Porsche 917/30 s nevjerojatnih, dragsterskih, 1580 KS (u sezoni 1973.) najsnažniji je sportski auto koji se natjecao, ikada

Početkom 1970-ih jedno od najzanimljivijih svjetskih automobilističkih natjecanja bila je Can-Am serija, ultimativno natjecanje bez ograničenja. Porsche je u Can-Am ušao posebnom izvedenicom modela Porsche 917, koji se na europskim utrkama više nije mogao natjecati zbog promjene pravila.

Novi je model nazvan Porsche 917/10, a Mark Donohue ga je prvi put testirao na kanadskoj stazi Mosport Park. Postigao je tri sekunde kraće vrijeme po krugu od rekorda staze, postavljenog Formulom 1!  Bio je to, razmjerno, velik sportski automobil, dugačak 478 cm, širok 203 cm i visok samo 92 cm. Pokretao se straga-središnje uzdužno postavljenim položenim 12-cilindrašem, s kutom među cilindrima 180⁰, koji je izgledao kao bokser, a u stvari bio je V-motor.

Hladio se zrakom te je ventilator, postavljen središnje i okomito na cilindarske blokove upuhivao više od 150 metara kubičnih zraka za hlađenje u minuti . Razvod je bio s 2×2 bregasta vratila pokretana zupčanicima i dva ventila po cilindru, a napajanje s mehaničkim neizravnim ubrizgavanjem. Usisnu smjesu je prednabijao s dva turbopunjača.

Porsche 917/10 je karijeru počeo s 850 KS, a snaga je do 1973., uz obujam povećan na 5.0 i tlak prednabijanja od 2,7 bara, u verziji Porsche 917/30, povećana na čak 1580 KS.

Bila je to najbolja najava nevjerojatne dominacije jednog nevjerojatnog trkaćeg automobila. Bolidi Porsche su vozili Can-Am u sezonama 1972. i 1973. Do stotke je ubrzavao za 2,3 sekunde, a Mark Donohue je ravninom Mistral na Paul Richardu projurio brzinom 392 km/h.

No tada, pod pritiskom sigurnosnih pravila i energetske krize Can-Am serija je promijenjena i potonula u zaborav.  Mnogi i danas smatraju kako je upravo razina dominacije tima Porsche bila razlog uništenja serije. Postala je toliko besmislena da su se ostali proizvođači počeli povlačiti, čak i McLaren, koji je vladao punih pet sezona prije nego što je stigao Porsche 917.

Mark Donohue i George Follmer, vozeći za tim kojeg je vodio Roger Penske, poosvajali su sve što se osvojiti dalo, a konačna izvedenica modela, Porsche 917/30, upisana je u povijest kao najsnažniji trkaći automobil ikada proizveden.

Motori u Can-Am seriji bili su jači nego u natjecanjima koja je sankcionirala FIA pa je Porsche razvio i položeni V16, koji je razvijao oko 750 KS,. Na kraju su se u Zuffenhausenu ipak odlučili za provjereni V12 s dva turbopunjača. Tijekom sezone 1973. Porsche 917/30 je razvijao nevjerojatnih, dragsterskih 1560 KS, više od bilo kojeg trkaćeg automobila, prije ili poslije!

Istini za volju, u utrkama su spuštali tlak turbopunjača i vozili na ‘samo’ 1100 KS, no i to je bilo dovoljno za pobjede s dva ili više krugova ispred konkurencije. Za svaki slučaj, ako ih tko stigne, u Zuffenhausenu su pripremili i položeni V16 turbo motor, koji se nikad nije utrkivao.

S obzirom na nedostatnu kalibraciju tvorničkih dinamometara, ne zna se s koliko je snage taj motor raspolagao, ali sigurno više od 1800 KS. Bio je to i jak vjetar u leđa za tržišni uspjeh modela Porsche 911.