OTKRIVAMO DETALJE DRUGE OPTUŽNICE protiv odbjeglog bivšeg šefa Dinama, zbog kojeg će se na klupi za svjedoke u novom postupku koji razotkriva njegovu kriminalnu piramidu naći cijele postave Dinama i nogometne reprezentacije, pa i igrači u mirovini

Druga optužnica protiv Zdravka Mamića kao vođe zločinačkog udruženja, njegova bliskog suradnika Damira Vrbanovića, sina Marija i brata Zorana te poduzetnika Sandra Stipančića, Igora Krote i Nikkyja Arthura Vuksana kao članova – zbog koje je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković prošloga tjedna potpisao zahtjev za njegovim izručenjem iz Bosne i Hercegovine – potpuno je razotkrila Mamićevu godinama stvaranu kriminalnu piramidu, prije svega u zagrebačkom Dinamu, a iz nje se sasvim jasno može iščitati način na koji je taj klub bio podređen privatnim interesima i oštećen za najmanje 200 milijuna kuna, kako tvrdi USKOK. Nacional je proteklog tjedna dobio detaljan uvid u tu optužnicu, koja je nakon dvije godine i sedam pokušaja odgode na koncu ipak službeno potvrđena, a njen sadržaj upućuje na zaključak da će odbjegli i nepravomoćno već osuđeni Dinamov gazda imati znatno više poteškoća u njenom osporavanju u odnosu čak i na prvu optužnicu, na temelju koje je osuđen na šest i pol godina zatvora. Upravo zato, kako tvrde izvori bliski i Mamiću i tužiteljstvu, on će pokušati iskoristiti apsolutno sve dostupne alate kako bi spriječio izručenje iz BiH: od manipuliranja javnošću tvrdnjama da je progonjen zbog svog političkog opredjeljenja ili nekih djela koja se u drugim slučajevima nisu sankcionirala, do traženja političke zaštite, najviše od krugova bliskih Milijanu Brkiću i dijela HDZ-a BiH nesklona Andreju Plenkoviću.

OVAJ PREDMET PROTIV MAMIĆA potkrijepljen je optužnicom ispisanom na oko 700 stranica, od čega veliki broj otpada na opširni popis dokaza, te svjedocima kojih će u samom postupku biti između 200 i 250. Premda je ona službeno ispisana početkom srpnja 2017. godine, nakon čega je uslijedilo dvogodišnje odugovlačenje pred osječkim sudom, Nacionalovi izvori otkrivaju da je i prethodno trajao obračun Mamićevih odvjetnika s tužiteljima.

“U ranijoj fazi oni su uvijek čekali rok od desetak dana prije podizanja optužnice da bi predložili uzimanje izjava svjedoka iz različitih krajeva Europe, često i viđenijih osoba iz svijeta međunarodnog sporta, no zahvaljujući dobro razgranatim mrežama istražitelja i drugih suradnika do svih se na koncu uspjelo doći”, opisala je za Nacional osoba dobro upućena u cijeli tijek slučaja. Ona je potvrdila i da je točan podatak da je kostur slučaja formiran zahvaljujući švicarskim državnim istražiteljima, koji su prije tri godine započeli intenzivno provjeravati brojne transakcije više sumnjivih tvrtki i otkrili tijek novca jednog dijela Mamićeva poslovnog (i po svemu sudeći kriminalnog) sustava.

SVAKA RIJEČ U OPTUŽNICI potkrijepljena je konkretnim papirnatim dokazima, od fiktivnih ugovora do ispisa prometa po svim računima, što znači da predmet ne ovisi toliko o brojnim svjedocima

POTOM JE USKOK OD NIZA DRUGIH DRŽAVA zatražio međunarodnu pravnu pomoć i slagalica se počela slagati, premda je dvojbeno hoće li svi kraci te hobotnice ikada biti locirani. “Pravna pomoć pristigla je tek od jednog dijela država od kojih se to zatražilo i da su se sve druge odazvale, iznos počinjene štete bio bi znatno veći”, rekao je isti Nacionalov sugovornik. Dodao je da su europske zemlje koje se u optužnici spominje surađivale izravno, dok je oko niza spomenutih egzotičnih zemalja i poreznih oaza značajna pomoć stigla od američkih istražitelja specijaliziranih za otkrivanje pranja novca i utaje poreza.

Konkretne tvrtke koje se u toj optužnici protiv Mamića spominju jesu Raspor Management iz Švicarske, Corporate Adventage Cromwell iz Velike Britanije, Real Sports Management London, Sports & Marketing Promotion iz Svetog Vincenta i Grenadina, Fidelia Management iz Belizea, Profoot International iz Hong Konga s podružnicom u Engleskoj, Barnes&Bell i Coopers Management iz Londona, Wang Corporation iz Hong Konga, First Adriatic Advisory Service s Cipra, Actico iz Gibraltara, Sage Advisory Services sa Sejšela, DigiSport iz Dubaija i još nekoliko njih.

Istražni organi iz Austrije javili su se naknadno i dio njihovih saznanja pretočen je u treću optužnicu protiv Mamića i društva, koja još uvijek čeka potvrdu, no modus djelovanja u svim slučajevima bio je frapantno jednak: gazda Dinama, njegov brat i sin, najbliži suradnik Damir Vrbanović te dvojica poduzetnika zagrebački klub oštetili su u desecima transfera obavljenih u razdoblju od 2004. do 2015. godine. Na “ulaznim” transferima neosnovano su uzimali provizije, u nekim slučajevima i deseterostruko veće od cijena koje su plaćane za same igrače, dok su na izlaznima u pravilu ubirali od nekoliko stotina tisuća do više od milijun eura, transferirali ih u tvrtke na svim stranama svijeta kojima su oni bili stvarni ili prikriveni vlasnici i potom prebacivali na razne račune, velikim dijelom i svoje osobne.

U svim tim slučajevima radi se o fiktivnim uslugama posredovanja, koje u stvarnosti nisu obavljene. Posebno poglavlje optužnice odnosi se na sklapanje ugovora s nekim maloljetnim igračima poput Ante Ćorića i Nikole Mora, kojima je tom prilikom velikodušno odobreno čak 50 posto od budućeg transfera iz Dinama – no istovremeno su im na potpis nuđeni sporazumi kojima oni svoj udio u transferu prepuštaju spomenutim tvrtkama iz Mamićeve hobotnice, na što su potpisom svojih roditelja oni pristajali.

U SVIM TIM SLUČAJEVIMA TRAG NOVCA vodio je upravo prema obitelji Mamić, što potpuno neutralizira njegovu nedavnu tvrdnju da su se “iste stvari događale ili još uvijek događaju i u nekim drugim hrvatskim klubovima”. Naime, postojanje posrednika u transferima igrača ne samo da je uobičajeno, nego je pravilnicima FIFA-e i UEFA-e i jasno regulirano, no dosad nije zabilježen slučaj da se sredstva tako vraćaju “u rikverc” osobama koje su na vodećim pozicijama u jednom nogometnom klubu i dužne su voditi računa o njegovim, a ne osobnim interesima. Jedina naznaka nečega sličnoga bila je objava vijesti da policija istražuje davni transfer igrača Ante Vukušića iz Hajduka, no vodstvo tog kluba odmah idućeg dana objavilo je preciznu kronologiju i potpuni tijek novca u svim fazama transfera, u čemu nije bilo ni naznaka eventualnih nepravilnosti.

11.06.2019., Sarajevo, Bosna i Hercegovina – Zdravko Mamic u pratnji odvjetnika dao je izjavu medijima nakon saslusanja o izrucenju Hrvatskoj. Photo: STR-2222/PIXSELL

SVE TE INFORMACIJE UJEDNO I KONKRETNO objašnjavaju Mamićevu neviđenu provalu bijesa na konferenciji za novinare koncem 2011. godine, kada se zbog pitanja o menadžerskoj ulozi svog sina Marija – eksponirane osobe u većini navedenih tvrtki osnovanih za izvlačenje novca iz Dinama – okomio na novinara Boruta Šipsa, izvrijeđao ga i uputio mu niz prijetnji. Naime, ne samo da se u tom trenutku radilo o sukobu interesa Marija Mamića, na što su javno upozoravali navijači tog kluba, nego su se u pozadini odvijale i opsežne financijske malverzacije u kojima je glavnu ulogu imao upravo Zdravko Mamić. Frapantno zvuči i podatak da su se iste operacije nastavile i najmanje četiri godine nakon toga, a tijekom tog vremena Mamić je u svom sustavu zapošljavao dotad istaknute pripadnike policijskog miljea i obilato financirao kampanje HDZ-a, pa i Kolinde Grabar-Kitarović, te se u isto vrijeme hvalio snažnim vezama u najvišim sferama pravosuđa, da bi na koncu bio i jedan od aktera afere SMS koji je u javnost plasirao lažirane paraobavještajne podatke o navodnom pritisku tužitelja na suce koji su bili raspoređeni na njegovu slučaju.

Sve to upućuje na zaključak da je on uživao značajnu podršku i pokroviteljstvo u različitim sferama društva, od policije do pravosuđa i od političkih do obavještajnih struktura, ali i parašpijunskog miljea, dok se u isto vrijeme odvijao teški kriminal koji se spominje u optužnici i o kojemu su već tada u javnosti kolala sasvim konkretna saznanja. Također, to upućuje na realnu mogućnost da će osamdesetak članova Skupštine GNK Dinama, koji su donijeli formalnu odluku da klub nije oštećen tim malverzacijama, zbilja biti izloženi različitim postupcima i zahtjevima za nadoknadu štete, o čemu je Nacional pisao u travnju ove godine.

ILUSTRATIVAN JE I SLUČAJ NJEGOVA BLISKOG SURADNIKA Damira Vrbanovića, koji se ovisno u fazama nalazio na pozicijama direktora, izvršnog direktora, glavnog direktora i člana Uprave Dinama, a koji je osobno sudjelovao u svim tim transakcijama: njega je Mamić prije nekoliko godina prebacio na funkciju u Hrvatskom nogometnom savezu, gdje je prošle godine dočekao nepravomoćnu osuđujuću presudu u prvom slučaju u kojemu su oni zajedno optuženi, no svejedno je nastavio ondje raditi i tek je sklonjen na manje eksponirane funkcije. Upravo je on početkom svibnja predstavljao HNS na konferenciji u Puli posvećenoj zaštiti i sigurnosti na nogometnim utakmicama, gdje je predstavljen kao “direktor”. Od činjenice da nacionalni nogometni savez tako i dalje pruža podršku osobi nepravomoćno osuđenoj u jednom i optuženoj u drugom sudskom predmetu za kriminal težak nekoliko stotina milijuna kuna, porazniji je tek podatak da je na istoj konferenciji sudjelovao pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik Uprave policije Republike Hrvatske Ivan Merćep; u istoj prostoriji visoki policijski dužnosnik debatirao je s osuđenikom i optuženikom za teška kaznena djela, što je samo po sebi prvoklasni skandal i postavlja ozbiljne dvojbe o funkcionalnosti pravne države.

GAZDA DINAMA, njegov brat i sin, suradnik Damir Vrbanović te dvojica poduzetnika na ‘ulaznim’ transferima neosnovano su uzimali provizije, neke i deseterostruko veće od cijena koje su plaćane za same igrače

Predstojeće novo suđenje trojici Mamića i Vrbanoviću te Stipančiću, Kroti i Vuksanu stoga sigurno neće biti razotkrivajuće za većinu elita koje su izravno ili neizravno sudjelovale u golemom kriminalu, no barem bi trebalo rasvijetliti Mamićevu petnaestogodišnju vladavinu Dinamom. Već u njenim ozbiljnim počecima tijekom 2004. godine, kako tvrdi USKOK, isisavanje novca iz kluba započelo je tako što je Vrbanovićevim potpisom nekoliko milijuna eura prebačeno na račun tvrtke Marija Mamića i Sandra Stipančića, a kao povod za to iskorištena su nepostojeća dugovanja Dinama prema nizu igrača: Danijelu Pranjiću (220 tisuća eura), Mihaelu Mikiću (395 tisuća eura), Kristijanu Polovanecu (222 tisuće eura), Marku Janjetoviću (180 tisuća eura), Jasminu Agiću (171 tisuća eura), Goci Sedloskom (500 tisuća eura), Edinu Mujčinu (300 tisuća eura), Ivanu Bošnjaku (250 tisuća eura), Mariju Joziću (100 tisuća eura), Dariju Zahori (226 tisuća eura), Marku Šarliji (189 tisuća eura), Anti Tomiću (148 tisuća eura), Eduardu da Silvi (400 tisuća eura), Boštjanu Cesaru (200 tisuća eura), Patriceu Kwediu (200 tisuća eura), Dumitru Mituu (150 tisuća eura) i Ivanu Turini (150 tisuća eura).

Nakon toga uslijedile su druge dvojbene transakcije, a među njima posebno su zanimljive one od prosinca 2007. do ožujka 2008. godine, kada je Dinamo pokušao riješiti sudske sporove koje su protiv njega još pet godina ranije pokrenuli bivši igrači Joško Jeličić, Goran Jurić i Dražen Ladić. Ladić je zahtijevao 423.300 eura, Jeličić 844.050 eura (što je dvije godine kasnije gotovo udvostručio, a potom vratio na prvotni iznos), a Jurić 163.613 eura.

“DINAMO JE U SUDSKIM POSTUPCIMA povodom navedenih tužbi isticao da prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da GNK Dinamo nije pravni sljednik sportskog dioničkog društva NK Dinamo, s kojim su ovi igrači imali ugovore o igranju i nad kojim je otvoren stečaj, a potom je igračima ponudio isplatu ovih iznosa”, između ostalog stoji u optužnici. Jeličić i Jurić su pristali, a Ladić odbio, no iz Dinama je na račun tvrtke Marija Mamića prebačen čak i veći iznos pa je time klub oštećen za 292 tisuće eura. Ozbiljne optužbe USKOK-a potom se nižu na desecima stranica i u desecima slučajeva, sve do 2015. godine, o čemu podrobnije pišemo u prilogu ovog teksta. Značajan je i podatak da će – uz odvjetnike koji su zastupali desetke Mamićevih tvrtki u inozemstvu, zaposlenike Dinama i niz drugih osoba – kao svjedoci biti pozvani i gotovo svi nogometaši koji se ondje spominju.

“U ovom slučaju svaka riječ u optužnici potkrijepljena je konkretnim papirnatim dokazima, od fiktivnih ugovora do ispisa prometa po svim računima, što znači da predmet ne ovisi toliko o svjedocima, no svi oni bit će svejedno ispitani. Dakle, na klupi za svjedoke neće biti samo Luka Modrić i Dejan Lovren, nego gotovo kompletne postave i Dinama i reprezentacije u posljednjih petnaestak godina”, najavio je Nacionalov sugovornik upućen u razvoj događaja. Time je jasnije, dodao je, zašto su odgoda i izbjegavanje izručenja iz Bosne i Hercegovine jedina nada Zdravka Mamića i zašto je tako odrješito izjavio da “živ neće stati pred hrvatski sud”.

POSEBNO SU DVOJBENE TRANSAKCIJE od prosinca 2007. do ožujka 2008. godine, kad je Dinamo pokušao riješiti sudske sporove koje su protiv njega pokrenuli bivši igrači Joško Jeličić, Goran Jurić i Dražen Ladić

Igrači na kojima je Mamić godinama ubirao nepripadajuće provizije

Način na koji je zločinačko udruženje pod vodstvom Zdravka Mamića ubiralo nepripadajuće provizije u transferima igrača, detaljno je opisan u nedavno potvrđenoj optužnici, gdje se izrijekom tvrdi da se radi o fiktivnim uslugama posredovanja, nakon čega je Dinamov novac prebacivan na račune šestorice optuženika i tvrtki koje oni kontroliraju. Pored toga, precizno je opisano i kako su Mamić i njegovi suradnici prilikom potpisivanja velikog broja ugovora sami sebi dodjeljivali prava na 50 posto od budućih transfera u inozemstvo: u ime Dinama odrekli bi se tog dijela u korist igrača, no istovremeno su igračima i njihovim roditeljima nuđeni ugovori po kojima se oni svog postotka odmah odriču u korist Mamića. Među viđenijim ili bizarnijim poslovima izdvajaju se:

Mathias Chago Igrač je u srpnju 2005. godine prešao u Dinamo iz kluba Metalac iz Osijeka bez ikakve odštete, no provizija u iznosu od 500 tisuća eura isplaćena je na račun Mamićeve tvrtke Real Sports Management.

Oeliton Araujo Dos Santos (Etto) I prije nego što će ga Dinamo kupiti u kolovozu 2005. godine, tvrtka Real Sports Management ispostavila je i naplatila račun za fiktivno posredovanje u iznosu od 200 tisuća eura.

Carlos Santos De Jesus Sedam dana nakon Ettoa Dinamo ga je kupio za samo 40 tisuća eura, a na račun Mamićeve tvrtke isplaćena je provizija za nepostojeće posredovanje u iznosu od 500 tisuća eura.

Davor Vugrinec U lipnju 2006. godine legendarni igrač iz Varaždina besplatno je, kao slobodan igrač, došao u Dinamo, no još tri mjeseca ranije švicarska tvrtka ispostavila je fiktivni račun za “preuzimanje 50 posto igračkih prava“ na 300 tisuća eura, a na dan njegova dolaska i račun za drugu ratu u jednakom iznosu, ukupno 600 tisuća eura.

Franck Mango Guela U srpnju 2007. godine Vrbanović je od Mamićeve tvrtke “kupio“ prava na tog igrača za 500 tisuća eura, premda ih ona nije imala, a iduće godine ona su plaćena s opisom “naknada za posredovanje“.

Igor Bišćan Jednaka praksa: Vrbanović potpisuje da Mamićeva tvrtka ima “image rights“ na Bišćana, a Dinamo se obvezuje platiti ih 600 tisuća eura premda je Bišćan u tom trenutku bio slobodan igrač koji je želio igrati za zagrebački klub.

Nikola Pokrivač U siječnju 2008. godine transferiran je iz Dinama u francuski Monaco za 2.936.000 eura, a tek kasnije sklopljen je ugovor o posredovanju s Mamićevom tvrtkom na desetak posto tog iznosa, odnosno 295 tisuća eura,

Luka Modrić Nakon što je u travnju 2008. godine sklopljen ugovor o njegovoj prodaji u Tottenham za 21 milijun eura, u iduće četiri godine s računa Dinama je na osnovu fiktivnog posredovanja uplaćeno 2,2 milijuna eura, premda tvrtka kojoj je novac uplaćen u trenutku transfera nije ni postojala niti je obavljala posredovanje.

Vedran Ćorluka Tek nakon što je koncem lipnja 2007. godine prodan u Manchester City za 13 milijuna eura, s tvrtkom je potpisan ugovor kojim je se opunomoćuje “za zastupanje igrača na engleskom tržištu“ i dogovara naknada od 1,2 milijune eura, koja se potom isplaćuje.

Dejan Lovren Transfer u Lyon dogovarao je Dinamov direktor Damir Vrbanović, no provizija od 900 tisuća eura isplaćena je na račun tvrtke u Hong Kongu, odakle je novac prebačen Mamićevu sinu.

Mario Mandžukić i Ivica Vrdoljak (kupnja) Zdravko Mamić kao funkcioner Dinama dogovorio je njihovo dovođenje u klub, a proviziju od 300 tisuća eura Dinamo je uplatio njegovu sinu u Švicarsku.

Boško Balaban Gotovo identičan slučaj: za nepostojeće posredovanje Mamiću mlađem uplaćeno je 200 tisuća eura.

Georg Koch Karizmatični vratar u Dinamo je stigao iz njemačkog Duisburga, a fiktivno posredovanje plaćeno je Mamićevu sinu u iznosu od 100 tisuća eura.

Eduardo da Silva Njegov veliki transfer u Arsenal dogodio se u srpnju 2007. godine, a gotovo tri mjeseca kasnije Damir Vrbanović u Dinamovo ime odobrava sporazum o navodnom posredovanju pa na račun Mamićeve tvrtke u Švicarskoj isplaćuje 575.829 eura i 500.000 funti.

Gordon Schildenfeld Za nepostojeću ‘stručnu pomoć pri posredovanju’ u njegovu dva milijuna eura vrijednom transferu u turski Besiktas, na račun tvrtke Mamićevih na Cipru uplaćeno je 200 tisuća eura.

Mario Mandžukić (prodaja) U njegovu 7,5 milijuna eura vrijednom transferu u Wolfsburg provizija za fiktivno posredovanje iznosila je 750 tisuća eura, novac je isplaćen u Gibraltar, a potom je prosljeđivan svim optuženicima – uključujući i samog Vrbanovića. On je odobrio navodno posredovanje i dobio 50 tisuća eura.

Ivica Vrdoljak (prodaja) Prodan je u poljsku Legiju za 975 tisuća eura, a deset posto tog iznosa preko Sejšela je većim dijelom proslijeđen Mariju Mamiću.

Josip Šimunić U Dinamo je došao besplatno iz njemačkog Hoffenheima, no londonskoj tvrtki povezanoj s Mamićima plaćeno je 200 tisuća eura.

Zvonko Pamić Dinamo ga je kupio u Njemačkoj za 230 tisuća eura, a potom su Mamići sebi isplatili još 200 tisuća eura.

Josip Tadić i Ognjen Vukojević Prvi je prodan u Grenoble, drugi u Dinamo Kijev, a fiktivna provizija od 545 tisuća eura isplaćena je tvrtki povezanoj s Mamićima na Svetom Vincentu i Grenadinu.

Sammir Kupljen je u Brazilu za 1,6 milijuna dolara, a proviziju od 200 tisuća dolara Dinamo je uplatio na račun tvrtke Mamićevih na Belizeu. Mamićev sin podigao je 100 tisuća eura u gotovini, ostalo je proslijedio “po svom nahođenju“.

Tin Jedvaj Provizija za njegov transfer iz Dinama u Romu uplaćena je tvrtki koju je vodio jedan odvjetnik koji s transferom nije imao veze, nego je postupao po uputama Zdravka, Zorana i Marija Mamića. Dogovoreno je 500 tisuća eura, plaćeno 300 tisuća, a ostalo se vodi kao dug. Od isplaćena novca 270 tisuća proslijeđeno je Mariju Mamiću. Jedvajevo ime spominje se i u drugom dijelu optužnice: još kao maloljetniku prava na 50 posto njegova transfera prebačena su na Stipančića i Marija Mamića na razdoblje od idućih sedam godina, za što mu je isplaćeno 200 tisuća eura. Prilikom transfera u Romu vrijednog pet milijuna eura, milijun i pol eura isplaćeno je za lažno posredovanje, dok je još milijun eura uknjiženo kao obveza Dinama.

Boštjan Cesar Napravljena je lažna izjava da sva prava na igrača pripadaju tvrtki Mamićevih registriranoj u Londonu, iako Cesar to nikada nije potpisao. Nakon transfera u Olimpique Marseille točno 1.050.000 eura završilo je u džepovima optuženih, od čega najveći dio upravo kod Zdravka Mamića.

Ante Ćorić Zdravko i Mario Mamić te Nikky Vuksan uvjerili su roditelje tada još maloljetnog igrača da preuzmu brigu o njegovoj karijeri na idućih sedam godina i za to im obećali isplatiti tek 30 tisuća eura, dok mu je za kršenje ugovora nametnuta globa od milijun eura. Pravo na 50 posto budućeg transfera, za slučaj da on iznosi između jednog i 20 milijuna eura, preneseno je na tvrtku u Dubaiju.

Nikola Moro Gotovo jednak slučaj kao i kod Ćorića: pravo na 50 posto budućeg transfera podijeljeno je između Dinama i obitelji Moro, koja svoj dio odmah prebacuje na tvrtku iz Dubaija uz 50 tisuća eura koje im je odmah trebalo biti isplaćeno u gotovini, što nije učinjeno. No čak i prije toga potpisan je dodatni ugovor po kojemu ocu ovog igrača tvrtka iz Dubaija isplaćuje deset posto svog dijela.

Alen Halilović Ista priča: Dinamo neosnovano maloljetnom igraču i njegovu ocu prepušta 50 posto budućeg transfera, oni to odmah prebacuju na Mamićeve tvrtke i dobivaju 300 tisuća eura. Lažnim posrednicima iz Švicarske trebalo je biti isplaćeno 1,65 milijuna eura, što još uvijek stoji kao obveza u Dinamovim knjigama.

Mateo Kovačić Transfer se dijeli 50 naprema 50 posto između Dinama i Kovačića, on svoj dio prepušta tvrtki Mamićevih iz Hong Konga i dobiva 150 tisuća eura. Prilikom transfera vrijednog 13 milijuna eura Dinamo je toj tvrtki uplatio dva milijuna eura, a službeno ostao dužan još 4,5 milijuna.