Neki mladi ljudi danas se silno trude pronaći odgovarajuću osobu za ljubavnu vezu, i uživo i putem interneta, a drugi ne rade ništa po tom pitanju nego naprosto imaju poslove, interese i hobije koji ih zanimaju, što im u život neizbježno dovodi i nove ljude. U ovu drugu skupinu spadaju Danijela Perić i Željko Predragović koje je 2020. spojila ljubav prema mačkama, vjenčali su se, čekaju prvo dijete, a ubrzo su shvatili da su i poslovno komplementarni. Naime, zajedno su pokrenuli posao izrađivanja i prodaje unikatnih penjalica i grebalica za mačke, od manjih do velikih koje sežu preko dva metra kao i krevetića za mačke, taburea, stalka za posude, kolutova za vožnju, kutija za pijesak i takozvanih poligona koji su vrlo traženi i popularni, a podrazumijevaju zidne kućice i police koje se montiraju na zid.

Nude i uslugu montaže svojih proizvoda. Ozbiljno planiraju širenje posla, odnosno prodor na strano tržište. Jednu su grebalicu, sa simboličnim detaljem heklanog, dizajnirali posebno za Marka Purišića, poznatijeg kao Baby Lasagna. S njim ih je spojila pjevačica Ivana Kindl koja je također vjerni kupac njihovih grebalica. Kada se malo stišala euforija oko Eurosonga poslali su mu sliku grebalice koju su mu naumili pokloniti, jako mu se svidjela te ih je ugostio kod sebe u Istri.

Danijela Perić je diplomirana ekonomistica koja sada studira informatiku na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, a Željko Predragović magistar kriminalistike koji od 2005. radi u Policijskoj upravi zagrebačkoj, u Sektoru kriminalističke policije. U mirovinu želi što prije, stekao je prošle godine prve uvjete za odlazak u mirovinu, ali zbog potrebe službe trenutno ne može u mirovinu.

Grebalicu sa simboličnim heklanim detaljem Danijela Perić i Željko Predragović dizajnirali su posebno za Marka Purišića, poznatijeg kao Baby Lasagna. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Danijela Perić je u obrt koji je prvotno registrirala za davanje instrukcija učenicima i studentima naknadno dodala i djelatnost čuvanja mačaka, a spasila je i udomila brojne mačke s ulice. Prije nego što je upoznala muža, na društvenim mrežama imala je stranicu „Mic-Mic“ i objavljivala je različite sadržaje vezane uz mačke koje trebaju pomoć i nudila uslugu čuvanja mačaka u svom prostoru, a u to vrijeme Željko Predragović imao je, povrh primarnog policijskog, svoj drugi posao, onaj izrade i prodaje grebalica i namještaja za mačke, registriran pod imenom „Mao-Mao“. Iako ima puno mačaka, Danijeli Perić posebno je drag bolesni mačak Rambo koji se smrzavao na ulici i svi su ga tjerali, a kada je jednom otišla doma po transporter da ga uzme k sebi, više ga nije bilo jer ga je jedan njezin susjed navodno stavio u auto i negdje odveo. Nikako se nije mogla s time pomiriti, tražila ga je mjesecima i onda ga je slučajno vidjela kada je odlučila izaći hraniti mačke po snježnoj oluji. Iako je jedva hodao i gledao jer je bio prehlađen, prepoznala ga je kada je ispustio svoj specifični glas kao i po izražajnim ušima. Mačak je na početku bio agresivan i strašljiv, trebalo mu je godinu i pol dana da se prilagodi i poprimi posve drukčiju narav, ali ona ni u jednom trenutku nije digla ruke od njega. Njegove su uši sada zaštitni znak brenda „Mic-Mic&Mao-Mao“ jer su njihov logo i svi proizvodi kreirani po uzoru na te izražajne uši, za koje su neki govorili da su ružne i oštećene.

Kada je odlučila naručiti grebalicu za svoje mačke i mačke koje je čuvala, dvije osobe neovisne jedna o drugoj preporučile su joj Željka Predragovića, odnosno njegov brend „Mao-Mao“.

„I tako sam se javila Željku, a ostalo je povijest. Mislim da je u svemu jako važno slušati svoj instinkt, raditi nešto s ljubavlju i vjerovati sebi bez obzira na to koliko vremena i truda nešto zahtijeva. Koliko je luda slučajnost da se sretnu neki Mic-Mic i Mao-Mao? Najveća ironija je to što je mačak koji je bio omalovažavan i odbačen i kojeg nitko ne bi htio uzeti u svoj dom, na kraju postao zvijezda i uvukao se mnogo mačjih domova upravo s proizvodima oblikovanih po njemu. A tu leži i ljepota i pouka cijele ove priče. Kada je pak riječ o bebi koju očekujemo na jesen, svi u šali pitaju hoće li biti Mic ili Mao, a sada već znamo da će biti dječak. Veselim se da će dijete odrastati s mačkama, psima i ostalim ljubimcima i da ćemo mu prenijeti ljubav prema životinjama. Važno mi je i da ima podršku kada spasi neku životinju s ulice jer ja kao dijete to nisam dobila od svojih roditelja. Često roditelji nemaju razumijevanja i omalovažavaju takav čin, što je apsolutno krivo. Tako nešto treba kod djeteta svakako njegovati i poticati“, rekla je Danijela Perić.

‘Žao mi je vidjeti koliko ljudi ima potencijala i želi imati vlastiti posao, ali se boje iskoračiti iz svoje zone komfora’

Kako kaže, prvotno su imali poslovnu ideju baviti se čuvanjem mačaka i otvoriti hotel za mačke.

„No, naša vizija hotela nije bila u skladu s onim što se trenutno nudi na tržištu. Sve ima svoje kupce, pa tako i to. No ono što osobno ne bih kupila, ne bih niti nudila drugima. Ideja našeg idealnog hotela za mačke je u skladu s onim što postoji na primjeru određenih luksuznih hotela tog tipa u svijetu. Tamo mačka ima svoju sobicu, a opet imaju i igralište gdje se slobodno kreću. Ali takav oblik poslovanja je velika investicija prije svega, isplati se samo ako se netko posveti samo tome 100 posto. Zaključili smo da se ne bismo uz proizvodnju grebalica i namještaja za mačke stigli i time kvalitetno baviti. S druge strane, čuvanje mačaka kod kuće u vlastitom prostoru je u redu ako vam je to nekakav privremeni posao za dodatnu zaradu, ali je vrlo ograničeno. Da bi bilo ugodno i macama i vama, možete tek uzeti mali broj maca, dakle ograničeni ste fizički i stojite na mjestu, nema napretka. No meni je to bilo u tom trenutku dovoljno jer na više nisam niti ciljala. Ipak, nije mi dovoljno intelektualno izazovno baviti se isključivo čuvanjem mačaka. Osim ovog našeg zajedničkog posla, s obzirom na to da me zanima IT svijet, programiranje, web dizajn i slično, upisala sam i drugi studij kako bih i ta znanja i vještine primijenila u našem zajedničkom poslu, a i općenito se time bavila u sklopu obrta koji sam registrirala još za poduku“, rekla je.

Željko Predragović od malih je nogu volio biti kod oca u radionici te je uvijek izrađivao razne stvari od svakakvih materijala, od raznih dodataka za susjedov mali traktor na pedale preko prikolice i ralice do koševa za košarku i sličnog. Što se tiče grebalica i penjalica za mačke, njih je počeo izrađivati nakon što su doma nabavili mačku. Prvo je kupio jednu manju koja je bila loše kvalitete pa je sam izradio penjalicu koja je bila dosta veća, ali ga je materijal koštao gotovo kao i penjalica iz dućana za kućne ljubimce. Poslije toga je gledao po internetu ponudu penjalica i grebalica i vidio da je na našim prostorima postojala samo jedna tvrtka koja je izrađivala kvalitetnije penjalice i grebalice za mačke od onih u dućanima za kućne ljubimce, ali su njihove bile također dosta skupe. Stavio je na papir koliko ga košta materijal za izradu te je odlučio napraviti jednu probnu penjalicu koju je stavio na oglas i ubrzo je prodao. Tako je krenulo.

Glede posla u policiji, kaže da voli posao koji trenutno radi, ali nakon toliko godina rada ga se zasitio i smatra da je dosegnuo svoj maksimum te da je došlo vrijeme za nove prilike i izazove. Trenutno mu je želja baviti se isključivo poslom koji obavlja sa suprugom, ali ne isključuje da će u budućnosti raditi i kao privatni detektiv te smatra da bi sa sadašnjim znanjem i iskustvom to mogao i više nego dobro raditi. Odgovorio nam je na pitanje zašto voli ovaj posao i koja je prednost njihovih grebalica.

Danijelu Perić i Željka Predragovića spojila je ljubav prema mačkama, a kad su se zaljubili jedno u drugo, shvatili su da hobi mogu pretvoriti u posao koji oboje vole. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Prilikom izrade penjalica odmaram svoj mozak, nema ništa boljeg od onog što svojim rukama stvoriš i pokažeš kreativnost. Nema puno improvizacije, većinom sve radim po narudžbama, po već ranije dogovorenim dimenzijama i izgledu, a penjalice moraju biti precizno izrađene jer ako nije nešto dobro napravljeno, takav proizvod ne želim ni ja kupiti pa onda ne želim takav proizvod ni prodati nekome drugome. Prednost naših grebalica je u odnosu kvalitete i cijene. Sve naše penjalice su napravljene od stupova koji su puno drvo te police koje su od iverice minimalno 16 mm debljine, dok su stupovi na kupovnim penjalicama većinom napravljeni od kartonskih cijevi i ne mogu se obnavljati, dok se naši stupovi mogu te ih mace neće izgrebati toliko da drvo više ne bude upotrebljivo. Također, sve naše penjalice se mogu i individualizirati i korigirati po dimenzijama i po broju kućica, polica i dimenzija. To sve dogovaramo s kupcima onako kako njima najbolje paše“, rekao je naš sugovornik.

Govoreći o negativnim iskustvima u ovom poslu, Danijela Perić rekla je da u svakom poslu ima negativnih iskustava pa tako i u njihovu. Ako je kritika konstruktivna, traži se kakva preinaka ili slično, oni se uvijek, kaže, potrude da je kupac zadovoljan i daju sve od sebe da proizvodi i usluga budu vrhunske kvalitete.

„Ono što bi se svodilo na nečije hirove komuniciramo otvoreno s takvim pojedincima i damo do znanja da poštovanje mora biti uzajamno, a komunikacija konstruktivna. Ne slažemo se s time da je kupac u pravu i kad nije – treba i sebe poštovati dovoljno da ne surađuješ s onima koji ne poštuju tebe, tvoj rad i vrijeme, bez obzira na to o kakvim iznosima je riječ. Smatram da s ljudima nije teško surađivati ako ste otvoreni, iskreni i imate jasan stav. Pravi ljudi to prepoznaju, a to je filter za one s kojima možda ne biste kliknuli. Svakako je to ispravnije i na kraju učinkovitije jer je autentično, ne želimo prodavati neku priču za mase samo da bismo se svima svidjeli. Na domaćem tržištu ljudi se dijele u tri kategorije – većini kupaca cijene su pristupačne i dobre. Onda imate dvije krajnosti koje nisu toliko česte, nekima smo prejeftini jer znaju koliko, primjerice, grebalica od dva metra i to od punog drveta košta negdje na stranom tržištu ili je usporede s cijenom neke dvostruko manje iz dućana koja je rađena od kartona. Druga krajnost su oni kojima je naš proizvod preskup, ali oni ne razumiju da je više od pola cijene samo materijal za ono što žele, a morate naravno naplatiti i vrijeme za svoj rad“, objasnila je Danijela Perić.

‘Prilikom izrade penjalica odmaram mozak, nema boljeg od onog što svojim rukama stvoriš i pokažeš kreativnost’

Ona radi za sebe od 2012. kada je počela držati instrukcije i više nikada ne bi radila za poslodavca. O tome kaže:

„Nisam bila sretna u svijetu gdje ako imaš svoje mišljenje i stav o bilo čemu i ne daš se ponižavati, odmah si meta. Veći mi je rizik bio ostati u tome i plakati ili oboljeti nego dati otkaz i raditi ono što volim i nalaziti nove ideje i prilike. Znala sam da ovo čime sam se samostalno bavila i čime se mi sada bavimo ima potencijala, ali ima ljudi koji se, unatoč tomu što su u zanimanjima poput IT-a, ne usude kročiti u samostalni posao jer se boje. U redu je ako se nekome zaista ne da voditi posao, više voli odraditi smjenu i otići kući svaki dan u isto vrijeme. Ali mi je žao vidjeti koliko ljudi ima potencijala i htjeli bi imati vlastiti posao, ali se boje iskoračiti iz te zone komfora. Ja ako u nečemu vidim priliku i mislim da to ima smisla, ne bojim se apsolutno ničega i sigurna sam u potpunosti u to. Ne treba vam potvrda bilo koga sa strane jer ako neka osoba i ne misli nužno nešto loše, vrlo često nije u stanju vidjeti i prepoznati priliku kao vi.“

Danijela Perić i Željko Predragović promoviraju se kao „Mic-Mic&Mao-Mao“ putem društvenih mreža, Facebooka, Instagrama i TikToka, a najefektniji su kreativni videouraci njihovih mačaka koje koriste njihove proizvode. Ti su videouraci, tvrdi Danijela Perić, dosegli i milijunske preglede na Facebooku. Za promidžbu je zadužena ona, a njezin će posao biti i izrada web stranice koja je u planu, baš kao i izlazak na strano tržište putem poznate platforme Etsy te ostalih dostupnih kanala. Putem platforme Etsy bit će vidljivi na svim kontinentima, a onda će dalje sve funkcionirati putem internetske prodaje. Ideja za budućnost je i širenje asortimana na dječji namještaj jer već osmišljavaju dizajn namještaja za njihovo dijete. Smatraju da ako se posvete samo tome i dobro oglašavaju, mogu bez problema živjeti samo od toga, i to dobro. Ali politika poslovanja uvijek će im biti da dio profita ide za njihov projekt spašavanja uličnih mačaka i brigu o mačkama za koje skrbe. Uostalom, da nije mačaka, oni se ne bi upoznali.