Prije točno tjedan dana sutkinja Maja Šupe na šibenskom Općinskom sudu zagrebački je poduzetnik Tomo Horvatinčić nepravomoćno oslobođen optužbi zbog izazivanja pomorske nesreće. Horvatinčić je bio optužen da je u kolovozu 2011. godine kod Primoštena gliserom naletio na jedrilicu i u teškoj pomorskoj nesreći skrivio smrt talijanskih supružnika Francisca i Marinelle Salpietro.

Na presudu Horvatinčiću ovih su dana reagirali iz Udruge Pomorskih Kapetana iz Splita, navodeći kako je presuda zagrebačkom poduzetniku u potpunoj koliziji s činjenicama. Pomorski kapetani ističu kako se “bez obzira na pritiske, neugodnosti i tužbe” osjećaju dužnima boriti za dignitet svoje profesije.

Naglašavaju i kako nemaju namjeru ulaziti u polemiku o sinkopi, jer je ne smatraju bitnom za ovaj sudar, “Također nemamo namjeru nikoga klevetati, ali smo dužni dati svoje mišljenje o cijelom slučaju. Zaprepašteni ali i potaknuti reakcijama cjelokupne javnosti odlučili smo ponovo izraziti mišljenje naše struke”, ističu.

Kapetani navode kako je stajalište Sudskog vijeća, prema kojem “nepoduzimanje nikakvog manevra u zadnjoj fazi mimoilaženja na udaljenosti 250 metara od talijanske jedrilice, ide u prilog činjenici da je optuženik nakratko bio u nesvijesti” potpuno neprihvatljivo.

“Najprije treba naglasiti da se nije radilo o mimoilaženju, već o križanju kurseva pri kojemu je talijanska jedrilica uživala prvenstvo puta, a manevar izbjegavanja je morao poduzeti skiper glisera i to (v. čl. 8 Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru) „morao je izvršiti odlučno, pravodobno i onako kako to treba učiniti dobar pomorac“ (naš termin)”, navodi se u reakciji.

Pomorski kapetani potom objašnjavaju i što bi ‘dobar pomorac’ trebao napraviti da se našao na Horvatinčićevu mjestu. “Dobar pomorac u ovom slučaju (jer glisira), već na udaljenosti od 4 do 5 milja, uzeo bi dalekozor da vidi kako se kreće jedrilica koja mu je na putu, ide li u istom pravcu, ili suprotnom, ili možda siječe njegov kurs. S obzirom na visinu oka motritelja na “upravljačkom pultu”, na 3 milje udaljenosti mogao se vidjeti čitav trup jedrilice, dakle već tada, tj. cca 6 minuta prije sudara moglo se nedvosmisleno utvrditi činjenicu da se radi o križanju i da se “pramčani kut broda koji se približava znatnije ne mijenja” (v. čl. 7, pod a, Pravilnika), a što znači da postoji rizik sudara. Nakon te spoznaje “savjestan pomorac” ne bi odugovlačio, već bi pravodobno poduzeo potrebnu radnju. Tada bi eventualni nastup navodne sinkope bio bez posljedica. Radnju izbjegavanja (promjenu kursa u desno), a što je u našem slučaju bio dužan učiniti iz još jednog razloga, tj. zato da bi mogao zadržati istu brzinu (da ne uđe s 26 čvorova u područje ispod 300 metara od obale, jer je tu ograničenje maksimalne brzine 8 čvorova), sukladno čl. 8. izvršio bi odlučno i bez odlaganja, tako da onaj drugi (talijanska jedrilica) odmah primijeti da je “give way” (brod koji je dužan izvršiti manevar izbjegavanja sudara) prepoznao svoju obvezu. Dakle, pasivnost “give way” mogla bi opravdati navodna sinkopa koja bi trebala trajati barem 5 minuta. Kada bismo zanemarili odredbu čl. 2. (a to sud nikako ne bi smio, jer sudovi u svijetu kao mjerilo uvijek uzimaju postupanje “savjesnog pomorca”), pa pretpostavili da nije riječ o “dobrom”, već, nazovimo ga tako – “neodgovornog pomorcu”, tada bi potrebnu radnju izbjegavanja poduzeo barem dvije minute prije susreta (na udaljenosti od cca 1 milje, jer napomenimo, brzina približavanja je bila 30,0 čv odn. 15,4 m/s)”, navode.

Stajalište sudskog viješća je da je tu radnju trebalo poduzeti ‘na udaljenosti 250 metara od talijanske jedrilice’ – odnosno 16 sekundi prije prijetećeg sraza. “U tom momentu su brodovi već u položaju „opasne blizine“ u koji se sukladno čl. 8 ne bi smijeli naći. Zar je moguće da sudsko vijeće može zauzeti stav koji je u koliziji sa Pravilnikom, dobrom pomorskom praksom i zdravim razumom?”, pitaju se pomorski kapetani.

“Skiper glisera je izjavio kako je smatrao da će se “normalno mimoići jedan kraj drugoga”. Sud takvu izjavu prihvaća, premda je trebao prepoznati kako ova izjava pokazuje da on jedrilicu nije uopće vidio. Da je on jedrilicu stvarno vidio, do takvog zaključka (o mimoilaženju) ne bi mogao doći, zato što ne vidi isti već suprotni bok. Gliser je preko svoje desne strane gledao lijevi bok jedrilice (vidjeti priloženu skicu) i to pod istim pramčanim kutom (dokaz tome je da se sudar dogodio, nakon približavanja u nepromijenjenim kursevima). Isti pramčani kut znači sudar! I umjesto da u ovoj izjavi sud prepozna dokaz da duže vrijeme skiper nije bio na upravljačkom mjestu, sud ponavlja besmislicu o mimoilaženju. Da je u takvoj situaciji zaista bio na mostu, ako ne zbog drugoga, mijenjao bi kurs radi sebe, jer nije unaprijed mogao znati hoće li i on sam stradati”, navode pomorski kapetani.

U prilog tvrdnji da skiper glisera nije bio na upravljačkom mjestu govori i njegova izjava “da je on siguran da prije toga što mu se dogodilo (prije sinkope), nije bilo nikakve opasne situacije, niti je on trebao bilo što poduzeti radi izbjegavanja sudara”. Pomorski kapetani ističu da je vidio jedrilicu ove riječi nikako ne bi mogao izgovoriti, jer je opasna situacija, odnosno rizik od sudara bio prisutan svo vrijeme ‘otkako su se ugledali, odnosno trebali ugledati’. Pojašnjavaju kako je skiper glisera svo vrijeme bio u obvezi poduzeti radnju izbjegavanja.

“Dakle, skiper glisera očito nije bio na upravljačkom mjestu, a skiper jedrilice videći da gliser ne poduzima manevar izbjegavanja, postupio je na način kako to čl. 17 propisuje, skrenuo desno. Danas opet možemo ponoviti, talijanski bračni par je stradao iako su postupali savršeno u skladu sa Pravilnikom o izbjegavanju sudara na moru. Tradicija, afirmacija, ugled i stručnost naš hrvatskih pomoraca daje nam pravo da iskažemo svoje mišljenje, a isto temeljimo na pomorskim zakonima, iskustvu i vremenu provedenom na moru. Jedina nam je želja da naš Jadran bude mirno more”, zaključuje predsjednik Udruge Sanjin Dumanić.

Udruga Pomorskih Kapetana Split