Nikad dosad nije bila pokrenuta tako velika operacija pomoći nastradalima kao sad žrtvama tsunamija u južnoj Aziji, kako se ogroman broj od 165.000 žrtava zbog bolesti, gladi i iscrpljenosti ne bi povećao. Samo nekoliko dana nakon tsunamija na konferenciji u Jakarti dogovoren je način pomoći. No pritom se na prvi pogled ne vidi prikrivena borba za prevlast u tom strateški važnom području svijeta.

MEĐUNARODNE SNAGE U ZALJEVU Francuska je poslala nosač helikoptera, članice NATO-a 14 transportnih aviona, a stiže i japanski brod UBLAŽAVANJE NEPRIJATELJSTVA Tsunamijem su najteže pogođene islamske zemlje, a najviše pomoći dolazi od zapadnih kršćanskih zemalja TSUNAMI KAO KATALIZATOR MIRA Tamilski i vladini predstavnici brzo su se dogovorili i zajedno koordiniraju pomoćNajviše su se angažirale najbogatije zapadne zemlje. Nakon kritika zapadnim zemljama da presporo reagiraju na katastrofu, sada te zemlje pružaju golemu pomoć, zasad više operativnu, jer je to mnogo važnije, nego financijsku. Posebno se ističu Amerikanci. Ministar vanjskih poslova SAD-a Colin Powell s guvernerom Floride Jebom Bushom, bratom američkog predsjednika, posjetio je nastradala područja kako bi koordinirao pomoć i vidio kakve su potrebe tamošnjih zemalja. Američka je vlada već obećala 350 milijuna dolara pomoći, a ta će se svota prema nekim procjenama upeterostručiti. Bivši predsjednici, otac današnjeg predsjednika George Bush i Bill Clinton, predvode prikupljanje pomoći iz američkog privatnog sektora. Američka vojska jedina se pokazala sposobnom da reagira brzo koliko je potrebno.

Iz Hong Konga hitno je doplovio američki nosač aviona “Abraham Lincoln” s borbenom eskadrom, ondje je još jedna borbena eskadra koju predvodi nosač helikoptera “Bonhomme Richard”, a na tamošnje aerodrome veliki američki transportni avioni C-17 donose goleme količine pomoći. Doprinos američke vojske ključan je u dostavi pomoći do udaljenih mjesta pogođenih tsunamijem. Najavljeno je da će sljedećih dana do nekih ugroženih područja veće količine pomoći biti prebacivane lebdjelicama (hovercraftima), a možda i desantnim brodovima. Ovog trenutka u operaciji pomoći sudjeluje stotinjak američkih helikoptera, tridesetak transportnih aviona te oko 13.000 američkih vojnika, od kojih je oko 2000 već razmješteno u Indoneziji i Šri Lanki. Iz Kalifornije prema ugroženom području plove brod-bolnica “Mercy” i drugi brodovi.

Francuska je poslala svoj nosač helikoptera, stižu britanski brodovi, članice NATO-a dale su na raspolaganje 14 transportnih aviona. Stiže i jedan japanski brod a Rusija je poslala tri transportna aviona. Kineski helikopteri s medicinskim ekipama odlaze u najugroženija područja, posebno u pokrajinu Aceh na sjeveru Sumatre.

Kina ima laboratorije velikih kapaciteta za analize DNK u kojima će identificirati žrtve tsunamija u Tajlandu. Kina dosad nije bila geostrateški prisutna na tom području, sad joj se za to otvaraju mogućnosti kroz humanitarnu pomoć.

Japan je najavio pomoć od 500 milijuna dolara, svotu ravnu onima koje su ponudile Njemačka i Indonezija. Japan je jako zainteresiran da se te zemlje što prije obnove i oporave njihove privrede, kojima je važan ekonomski partner. Britanija bi mogla nadmašiti 500 milijuna Njemačke, britanski premijer Tony Blair objavio je da britanski financijski doprinos “neće imati plafon”. I Italija daje veliku pomoć. U tsunamiju je život izgubilo otprilike tisuću Nijemaca, 440 Britanaca i 370 Talijana.

Švedska, čije se žrtve procjenjuju na oko 2300, dala je velik novac. Posljednja velika nesreća u kojoj je poginuo znatan broj Šveđana bilo je potonuće trajekta “Estonia” između Tallina i Stockholma1994., kad se u Baltiku utopilo 800 putnika, mahom Šveđana. Šveđani posebno vole tajlandsko ljetovalište Phuket, 2003. posjetilo ga je 80.000 Šveđana, a u trenutku tsunamija bilo ih je ondje 20 do 30 tisuća. Najviše po glavi stanovnika dala je Norveška: obećala je 180 milijuna dolara, a ima samo 4,5 milijuna stanovnika.

Britanski ministar financija Gordon Brown u suradnji s kolegama u najrazvijenijim zemljama priprema paket financijskih mjera dugoročne pomoći. Britanija već godinama zagovara otpisivanje dugova zemljama u razvoju, pa će se jedna od mjera odnositi i na moratorij na dugove, koji bi se mogao pretvoriti i u trajni otpis barem dijela duga, o čemu će sljedećih dana odlučivati Pariški klub. Brown govori o “novom Marshallovu planu”, skupu mjera sličnih onima kojima se nakon II. svjetskog rata pomagalo europskim zemljama u obnovi.

Stvorila se globalna svijest o potrebi globalne pomoći. U tsunamiju je život izgubilo najmanje 8000 inozemnih turista iz barem 39 zemalja. U terorističkom napadu na New York i Washington 11. rujna 2001. poginulo je oko 2500 ljudi, a sada se je oko 4000 Amerikanaca nestalo zbog tsunamija.

Pokazat će se da se Ujedinjeni narodi moraju ojačati i dobiti veću ulogu u reagiranju na globalne izazove.

Tsunamijem je najteže pogođena Indonezija, islamska zemlja s najviše stanovnika na svijetu, a pogođene su i druge zemlje s brojnim muslimanskim stanovništvom, Malezija, Maldivi, Somalija, dok brojni muslimani žive i u jugoistočnoj Indiji i istočnoj Šri Lanki. Pomoć pak najviše dolazi iz zapadnih kršćanskih zemalja, koje kao da darežljivošću žele ublažiti neprijateljstvo što ga je među muslimanima posljednjih godina generirao američki rat protiv terorizma. Neki zapadni mediji pišu čak da SAD pruža ovoliku pomoć baš zato što je riječ o islamskim zemljama, jer bi to moglo pozitivno utjecati na islamski svijet. Powell je rekao: “Mi bismo bili tako darežljivi i da se ne radi o islamskim zemljama.” Unatoč toj njegovoj izjavi čuju se mišljenja da je cijela ta operacija, barem kad su Amerikanci u pitanju, snažno politički motivirana i zbog drugih geostrateških razloga, zbog kojih su za to područje zainteresirani i Europska unija, i Japan, i Kina.

U Šri Lanki je tsunami pogodio tri ratna područja i znatno utjecao na tamošnje sukobe. Na istočnim obalama tog otoka zbog njega je izgubilo život 18.000 ljudi na područjima pod vladinom kontrolom i 12.000 na područjima pod kontrolom Tamilskih tigrova, pobunjenika koji drže sjeverni i sjeveroistočni dio. Na sjeveru Sumatre tsunami je pogodio pokrajinu Aceh, gdje već godina traje pobuna. U trenutku tsunamija u tijeku su bile opsežne operacije indonezijske vojske protiv pobunjenika. Broj žrtava tsunamija i na jednoj i na drugoj strani je golem. Tsunami je pogodio i ratovima podijeljenu Somaliju, a žrtava ima na područjima pod kontrolom raznih lokalnih vojnih moćnika.

Odmah nakon tsunamija tamilsko pobunjeničko vodstvo obavijestilo je međunarodnu zajednicu o strašnim posljedicama smrtonosnog vala i zatražilo međunarodnu pomoć, a međunarodne humanitarne organizacije upozorile su na problem distribucije u zaraćenom području. Budući da su i na tamilskom području uništene ceste i druga infrastruktura, djelotvorna pomoć bila je moguća jedino helikopterima i s mora, a to može provesti samo vojska. Da to čini šrilanška vojska, za tamilske pobunjenike bilo je neprihvatljivo. Tamili se za svoju autonomiju na sjeveru bore već više od dva desetljeća, poginulo je 65.000 ljudi, a pobunjenici kontroliraju područje gdje žive Tamili. Prije tri godine, nakon prekida vatre, počeli su mirovni pregovori, ali šrilanška vlada nije pristala na tamilsku autonomiju prije nego što Tamili pristanu na trajno primirje. Prije nekoliko tjedana Tamilski tigrovi su zaprijetili da će obnoviti neprijateljstva ako vlada u kratkom roku ne prihvati taj prijedlog.

Predloženo je da američki helikopteri i lebdjelice raspodjeljuju pomoć u tamilskom području. No to je vojni šef tamilskih pobunjenika odbio, kao i prijedlog da to čini indijska vojska, s kojom su Tamili također ratovali, kako ne bi špijunirali u korist šrilanške vojske. Tsunami je uništio cjelokupnu tamilsku dotad vrlo efikasnu mornaricu u luci Mullaittivu. Tamili su prema Amerikancima bili sumnjičavi i stoga što je američka vlada stavila Tamilske tigrove na listu terorističkih organizacija. Stoga su američki brodovi namijenjeni za pomoć otplovili prema Sumatri.

Ali čim se vidjelo da su područja pod kontrolom vlade još gore pogođena od tamilskih i da je šrilanška vojska potpuno usredotočena na pružanje pomoći nastradalima, ta je sumnjičavost popustila. Tamilskim se pobunjenicima vratilo samopouzdanje nakon što su sami počeli efikasno pomagati svojim nastradalim područjima. Inozemni dopisnici koji su posjetili tamilska područja bili su impresionirani njihovim raščišćavanjem posljedica nesreće i zbrinjavanjem unesrećenih.

Šef tamilskih pobunjenika Velupillai Prabhakaran izrazio je suosjećanje sa žrtvama i na području pod vladinom kontrolom. Tamilski i vladini predstavnici brzo su se dogovorili o suradnji u humanitarnoj pomoći. U graničnim područjima uspostavljene su zajedničke komisije koje odlučuju o raspodjelii pomoći. Vladini predstavnici došli su na tamilsko područje da koordiniraju pomoć, i obratno. Govori se i o mogućnosti da tsunami bude katalizator koji će na Šri Lanki dovesti do trajnog mira.

I u prošlosti su prirodne katastrofe u ratom zahvaćenim područjima dovodile do kraja ratnih operacija i primirja. Prije nekoliko godina na pacifičkom otoku Bouganvilleu, gdje su pobunjenici desetak godina vodili rat protiv središnje vlade Papue Nove Gvineje, a rat je završio potresom jer je primirje bilo nužno da Crveni križ organizira pomoć.

Tamili i dalje ne žele da Amerikanci dođu na njihovo područje, a američkom prisutnošću na Šri Lanki nezadovoljni su i u Indiji. Indija redovito odbija bilo kakvu međunarodnu pomoć kad je pogodi kakva prirodna katastrofa, jedinu iznimku napravila je prije nekoliko godina kad je potres pogodio njenu zapadnu pokrajinu Gujurat pa je prihvatila inozemne ekipe za traženje preživjelih ispod ruševina. I sada, iako je u tsunamiju poginulo ili nestalo čak 16.000 Indijaca, a cijela su područja uz obalu Bengalskog zaljeva i Nikobarskog i Andamanskog otočja uništena, Indija odbija međunarodnu pomoć.

Iako je i sama bila velika žrtva tsunamija, Indija je priskočila u pomoć i drugima. Prvi avion s pomoći koji je stigao na Šri Lanku bio je indijski. Indija je smjesta poslala do Šri Lanke pomorsku eskadru od jednog broda-bolnice i još četiriju ratnih brodova. Na Šri Lanku je prebačena i jedna poljska bolnica, tamo je otišlo oko tisuću indijskih vojnika i šest helikoptera Mi-17. Indija je dala 23 milijuna dolara pomoći Šri Lanki. Jedan brod-bolnicu Indija je čak poslala do indonezijskog otoka Sumatre.

Ta akcija ima humanitarni, ali i geopolitički motiv. Indija je regionalna sila, ima moćnu mornaricu, najsnažniju vojsku i zemlje uz obale Bengalskog zaljeva smatra područjem od svog posebnog interesa. Pružanjem pomoći hoće pokazati da ima dovoljno snage da pomogne i svojim susjedima. Posebno joj smeta što se SAD toliko angažira jer indijska vlada to shvaća kao pokušaj da SAD preko humanitarne pomoći prodre u to područje. Visoki predstavnik indijske vlade izjavio je: “Ni humanitarne operacije ne obavljaju se bez širih političkih ciljeva.”

U Indiji se pojavila i suprotna ocjena, da je američki dolazak za Indiju dobrodošao, te da su indijske vojne snage u golemom humanitarnom naporu surađivale s američkima, i to iz geostrateških razloga. Da nisu došli Amerikanci, sigurno bi se s mnogo većom pomoći i brodovima pojavili Kinezi. A to bi za Indiju bila dugoročno mnogo neugodnije.