toga ja moje voće kamionom mogu dovesti u Nizozemsku ili Englesku za samo 17 sati. To mi omogućava da berem zrele plodove, bez ‘’šokova’’ koji mogu rezultirati gubitkom svježine. Zbog toga sam uspio.

‘Yuzu naranču, koja raste na sjeveru Japana, sadit ću u Dalmaciji da sazri mjesec dana prije japanskih’

B&B: Kakvi su poslovni rezultati tvrtke?

Mi rastemo iz godine u godinu, a taj rast je osobito izražen od pojave pandemije covid-19. Moj je zaključak kako ljudi prije pandemije nisu jeli, tj. nisu dovoljno pažnje obraćali na svoju prehranu. Kada su počele mjere izolacije, bili su kod kuće i nisu jeli tri obroka dnevno već pet. Kuhalo se i jelo više pa su ljudi shvatili da postoje zdrave namirnice, što je išlo u našu korist. Tako smo u pandemiji udvostručili prodaju. To je bilo nevjerojatno čak i meni jer nije bila u pitanju kupovina krumpira i luka, kako bi se stvorila rezerva osnovnih namirnica ako nešto krene po zlu. Batat i butternut tikve nismo prestajali pakirati.

B&B: Uskoro planirate posao proširiti na Afriku. Možete li nam objasniti o čemu se radi?

Planiram proširiti posao na Afriku s ciljem da ostvarim dva uroda indijanskih banana svake godine. Iako zime kod nas postaju blaže, to je proces koji ne ide brzo. U Africi bih imao dva uroda godišnje, dok bi urod u Hrvatskoj ‘’pao’’ točno između njih. To bi mi omogućilo da indijanske banane, što do sada nikome nije pošlo za rukom, nudim na tržištu tijekom cijele godine.

Širenje na Afriku je izazov u koji se ponovno umiješao prst sudbine. Jedan bračni par iz Kenije, gdje je supruga iz Srbije, a suprug Indijac, izrazio je želju da njihov sin radi sa mnom. Otišao sam u Keniju i shvatio da se radi o mladom, ambicioznom dečku koji razumije business. Završio je školu i fakultet u Engleskoj i jako je zainteresiran. Tako sam odlučio formirati novi Exotic King u Africi. Ja bih ga formirao i u Peruu, samo je pitanje kada će se pojaviti jedan takav čovjek.

Tvrtka Exotic King tijekom pandemije korone i mjera izolacije udvostručila je prodaju jer su ljudi počeli više paziti na prehranu i kuhati kod kuće. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Što je najveći izazov s kojim ste se susreli u poslovanju?

Ono što meni fali jest roba. Kada bi čitava Hrvatska radila za mene, ne bih imao dovoljno robe. Konkurencija mi dolazi iz Azije, Afrike i Južne Amerike. Što je Hrvatska u usporedbi s njima? Zrno pijeska u jednom afričkom selu. Ali ljudi to ne razumiju. Ja imam monopol na europskom tržištu. Konkurencija, koja je udaljena od potrošača, plaća transport robe avionom 3 dolara po kilogramu. To znači da, ako ja prodam tu istu robu za 3 dolara u Nizozemskoj, što je još uvijek iznimno profitabilno, oni više nemaju razloga izvoziti. Znači ja postajem jedini izvoznik, ali ljudima je to teško shvatiti kad nisu nikad izašli iz svog sela.

B&B: Kako se tehnološke inovacije mogu primijeniti u tradicionalnoj industriji kako bi se povećala učinkovitost proizvodnje?

U Hrvatskoj i dalje vlada trend ekološke proizvodnje, dok na zapadu ne razgovaraju više o ekološkoj proizvodnji, već o razini CO2 otiska u proizvodima. To znači da je važno koliko ste blizu tržištu, koliko dugo transportirate proizvode i koliko energije trošite u procesu proizvodnje. Postoje biljke koje apsorbiraju CO2, kao što je, na primjer, miskantus. Moj nasad indijanskih banana posađen s miskantusom više nema 50 CO2 otisak, već – 250 CO2. Znači on postaje negativan. Tako moje banane postaju konkurentnije na tržištu i stječem prednost nad konkurencijom koja, možda, ni ne zna za tu mogućnost. No nije jedina biljka s kojom se postiže takav efekt miskantus. Isto je i s konopljom. Posadimo li nasad konoplje uz svoj nasad, eliminiramo CO2. Tehnološke inovacije postoje, no pitanje je koliko su društvo i proizvođači spremni za njihovu implementaciju.

‘Na zapadu ne razgovaraju više o ekološkoj proizvodnji, već o razini ugljičnog otiska u proizvodima, koliko ste blizu tržištu’

B&B: Imate li posebne savjete za ljude koji bi željeli započeti uzgajati egzotično voće?

Često sjedim s različitim ljudima i uvijek krene klasična hrvatska priča koliko je sve teško i kako ništa ne valja… Ja im uvijek kažem, iako ih često prvi put vidim, da je sve u redu i da je to samo njihov izgovor da ništa ne rade. Da umatate drek u celofan 24 sata dnevno, vjerujte mi, napravit ćete posao. To ja tvrdim već odavno, a da sam u pravu dokazali su momci iz Dalmacije koji pakiraju i prodaju magareći drek „Happy shit“ turistima. Imate ženu na Lošinju koja prodaje zrak u bocama, a čuo sam da sad netko prodaje i maglu u boci. Ja se tim ljudima divim i na hrabrosti i na ideji i realizaciji.

Poruka je da trebate krenuti i ne odustajati. Najbolji primjeri su Janica i Ivica Kostelić te Dražen Petrović koji se nisu vodili time da će trenirati i sutra zaraditi milijune. Ti milijuni su došli kao nusprodukt predanog i odgovornog rada. Ako vi radite profesionalno svoj posao, novac dođe. Ako jurite za njim, po meni nikad neće doći.

B&B: Koji su planovi za budućnost?

Kod mene se sve događa u sekundi, tako da nema unaprijed smišljenih planova. Ono što je sigurno i što već znam jest da će Hrvatska vrlo brzo postati ono što je bio jug Španjolske. Tamo će biti pustinja, a kod nas će se uzgajati naranče i limuni, ali novac će zaraditi samo oni koji prvi zasade takve nasade, koji budu imali mudrosti i hrabrosti.