Jelena Miloš, saborska zastupnica platforme Možemo!, govori o nedavnom prosvjedu ljevice i izboru Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika koji, tvrdi, laže saborskom odboru i građanima i druži se s kriminalcima te ga HDZ-ovci zovu ‘naš dečko’
S Jelenom Miloš, 37-godišnjom Sinjankom, po struci prevoditeljicom s engleskog i francuskog jezika, koja je u saborske klupe u Zagrebu došla izravno iz Bruxellesa i to s veće plaće od saborske koju će sada imati kao zastupnica, ali i s diplomom magistra političkih znanosti s uglednog belgijskog sveučilišta Université Libre de Bruxelles, razgovarali smo nakon oporbenih prosvjeda na Markovu trgu prošle subote. Kao zastupnica u saborskim klupama s izborne liste Možemo! zamijenila je poznatog hrvatskog glumca Vilija Matulu. Nakon prošlotjedne reakcije i dvojice predsjednika najviših sudova, predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića i predsjednika Visokog kaznenog suda Željka Horvatovića, koji su podnijeli pritužbu protiv suca Ivana Turudića zbog kršenja Etičkog kodeksa sudačke časti, Jelena Miloš javno je postavila i pitanje može li osoba bez integriteta koja o izuzetno bitnim stvarima laže saborskom odboru postati glavni državni odvjetnik. Jelena Miloš se 2020. godine preko međunarodnog poziva zaposlila u europskoj sindikalnoj središnjici UNI Europa u Bruxellesu. Tamo je sudjelovala u europskom socijalnom dijalogu i raznim sindikalnim kampanjama, ali i vodila europski projekt koji se bavio ispitivanjem uzroka nedostatka radne snage.
NACIONAL: Prošle ste subote uspjeli na Markovu trgu okupiti tisuće prosvjednika. Nije se napunio samo trg oko tamošnje tri važne institucije, Sabora, Vlade i Ustavnog suda, nego su bile pune i sve okolne gornjogradske ulice. Ali premijer Andrej Plenković nazvao je taj vaš skup okupljanjem „radikalne ljevice“ i „rusofila“. Jeste li „radikalna ljevica“ i „rusofili“?
Te teze su smiješne, potpuno neuvjerljive. Zapravo su znak panike ne samo u HDZ-u, nego i među njegovim koalicijskim partnerima. Žele pod svaku cijenu skrenuti pažnju s teme pa kao i obično sve proglašavaju neprijateljima i pritom se ne boje služiti lažima. A tema je da su za glavnog državnog odvjetnika izabrali čovjeka koji laže saborskom odboru, laže građanima, koji se druži s kriminalcima i kojeg HDZ-ovci zovu “naš dečko”. U organizaciji tog građanskog okupljanja sudjelovalo je 11 stranaka ljevice i centra, a Plenkovićeve poruke o nama kao „radikalnoj ljevici“ ili “proruskoj oporbi“ samo je njegova „radikalna besmislica“. No kada već govorimo o duhu Putinova režima, tu se HDZ svakako može prepoznati jer na čelo DORH-a stavlja prijatelja kriminalaca i vladajuće stranke. A mi tome pružamo i pružat ćemo otpor. Niti smo radikalni niti smo ‘‘rusofili’’, što god to značilo. Samo nam je više dosta Plenkovićeva načina upravljanja Hrvatskom. Svima je to jasno, a nakon izbora bit će jasno i njemu.
NACIONAL: Na koje to konkretne neriješene probleme u Hrvatskoj danas mislite kada se pokazalo da je Varšavska postala vlasništvo Tomislava Horvatinčića unatoč vašim nekadašnjim prosvjedima?
U politiku sam se uključila jer se nagomilani problemi godinama nisu rješavali. Osnovni problem je u samom modelu upravljanja HDZ-a koji je sve institucije podredio stranačkom interesu. Sada vidimo da se to isto radi u slučaju izbora Ivana Turudića, osobe bliske HDZ-u. U takvom modelu korupcija i pogodovanje neizbježne su pojave jer se opstanak stranke i interes stranke stavljaju ispred cilja da sve institucije jednako služe građanima. HDZ se u tom smislu ne može promijeniti, ali Hrvatska se može i mora promijeniti. Kao i prije 15 godina, i dalje svjedočimo otimanju javnih dobara i upropaštavanju državnih poduzeća u korist privatnih interesa, prvenstveno iz HDZ-a. Vidimo to od Zakona o pomorskom dobru do krađe i korupcije u Ini i HEP-u. Jedan od prioriteta našeg mandata bit će da oslobodimo institucije stranačke kontrole i da ih stavimo u službu svih građana. Pravila moraju vrijediti jednako za sve, a stranačka iskaznica nije i ne smije biti ključ koji otvara sva vrata.
‘HDZ se ne može promijeniti, ali Hrvatska se može i mora promijeniti. Kao i prije 15 godina, i dalje svjedočimo otimanju javnih dobara i upropaštavanju državnih poduzeća u korist privatnih interesa’
NACIONAL: Traju i sindikalni prosvjedi, a premijer Plenković i njegovi sljedbenici, poput ministra financija Marka Primorca, uporno ponavljaju da su plaće u državnom i javnom sektoru rasle kao nikada dosad. Prosvjednike štoviše pitaju što bi oni sada još htjeli. Vi iz Možemo! sa strankama ljevice i centra zvali ste građane na prosvjede. Očekujete li da tako možete srušiti HDZ s vlasti?
Podržavamo zahtjeve sindikata za pravednom raspodjelom koeficijenata po platnim razredima za učitelje, nastavnike i sveučilišne profesore, ali naravno i za sve druge struke. Visoka stopa inflacije ugrozila je standard svih građana, pa i njihov standard, a ti nastavnici i profesori u proklamiranim politikama glavni su motor budućeg razvoja. Što se tiče subotnjeg prosvjeda, Andrej Plenković i HDZ su izglasavanjem Turudića prešli crtu. Za ogroman broj građana to je bila kap koja je prelila čašu, što se vidjelo i po tome koliko ih je došlo na prosvjed. Ovo je samo kulminacija osam godina Plenkovićeva vladanja Hrvatskom, ali i 30 godina HDZ-ova koruptivnog i klijentelističkog modela upravljanja. Građani su spremni mnogo toga trpjeti, ali ovakav udar na državne institucije više ne žele. Ovo je doista jedno otvaranje i sigurna sam da će rezultirati micanjem HDZ-a s vlasti.
NACIONAL: HDZ i Andrej Plenković optužuje vas iz Možemo! i oporbu da ih želite srušiti s vlasti na ulici. HDZ-ovi glasnogovornici predvidjeli su vam i neuspjeh na prosvjedu, jer su očekivali mali odaziv građana.
Svima je jasno da su na prosvjedu bile tisuće građana. Očekivala sam tako velik broj građana jer su ljudi bijesni. Bijesni su zbog modela upravljanja HDZ-a kojim sve institucije i resurse podređuju stranačkom interesu. Tako je i s izborom Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Riječ je o osobi bliskoj jednoj stranci, bliskoj njihovu HDZ-u, a i to je javna činjenica. Radi se o čovjeku koji je nosio epitet „njihova, HDZ-ova, dečka“, kako je otkrila bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt. Nije samo to problem nego je problem i činjenica da je Ivan Turudić, čovjek koji kao sudac treba imati integritet, bezočno lagao na saborskom odboru. Lagao je u najvišoj demokratskoj instituciji svake države, pa onda valjda i najvišoj instituciji Republike Hrvatske. Upravo zato su ljudi i bijesni, jer nema nikakve demokratske odgovornosti za te laži. Vidjeli smo i da su reagirali predsjednici dviju najviših sudskih institucija nadležnih za ocjenu rada suca Ivana Turudića. Nadležnom sudačkom vijeću 14. veljače 2024. podnijeli su pritužbu protiv suca Turudića zbog povrede Kodeksa sudačke etike. Ponovno se nameće pitanje može li netko tko ne poštuje sudačku etiku biti glavni državni odvjetnik?
NACIONAL: Premijer Plenković tvrdi da sudac Turudić nije lagao saborskom odboru, nego je samo bio „reduciran u svom izričaju“.
Jedan od glavnih razloga bijesa građana je što ih premijer doslovno izluđuje, pravi ih ludima. Tako recimo koristi fraze “reduciran u izričaju” za ono što građani svojim očima vide da je bjelodana laž. Znali smo da će na prosvjed doći jako puno ljudi jer je bijes ključao upravo zbog načina na koji se Plenković i Vlada ponašaju prema građanima. Nema nikakvog preuzimanja odgovornosti, što bi bila očekivana posljedica ovakvih laži u demokratskim uređenjima. Umjesto toga, građane doslovno izluđuje i uvjerava da su sve krivo shvatili. Zbog niza afera Vlade i ovakvog modela upravljanja, mi tražimo da se izbori raspišu što prije. Zato smo kao oporba ovaj tjedan i predali potpise za raspuštanje Sabora. Plenković i građanima i Saboru šalje poruku da želi sve sam odlučivati. Njegov mandat ostat će upamćen po eroziji demokratskih standarda, i prema građanima, ali i Saboru čiju ulogu godinama pokušava marginalizirati.
NACIONAL: Dolazeći na razgovor sreli smo Nikolu Grmoju, zastupnika Mosta. Rekao je da njih iz Mosta nitko nije pozvao u organizaciju subotnjeg prosvjeda. Zato on osobno, kako je rekao, nije došao na taj vaš prosvjed, ali je naglasio da su i oni iz Mosta pozvali građane da vam se prošle subote pridruže na prosvjedu. Zašto i njih niste uključili u organizaciju prosvjeda?
Na prosvjed, koji smo organizirali, pozvali smo sve građane da izraze svoj bunt protiv izbora Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika neovisno o njihovim stranačkim preferencijama. Ako ste pratili situaciju u Saboru, onda ste mogli primijetiti da je Željko Sačić iz Suverenista, zastupnik koalicijskog partnera Mosta, vrlo pozitivno govorio o Ivanu Turudiću. Pjevao mu je hvalospjeve iz saborske klupe. A mi iz Možemo! pozvali smo u organizaciju prosvjeda samo one stranke, koje su se nedvosmisleno protivile izboru Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. I to je to. Što se tiče drugih kritika, govorilo se tako da je Možemo! uoči prosvjeda organizirao akciju noćnog bdjenja ispred Sabora na koje se odazvao mali broj građana, pa su nas zbog toga neki i omalovažavali. Ali mi smo na tu akciju ponosni. Nije nama u fokusu tog noćnog bdjenja bilo privući veliki broj građana, kojima je ionako bio onemogućen pristup Markovu trgu. Cilj nam je bio osvijestiti ljudima da je nedopustivo osobu poput Ivana Turudića imenovati za glavnog državnog odvjetnika. Osjećali smo da je dužnost nas kao saborskih zastupnica upozoriti javnost na taj problem. I u tome smo uspjeli. To je bio prvi korak prema velikom prosvjedu održanom u subotu.
NACIONAL: Peđa Grbin, predsjednik SDP-a, ponovo vas je pozvao u predizbornu koaliciju s SDP-om. Zašto to uporno odbijate? Je li to pokušaj da u lijevom političkom spektru preuzmete liderstvo od SDP-a? Je li vam je to važnije i od eventualne pobjede na izborima?
Mi jako često moramo odgovarati na takvo pitanje novinara, a u odgovorima smo uvijek dosljedni. Rekli smo da na izbore izlazimo samostalno, a da u pojedinim izbornim jedinicama možemo točkasto ulaziti u predizborne koalicije s SDP-om. Tamo gdje smatramo da tako možemo ostvariti bolji rezultat na ljevici. Na ovaj način mi držimo da možemo mobilizirati najveći broj birača i konačno maknuti HDZ s vlasti. Rekli smo također da ćemo nakon izbora sastaviti vladu sa SDP-om i strankama od centra na lijevo. Kod nas je sve jasno, a mislim da bi tako trebalo biti i s drugim strankama. Voljela bih da novinari isto tako često postavljaju pitanje HDZ-u s kim će oni koalirati. Hoće li s Domovinskim pokretom? Ako da, neka kažu. To bi bilo pošteno prema građanima.
NACIONAL: U saborskim klupama u zastupničkom klubu Možemo! zamijenili ste kolegu Vilija Matulu, poznatog glumca. Je li se Matula ogriješio o politiku vaše političke platforme?
Ma kakvi, radi se o zajedničkom dogovoru. Još kad smo zajedno vodili kampanju za 2. izbornu jedinicu, dogovorili smo se da ćemo se zamijeniti. Meni je trebalo neko vrijeme da se odlučim uključiti u institucionalnu politiku djelovanjem u Hrvatskom saboru. Vili Matula nije samo poznati i dobar glumac, nego je i veliki čovjek s kojim se znam još od prosvjeda u zagrebačkoj Varšavskoj ulici. Tada smo kao aktivisti branili javni interes. Puno puta smo iz HDZ-a čuli kritiku da smo mi iz Možemo! aktivisti, kao da je aktivizam nešto loše. Naprotiv. To je dio građanskog djelovanja i borbe za javni interes. Uključila sam se jer sam osjećala potrebu da branim javne resurse od privatizacije, pljačke i devastacije, a među kojima je bila i Varšavska ulica u Zagrebu, ali i u borbu radnica Kamenskog i DTR-a. Borila sam se za rješavanje problema koji i danas postoje. Što sam trebala? Sjediti u uredu i čekati da se javno dobro rasprodaje u korist nečijih privatnih interesa? Nisam više mogla to mirno gledati i to je kasnije odredilo moj profesionalni i politički put.
‘Kad već govorimo o duhu Putinova režima, tu se HDZ svakako može prepoznati jer na čelo DORH-a stavlja Ivana Turudića, prijatelja kriminalaca i vladajuće stranke. A mi pružamo i pružat ćemo otpor’
NACIONAL: Vi ste u Sabor došli izravno iz Bruxellesa, gdje ste radili u međunarodnoj sindikalnoj organizaciji. Zašto ste se vratili u Zagreb u trenutku kada mnogi akademski građani idu u suprotnom smjeru, odlaze iz Hrvatske?
Ne samo da sam se vratila u Hrvatsku, nego kao saborska zastupnica imam znatno manju plaću nego sam je imala kao zaposlenica sindikalne središnjice UNI Europa u Bruxellesu , koja je dio UNI Globala. U Bruxelles sam otišla kako bih se dodatno obrazovala i stekla međunarodno i sindikalno iskustvo. Radila sam u europskoj sindikalnoj središnjici UNI Europa koja organizira oko 7.000.000 radnika u sektoru usluga. U toj kategoriji su od novinarki i novinara do radnika u trgovini, a ja sam najviše radila u sustavu zdravstva i socijalne skrbi. Tamo sam se zaposlila javivši se na međunarodni javni poziv 2020., s tim da sam od početka znala da se želim vratiti u Hrvatsku. U Hrvatskoj je moja ekipa. Volim ovu zemlju, ljude i uvjerena sam da ovdje možemo imati dobar život. U politiku sam se uključila jer želim tome doprinijeti. Želim da Hrvatska bude zemlja u koju se ljudi vraćaju, a ne iz koje ljudi odlaze.
NACIONAL: Što ste konkretno radili u Bruxellesu u UNI Europe?
Nisam znala što me čeka na tom poslu u međunarodnom sindikalnom pokretu, a ugodno sam se iznenadila kada su mi u međunarodnoj konkurenciji ponudili posao. Prije više od 15 godina počela sam se baviti radničkim i socijalnim pravima, pa me je to i odredilo. Prvi put sam se u aktivizam uključila 2008. kada su radnici Dalmatinke iz Sinja, a ja sam iz Sinja, organizirali prosvjede za spas tvornice. Tranzicija u Hrvatskoj bila je generacijska trauma za mnoge, pa i mene osobno. Osnovali smo udrugu BRID, Bazu za radničku inicijativu i demokratizaciju da bismo pružili podršku radnicima. Ta je udruga osnovana u Zagrebu, a kasnije sam radila i u europskom sindikalnoj središnjici u Bruxellesu. Radila sam i na europskom socijalnom dijalogu s poslodavcima i sindikatima, sudjelovala u nizu strateških i međunarodnih kampanja i tako stekla potrebno organizacijsko iskustvo. Imali smo niz sindikalnih uspjeha, među njima i to da smo uspjeli potpisati Global Framework Agreement, nešto poput globalnog kolektivnog ugovora, s jednom multinacionalnom kompanijom koja je vlasnik domova za starije u nizu europskih zemalja.
NACIONAL: Je li upravo zbog nedostatka radne snage i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel otvorila vrata migrantskom valu u Europi, koji se ne zaustavlja?
Svima onima koji se tome čude treba objasniti da su migracije posljedica nedostatka radne snage u Europi. Kada sam u Bruxellesu još 2020. počela raditi na projektu o nedostatku radne snage u Europi, poslodavci iz cijele Europe bili su strašno zabrinuti jer ne mogu doći do radnika. Surađivala sam u tom projektu sa sindikatima, ali i multinacionalnim kompanijama i poslodavcima. Mi smo dio europskog gospodarskog područja, mnogi radnici iz Hrvatske odlaze raditi upravo u druge europske zemlje jer imaju bolje uvjete rada. Da bismo takav trend uistinu zaustavili, moramo povećavati plaće i poboljšavati uvjete rada, graditi stanove za javni najam i osigurati dostupne vrtiće za sve. Upravo takve politike provodimo u Zagrebu.
NACIONAL: S obzirom na nepovoljne demografske trendove u Europi, a jasno je da populacija neumoljivo stari, domovi za starije nisu samo područje podobno za investicije, nego i potreba vođenja kvalitetnih socijalnih politika. Kako na to gledate?
To je i za Europu ozbiljan izazov. Istina je da je skrb za starije privatizirana u nizu europskih država, međutim to je po mom iskustvu dovelo do toga da ih ljudi više jednostavno ne mogu priuštiti ili da je dolazilo do lošije skrbi jer se profit stavljao ispred potreba korisnika. Da ne kažem i da su privatizirani domovi za starije postali predmet nekretninskih spekulacija. Mi iz Možemo! smatramo da bi trebalo graditi javne domove za starije koji će biti svima dostupni, ali i da trebamo ulagati u tzv. izvaninstitucionalnu skrb. A to znači da svaka starija osoba ima pravo dobiti sve potrebne usluge u svojoj zajednici, u svom kvartu, da ne moraju ići u domove. To primjerice uključuje dostupnost liječnika, gerontodomaćica, dnevnih boravaka za starije, organizirane prehrane za starije itd.
Komentari