Rui Pinto čekao je taj trenutak više od pet godina. Portugalski zviždač odgovoran za curenje podataka poznato kao Football Leaks posjetio je ovih dana prostorije Središnjeg ureda za borbu protiv korupcije i financijskih i poreznih kaznenih djela (OCLCIFF) francuske pravosudne policije, u gradiću Nanterreu, gdje je saslušan u svojstvu svjedoka.
Pinto je posjetio i njihovu službu za IT. Sjedio je naizmjence ispred šest računala u koje su istražitelji pohranili kopije šifriranih tvrdih diskova zaplijenjenih tijekom pretrage njegova doma u Budimpešti 2019. godine, provedene na zahtjev portugalskog pravosuđa. Nakon što je unio lozinke, istražitelji su konačno mogli pristupiti njegovu blagu: otključao je više od 20 terabajta podataka koji sadrže desetke milijuna povjerljivih dokumenata o sumnjivim zakulisnim radnjama u nogometnom biznisu i još mnogo toga.
Tada mladić, a danas već 34-godišnjak, Pinto je dio tih dokumenata 2016. godine ustupio njemačkom časopisu Der Spiegel, koji ih je podijelio s Mediapartom i njegovim partnerima u mreži European Investigative Collaborations (EIC). Zahvaljujući Football Leaksu otkrili smo 2016., a potom i 2018., desetke skandala o najvećim klubovima (PSG, Manchester City itd.), agentima najutjecajnijih igrača, utajama poreza superzvijezda poput Cristiana Ronalda ili Paula Pogbe, pa čak i smicalice vladajućih tijela svjetskog (FIFA) i europskog (UEFA) nogometa. Nakon naših otkrića nekoliko zemalja, uključujući Francusku i Belgiju, otvorilo je kriminalne istrage. No Rui Pinto do sada s njima nije smio surađivati zbog nespremnosti portugalskog pravosuđa koje ga je prošloga rujna osudilo na četverogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu zbog računalnog hakiranja i pokušaja iznude.
Iako je još 2018. počeo surađivati s francuskim tužiteljstvom, Rui Pinto tek je pet godina kasnije uspio za njih dešifrirati svoje podatke. U tome ga je dosad sprječavala „zabrana portugalskog pravosuđa“, istaknuo je Pinto u četvrtak tijekom brifinga za novinare sa svojim odvjetnikom Williamom Bourdonom.
“Ovo je prvi put da pravosudna tijela Francuske i drugih europskih zemalja osim Portugala imaju puni i neograničeni pristup svim podacima. Istražne radnje tek sada zapravo počinju”, poručio je Rui Pinto.
Njegov posjet Parizu organiziralo je francusko Financijsko državno odvjetništvo (PNF) u suradnji s Eurojustom, europskim tijelom za pravosudnu suradnju. Razgovoru s Pintom prisustvovali su i belgijski policijski komesar te njemački tužitelj i policijski službenik, koji su dobili svoje kopije podataka. Ostale europske zemlje moći će im pristupiti, ako žele, putem Eurojusta, a sudeći prema nekim izvorima, Nizozemska je već izrazila interes.
“Rui Pinto saslušan je u nazočnosti stranih istražitelja, u sklopu Europske uzajamne pravne pomoći, pod okriljem Eurojusta. Omogućio je pristup voluminoznim podacima Football Leaksa koje će istražitelji moći koristiti, no u ovoj fazi nije još moguće utvrditi odnose li se ti podaci na istrage koje su već u tijeku (…) Suradnja Ruija Pinta bila je ključna kako bi se omogućio pristup tim sadržajima koji se čine obećavajućima“, potvrdio je PNF za Mediapart.
Dokumenti koji se tiču nogometa i dostupni su Mediapartu vjerojatno će dobro poslužiti u nekoliko francuskih istraga koje su u tijeku. Prva istraga, koju je PNF otvorio još u prosincu 2016. nakon jednog od naših članaka u sklopu Football Leaksa, odnosi se na utaju poreza bivšeg igrača PSG-a Javiera Pastorea. Drugu istragu, o etničkoj diskriminaciji u PSG-u, pariško tužiteljstvo zatvorilo je u veljači 2023. iako postoji dokument koji pokazuje da je uprava kluba o svemu bila obaviještena. Međunarodna liga za ljudska prava podnijela je drugu žalbu kako bi pokušala ponovno pokrenuti slučaj. Naposljetku, tu je i nedavna istraga oko PSG-a koju vode pariški istražni suci, u vezi s mogućom poreznom povlasticom koju je klubu 2017. godine, prilikom transferom zvijezde Neymara, odobrio tadašnji ministar za javne financije Gérald Darmanin. Istražni suci naredili su 15. siječnja, devet dana nakon naših otkrića, policijski pretres francuskog ministarstva gospodarstva.
Nakon prvih otkrića istražitelja Mediapart je pročešljao materijale Football Leaksa i pronašao dosad neobjavljene dokumente koji pokazuju da su Gérald Darmanin i njegov tadašnji šef stožera djelovali kao porezni savjetnici PSG-a. Zahvaljujući dešifriranju podataka koje je ovoga tjedna proveo Rui Pinto, suci i policijski službenici zaduženi za istragu sada imaju pristup tim dokumentima.
“Znam da među podacima koje sam prikupio puno toga još nije istraženo, što vrlo dobro pokazuje i nedavni slučaj francuskog ministra koji je omogućio mutne porezne poslove PSG-a. Osjećam se vrlo zadovoljno jer se pokazuje moć prikupljenih podataka”, rekao je Rui Pinto. Kako bi sačuvao tajnost pravosudnih istraga, nije želio puno govoriti o temama koje su zanimale policiju. “Posebno su se raspitivali o francuskim klubovima i agentima igrača koji su aktivni u Francuskoj”, rekao je Pinto. A o PSG-u? “Mislim da znamo odgovor na to pitanje”, nasmiješio se.
Sastanak Eurojusta održan u Haagu 19. veljače 2019. na kojem se raspravljalo o otkrićima Football Leaksa i otvaralo put prema suradnji s Ruijem Pintom. FOTO: Sébastien Calvet / Mediapart
S obzirom na impresivan broj dokumenata koje još treba istražiti, može se očekivati da će još nekoliko zemalja otvoriti sudske istrage. “Moji podaci ne tiču se samo nogometa, već i mnogih drugih tema koje nisu objavljene u medijima”, naglasio je Rui Pinto. Recimo, postoje informacije o utaji poreza na Malti (koje su objavili Mediapart i EIC u sklopu takozvanih Malta Files), ali i mnogi podaci o Kajmanskim otocima i drugim temama koji su ostali tajni. Put do europske suradnje oko podataka koje je otkrio Pinto bio je dug i trnovit, a kako je naglasilo Financijsko državno odvjetništvo (PNF), “postupak Francuske bio je presudan za taj ključni korak”.
Krajem 2018., netom nakon objave druge runde dokumenata Football Leaksa, tada još uvijek anonimni mladić pokrenuo je suradnju s PNF-om, kojem je predao uzorak iz svoje arhive od 12 milijuna datoteka. No proces je prekinut nekoliko tjedana kasnije, kada je u siječnju 2019. Rui Pinto uhićen u Budimpešti na zahtjev portugalskog pravosuđa koje ga je sumnjičilo za računalno hakiranje i pokušaj iznude. Mađarska policija zaplijenila je nekoliko šifriranih tvrdih diskova prilikom pretresa njegova doma. Tako je počeo sukob između Francuske, koja želi iskoristiti informacije, i Portugala kojem je prioritet procesuirati Pinta. U veljači 2019. PNF je podijelio uzorak podataka s Eurojustom, koji je organizirao sastanak s državnim odvjetnicima iz devet zemalja.
Mjesec dana kasnije, neposredno prije nego što je Rui Pinto izručen Portugalu, tužitelji PNF-a požurili su se u Budimpeštu kako bi od mađarskih vlasti dobili kopije tvrdih diskova. „Francuzi su uspjeli izvući podatke Portugalcima iza leđa“, smješka se Rui Pinto. No šifrirani podaci nisu bili upotrebljivi, a Portugal ne surađuje s Eurojustom. Rui Pinto proveo je godinu dana u istražnom zatvoru. Unatoč razmjerima svojih otkrića, on je dosad jedini protagonist Football Leaksa koji je završio u zatvoru. U intervjuu za EIC u prosincu 2019. osudio je pristrani postupak koji se provodi kako bi služio interesima čelnika portugalskog nogometa, a posebno moćne Benfice iz Lisabona koju opisuje kao „hobotnicu koja širi svoj utjecaj do vodećih ljudi u zemlji“.
Situacija se promijenila kada su u siječnju 2020. objavljeni takozvani Luanda Leaks, podaci iz istrage koju je koordinirao Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), a temeljila se također na podacima kojima je pristup omogućio Rui Pinto, o financijskim nedaćama Isabel dos Santos, kćeri bivšeg angolskog autokrata, koja je, navodno, dio novca „prala“ u Portugalu. “Vlasti su bile jako posramljene otkrićima Luanda Leaksa, koji su snažno odjeknuli u portugalskoj javnosti. U tom trenutku portugalsko državno odvjetništvo počelo je sa mnom pregovarati o suradnji”, rekao je Rui Pinto.
Sporazum je sklopljen u travnju 2020. Pinto je pristao dekriptirati sadržaj svojih tvrdih diskova i surađivati s lisabonskim pravosudnim vlastima, a zauzvrat je pušten na slobodu, koristi status zaštićenog svjedoka i tužitelji su se obvezali odbaciti postupke koje je protiv njega pokrenulo pet tužitelja, uključujući Benficu. Prema sporazumu ti će postupci biti obustavljeni tek osamnaest mjeseci kasnije, i to samo ako bude ispunjeno nekoliko uvjeta, uključujući i taj da Rui Pinto ne počini novo kazneno djelo. Jedna od klauzula tog ugovora do sada je bila tajna. “Sve dok pet postupaka uključenih u sporazum nije bilo zatvoreno, bilo mi je zabranjeno surađivati sa stranim vlastima bez suglasnosti portugalskog pravosudnog sustava”, objasnio je ovih dana Rui Pinto.
Naglasio je da mu lisabonski tužitelji nikada nisu dopustili punu suradnju s francuskim istražiteljima. PNF je dešifrirane podatke zatražio od Portugala još u rujnu 2020., ali ih nije dobio. Tužitelji PNF-a i francuski policijski službenici konačno su 2023. dobili odobrenje za sastanak sa zviždačem u Lisabonu. “Ali i tu su ponovo naišli na otpor portugalskog tužitelja”, rekao je Pinto te objasnio: “Francuski istražitelji pripremili su se za razgovor i popisali ključne riječi, a ja sam učinio sve što sam mogao da im pomognem u pretraživanju. Ali tužitelj se počeo protiviti prijenosu podataka i prijetiti da će o tome odlučiti sudac. Bilo je apsurdno. Na kraju je intervenirao drugi tužitelj, onaj koji se sa mnom nagodio, pa su Francuzi naposljetku uspjeli kopirati manju količinu podataka.“
Budući da je Benfica na sudu osporila dogovor između zviždača i tužiteljstva, Rui Pinto bio je vezanih ruku dulje nego što se očekivalo. Portugalski klub definitivno je izgubio u studenome 2023. i tek tada je postupak uključen u dogovor odbačen, Rui Pinto oslobođen je svojih obveza i konačno je mogao otići u Pariz kako bi dešifrirao podatke koje je PNF pokupio u Mađarskoj. Saslušanje pred francuskim, belgijskim i njemačkim istražiteljima dalo mu je nadu: “Bilo je upravo suprotno od svega što sam doživio u Portugalu. Pristupili su mi s poštovanjem i osjećao sam da su policija i tužilaštvo iskreno zainteresirani za moje podatke. U Portugalu, koliko znam, ti podaci nikada nisu korišteni u kontekstu pravnih istraga niti su istražitelji od mene zatražili pomoći po tom pitanju.“
‘Ovo je prvi put da pravosudna tijela Francuske i drugih europskih zemalja osim Portugala imaju pun i neograničen pristup svim podacima’, poručio je Rui Pinto
U obranu lisabonskog državnog odvjetništva treba reći da portugalski zakon, za razliku od zakona drugih europskih zemalja poput Francuske, ne dopušta korištenje nezakonito dobivenih dokumenata kao sudskih dokaza. “A ta situacija neće se tako skoro promijeniti jer moćne momke to ne zanima”, smatra Rui Pinto. On vjeruje da portugalski tužitelji nikada nisu ni namjeravali pokretati istrage na temelju njegovih podataka: „Htjeli su samo doznati što je u njima i iskoristiti to da me inkriminiraju.“
Portugalso pravosuđe pokazalo se posebno shizofrenim. Unatoč sporazumu o suradnji sklopljenom 2020. godine, Rui Pinto optužen je za 90 zločina, uglavnom za hakiranje (što je djelomično priznao) i pokušaj iznude (što on negira). Iako je lisabonski sud u njegovim otkrićima prepoznao javni interes, osudio ga je u rujnu 2023. na uvjetnu kaznu od četiri godine zatvora, na što se Rui Pinto žalio. Dva mjeseca kasnije priznao je krivnju, ovoga puta pred pariškim sudom, i prihvatio šestomjesečnu uvjetnu zatvorsku kaznu za hakiranje triju adresa elektronske pošte PSG-a.
No pravnim problemima u Portugalu ne nazire se kraj. Prošloga srpnja lisabonsko državno odvjetništvo obavijestilo je Ruija Pinta o novoj seriji kaznenih progona za novih 377 navodnih računalnih kaznenih djela koja je počinio protiv institucija (nogometnih klubova, odvjetničkih ureda i drugih) većinom upletenih u Football Leaks i Luanda Leaks. Među tužiteljima je i Benfica Lisabon iako je prvi postupak koji je klub pokrenuo odbačen u sklopu dogovora tužiteljstva i Ruija Pinta 2020. godine. Vrlo je vjerojatno da će se održati i drugo suđenje. A moglo bi uslijediti i treće, navodno ga tužiteljstvo već priprema samo što još uvijek nije poslalo obavijesti. „Izložen sam pravnom nasilju“, upozorio je Rui Pinto.
“Portugalsko pravosuđe i nogometna mašinerija ne namjeravaju stati s progonom Ruija Pinta“, smatra njegov francuski odvjetnik William Bourdon. „Takvo cjepkanje identičnih činjenica koje su se dogodile u istom razdoblju na nekoliko postupaka, osim što je apsurdno, protivi se temeljnim načelima poštenog suđenja. Proučit ćemo izvedivost žalbe Europskom sudu za ljudska prava na tu temu“, najavio je Bourdon te zaključio: “Slučaj Ruija Pinta, čija se otkrića mogu mjeriti s onima Edwarda Snowdena, pokazuje koliko visoku cijenu zviždači moraju platiti kada se suprotstave moćnim koruptivnim mrežama.”
“Ulovljen sam u klopku iz koje ne mogu”, konstatirao je Rui Pinto. Živi u statusu zaštićenog svjedoka, a zbog prijetnji koje je primio besplatno je smješten na tajnoj lokaciji koju čuvaju policijski službenici. Portugalska država isplaćuje mu i prihod, o kojem kaže da je „ispod portugalske minimalne plaće – što, naravno, nije dovoljno za život“. A pogotovo nije dovoljno za financiranje odvjetnika, koje mu je dosad plaćala zaklada The Signals Network. Ta nevladina organizacija, specijalizirana za pomoć zviždačima, nedavno je pokrenula apel za donacije za financiranje njegove obrane.
“Ne mogu imati posao jer bi to podrazumijevalo kontakte s više ljudi, što je suprotno sigurnosnim uvjetima programa zaštite svjedoka. Pokušavam čitati, vježbati… I nadati se da će sve to ludilo, ta borba protiv portugalskog pravosuđa, konačno završiti kako bih mogao normalno živjeti“, rekao je za kraj Rui Pinto.
Istrage u sklopu projekta Football Leaks bile su uvod u kazneni progon Zdravka Mamića
EIC je dosad proveo 18 velikih istraživačkih projekata, a najpoznatiji su Football Leaks, Malta Files, Predator Files i Abu Dhabi Secrets.
Serijal Football Leaks svakako je izazvao najveću pozornost međunarodne javnosti. U kontekstu tih istraga, u kojima je Nacional izravno sudjelovao kao jedini član novinarske mreže EIC iz ovog dijela Europe, objavljena su brojna ekstenzivno dokumentirana eksplozivna otkrića.
Krajem 2016. godine Nacional je objavio da se Luka Modrić od početka te godine nalazi pod istragom španjolskih poreznih vlasti. O tome je objavio i opsežnu dokumentaciju. Španjolske porezne vlasti istraživale su Modrićeve porezne prijave za 2013. i 2014. Nedugo prije negoli mu je uručena Zlatna lopta kao najboljem nogometašu svijeta, Modrić se nagodio s tužiteljima te priznao krivnju za optužbe koje mu je Porezna agencija stavila na teret, a riječ je o dvama kaznenim djelima utaje poreza u visini od 870.728 eura. Dobio je osmomjesečnu zatvorsku kaznu koja je preinačena u uvjetnu.
Početkom ove godine usvojena je Modrićeva žalba na kaznu za neplaćanje poreza iz 2012. godine, jer je te godine Modrić bio prijavljen u Ujedinjenom Kraljevstvu te nije imao obavezu plaćanja poreza u Španjolskoj. Modrića su pokušali ovršiti i britanski poreznici, upravo za spomenuto razdoblje u kojem je, prije madridskog Reala, igrao u londonskom Tottenhamu.
Objava rezultata istrage EIC-a iz 2016. godine, u kojoj je sudjelovao Nacional, koincidirala je s pravomoćnosti optužnice protiv najmoćnijeg čovjeka hrvatskog nogometa Zdravka Mamića i još nekoliko optuženika.
U pretposljednjem izdanju Nacionala u 2016. godini objavljena je priča o tome kako nekoliko hrvatskoj javnosti potpuno nepoznatih stranaca, među kojima se ističe ruski državljanin Aleksandar Aleksandrović Zotov, prijatelj obitelji Zdravka Mamića, figurira kao skupina suvlasnika Gettysburg Limiteda. To je fantomska tvrtka s Malte koja je, barem tada, bila glavni kreditor zagrebačkog Dinama. Skupina predvođena ruskim nogometnim agentom i partnerom Mamićeva sina Marija, osnovala je tu tvrtku istoga dana kada je s Dinamom potpisala neobičan ugovor o kreditiranju. Ta offshore tvrtka bila je osnovana upravo zbog plasiranja kredita zagrebačkom Dinamu. Glavno otkriće te priče, istraživane u sklopu EIC-ova projekta Football Leaks, bilo je da Dinamo preko malteške offshore tvrtke novcem od prodaje igrača vraća 25 milijuna eura kredita Mamićevu ruskom partneru.
I trećeg tjedna, u posljednjem broju u 2016. godini, Nacional je nastavio je priču o sumnjivim financijskim transakcijama vezanima za Zdravka Mamića i hrvatske nogometaše, tada oko ugovora Ante Ćorića i agencije Doyen Sports. Novinarska istraga je pokazala da je taj ugovor, potpisan 9. studenoga 2015. godine, postao valjan tek u trenutku kada je tvrtka Doyen Sports isplatila 500 tisuća eura na sarajevski račun Miljenka Ćorića, oca Ante Ćorića, jedne od najvećih mladih zvijezda hrvatskog nogometa i zagrebačkog Dinama te igrača koji je trebao imati veliku međunarodnu karijeru, a nakon godina lutanja i stagnacije nedavno je završio u Rudešu, posljednjeplasiranoj momčadi HNL-a.
Dokumenti koje je objavio Nacional opovrgnuli su navode u nekim hrvatskim medijima da je Doyen Sports ujedno i vlasnik ekonomskih prava na Ćorića, odnosno, da je od NK Dinama otkupio 70 posto prava na Antu Ćorića za 2,8 milijuna eura.
Igor Kralj/PIXSELL, Nacional
Već u prvom broju objavljenom u 2017. godini Nacional je otkrio kako je Mario Mamić zaradio 725.000 eura na transferu Tina Jedvaja iz Rome u Bayer 04 Leverkusen, „papirnatim“ obavljanjem tog posla preko tvrtke registrirane u Ljubuškom u BiH. Čitava „operacija“ bila je tajna, uz krivotvorenje datuma ugovora.
Posljednjeg dana siječnja 2017. godine Nacional je pisao o tome kako je dio novca od prodaje Marcela Brozovića iz Dinama u milanski Inter završio na računu kanadske tvrtke povezane sa Zdravkom Mamićem. Tako je obitelj Mamić Dinamu još jednom osigurala milijune eura koje će kasnije moći izvući na račune svojih offshore kompanija.
Sredinom svibnja 2017. Nacional je objavio još jednu eksplozivnu priču povezanu sa švicarskom tvrtkom Rasport Management AG i obitelji Mamić. Tvrtka Rasport Management AG povezana s obitelji Mamić imala je 50 posto prava na transfer tada 17-godišnjaka Alena Halilovića iz Dinama u Barcelonu. Od 5,5 milijuna eura koje je Dinamo trebao primiti, švicarska tvrtka imala je pravo na 2,75 milijuna eura.
Uz to što je Barcelona potpisala ugovor s tada maloljetnim Halilovićem bez dozvole roditelja, Zdravko Mamić je zaradio valjda i najveći novac ikada s obzirom na to koliko je Halilović igrao u Barceloni. Halilovićevih 28 minuta u Barceloni Mamiću je donijelo 1,65 milijuna eura.
Još u travnju 2019. godine otkriveno je da je Bayern München bio spreman platiti Chelseaju više od 30 milijuna eura za 18-godišnjeg Calluma Hudson-Odoija, ali transfer je zaustavljen nakon otkrića Nacionala u sklopu EIC-ova projekta Football Leaks da je Chelsea grubo kršio pravila transfera mladih igrača, među kojima je bio i mladi hrvatski reprezentativni vratar Karlo Žiger.
U toj priči spominje se izravno Zoran Mamić, ali je nejasna uloga Hrvatskog nogometnog saveza. Žigerovo ime iznenada je nestalo iz evidencije HNS-a nakon što je odigrao posljednju utakmicu s NK Zagrebom u rujnu 2013. U veljači 2014. godine čak je i odjavljen iz HNS-a, a ponovo je upisan tek kad je navršio 16 godina, i to kao igrač Chelseaja.
Posljednjeg dana veljače 2021. godine Nacional je objavio da su samo na transferu Matea Kovačića iz milanskog Intera u Real Madrid 2014. godine, isti ili međusobno povezani posrednici iz mreže Zdravka Mamića zastupali sve tri zainteresirane strane, oba kluba i samog igrača, te zaradili najmanje pet milijuna eura.
Početkom studenoga 2021. u Nacionalu je objavljeno da je bosanskohercegovački nogometaš Edin Džeko, dok je bio igrač Manchester Cityja, milijune eura plaćene za komercijalna prava prebacio u tajnu tvrtku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i tako izbjegao plaćanje 1,8 milijuna eura poreza britanskoj državi. Britanska porezna uprava pokrenula je istragu o Džekinim porezima za komercijalna prava i menadžerskim honorarima.
U travnju 2022. godine, u sklopu serijala Football Leaks, Nacional je objavio sadržaj dokumenata koji su pobudili ozbiljnu sumnju da su Zdravko Mamić i suradnici uvukli najmanje dvojicu hrvatskih nogometnih reprezentativaca u poreznu utaju. To su Dejan Lovren, koji je u vrijeme kad se to dogodilo igrao za Liverpool, i Mateo Kovačić koji je igrao za Chelsea.
Oni su, uz neke inozemne igrače poput tadašnje srpske zvijezde Ajaxa Dušana Tadića, prebacili milijune eura od svojih komercijalnih prava (image rights) u švicarsku tvrtku Rasport Management AG. Ta tvrtka u središtu je druge optužnice protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika za udruživanje u kriminalnu organizaciju i nanošenje financijske štete Dinamu od gotovo 20 milijuna eura.
Komentari