Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović napravila je nedavno jednu ljubaznu političku gestu koja bi mogla iznervirati neke članove HDZ-a, ili u najmanju ruku onaj dio članstva te stranke koji nije sklon bivšem hrvatskom predsjedniku Stipi Mesiću. Kolinda Grabar-Kitarović Mesiću je poslala pismo zahvale na čestitki koju joj je on uputio nakon što je pobijedila na nedavnim predsjedničkim izborima. Nije to jedino takvo pismo zahvale koje je predsjednica poslala, ali se po tonu kojim je napisano razlikovalo od drugih. Upućeni politički izvori tvrde da to pismo nije nastalo tek kao kurtoazni odgovor i posljedica diplomatske uljudnosti, kao u relativno čestim situacijama kada takve pismene odgovore zna pisati niže rangirano protokolarno osoblje.

• Kolinda Grabar-Kitarović poslala je pismo zahvale Stipi Mesiću

• Ono bi moglo iznervirati neke članove HDZ-a nesklone bivšem predsjedniku

 

Tvrdi se da je pismo po svemu sudeći izravno napisala upravo ona i da ono posredno pokazuje kako hrvatska predsjednica iznimno poštuje Mesića i cijeni ono što je učinio za njenu političku karijeru. Iako je pismo relativno kratkog sadržaja, tvrdi se da mu se, među ostalim, zahvalila i zato što je za nju puno učinio, osobito zato što ju je kao tadašnji predsjednik države podržavao i s njom korektno surađivao dok je bila hrvatska veleposlanica u SAD-u.

Upućeni politički izvori tvrde kako ta gesta Kolinde Grabar-Kitarović posredno pokazuje da je nova hrvatska predsjednica svjesna da je za njenu političku karijeru u možda najosjetljivijoj fazi više učinio Mesić od HDZ-a, te da njen odnos s njim nije značajno narušilo ni to što je Mesić koncem protekle godine u predsjedničkoj kampanji izravno podupro njenog protukandidata Ivu Josipovića.

Mesić je na početku predsjedničke kampanje izjavio da zamjera Kolindi Grabar-Kitarović što je zadržala radno mjesto u NATO-u iako se kandidirala za predsjednicu Republike, izjavio da se u NATO-u nije dovoljno angažirala za hrvatske interese, a posebno su ga zasmetale njene najave da namjerava rehabilitirati generale koje je on smijenio zbog političkog angažmana. Mesić je tada izjavio i da zbog tih i nekih drugih njenih izjava smatra da ne može obnašati predsjedničku dužnost. Međutim, Mesić je izjavio i to da u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović kao osobu, nema nikakvih rezervi. Ali je izjavio da se boji onih koji stoje iza nje. No s obzirom na njihovu nedavnu prepisku, čini se da te kritičke izjave nisu ostavile značajnijeg traga na njihove međusobne odnose.

To bi moglo biti tako zbog toga što se Mesić prije sedam godina najizravnije zauzeo za Kolindu Grabar-Kitarović i iskoristio svoje predsjedničke ovlasti kako bi spriječio tadašnje HDZ-ove moćnike da je posve politički marginaliziraju. Ona je 2008. postala hrvatska veleposlanica u SAD-u preko kvote veleposlanika koje je izabrao Mesić, a ne tadašnji premijer i njen stranački šef Ivo Sanader.

Kolinda Grabar-Kitarović u to je vrijeme bila na udaru Biance Matković, tadašnje miljenice premijera Sanadera. Bianca Matković gotovo se neprestano Sanaderu žalila na Kolindu Grabar-Kitarović, pa je po svemu sudeći baš zbog toga odlučio da je neće imenovati za ministricu vanjskih poslova u drugom mandatu. Izvori bliski Ministarstvu vanjskih poslova tada su za Nacional ispričali da ni to nije bilo dovoljno Bianci Matković te je ona navodno čak predlagala da Kolinda Grabar-Kitarović ne dobije nikakvu značajnu funkciju unutar Ministarstva vanjskih poslova. Htjela je da se vrati na mjesto šefice županijskog HDZ-a u Rijeci. Drugim riječima, Kolindi Grabar-Kitarović u desetljetnoj političkoj utvrdi SDP-a smiješila se temeljita politička marginalizacija. To je spriječio Mesić.

DOK JE BIO PREDSJEDNIK DRŽAVE STIPE MESIĆ JE BIO U VRLO KOREKTNIM ODNOSIMA S KOLINDOM GRABARKITAROVIĆ
FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

“Očekivao sam da će biti promovirana u karijeri i stranci i ne znam zbog kojih odnosa unutar HDZ-a ju je Sanader poslao na listu HDZ-a u Rijeku, da izgubi izbore. Poruka je bila jasna. Nisi ispunila zadatak i s politikom se moraš pozdraviti. Smatrao sam da je štetno da ne iskoristimo njezin kapacitet pa sam je predložio za ambasadoricu u SAD-u’“, izjavio je Mesić prisjećajući se tih vremena neposredno uoči predsjedničkih izbora, kada je zamoljen da govori o karijeri Kolinde Grabar-Kitarović.

Iako Sanader to nije htio ni čuti, Mesić je Kolindu Grabar-Kitarović u svojoj kvoti predložio za hrvatsku veleposlanicu u SAD-u. Mesić je tada inzistirao da ona u SAD-u na veleposlaničkoj funkciji zamijeni Nevena Juricu.

Može se tvrditi da se upravo zbog Jurice Kolinda Grabar-Kitarović našla usred pravog rata između Sanadera i Mesića. Taj je rat kulminirao svega nekoliko mjeseci nakon što je ona preuzela funkciju veleposlanice u SAD-u. U veljači 2009. Sanader je naredio špijuniranje svih Mesićevih diplomata. Sukob je tada najotvorenije potpirivao upravo Jurica, koji je mjesecima optuživao Kolindu Grabar-Kitarović da je iz sefa u veleposlanstvu u Washingtonu otuđila dokumente koji ga kompromitiraju i dostavila ih Mesiću. Drugim riječima, to je po Jurici bio dokaz da se ona priklonila Mesiću, okrenula leđa Sanaderu i izdala HDZ. Za Juricu je to bilo dovoljno da od Sanadera zatraži njenu smjenu.

Taj je slučaj zapravo otvoren u ljeto 2008. Početkom rujna te godine do nekih su medija došle informacije da je Jurica, tada već bivši hrvatski veleposlanik u SAD-u, koji je nastavio predstavljati Hrvatsku u UN-u i Vijeću sigurnosti, u Americi netransparentno potrošio neprimjereno velike iznose na reprezentaciju i lobiranje. Mesić je tada javno kritizirao Juricu zbog trošenja te zatražio da mu vlada i Ministarstvo vanjskih poslova, kao sukreator vanjske politike, dostave ispis troškova Juričina lobiranja. Mesić se u izravnim kontaktima sa Sanaderom i njegovim bliskim suradnicima potrudio pokazati da već raspolaže i sasvim konkretnim materijalima koji kompromitiraju Juricu. Tadašnje vodstvo HDZ-a iniciralo je diskretnu istragu s ciljem da se pokuša doznati otkud Mesić tako dobro zna za velik dio Juričinih spornih lobističkih dogovora. Tvrdi se da je Jurica pred Sanaderom i Biancom Matković, tada državnom tajnicom u Ministarstvu vanjskih poslova, optužio Kolindu Grabar-Kitarović da je o tomu informirala Mesića.

Prema tada plasiranim tvrdnjama, Jurica je nakon odlaska na novu dužnost u New York u čuvanom sefu u hrvatskoj ambasadi u Washingtonu zaboravio nekoliko lobističkih ugovora. Jurica je bio uvjeren da ih je ondje pronašla upravo Kolinda Grabar-Kitarović i njihove kopije potajno dostavila Mesiću, koji ih je kasnije koristio da se obračuna s njim.

Jurica je bio tek dio većeg diplomatskog obračuna između Mesića i Sanadera u to vrijeme. HDZ je tada, potkraj Mesićeva mandata, naumio kako će posve ovladati diplomatskom mrežom i kreirati svu vanjsku politiku u uredu premijera. Zato se htio obračunati sa svim diplomatima koji su bili priklonjeni Mesiću, zamijeniti ih svojima, pa je Juričin slučaj iskoristio kao povod da neke od Mesiću sklonih diplomata čak i prisluškuje, kako bi ih se lakše riješio.

Na udaru HDZ-a tada se zbog Jurice opet našla i Kolinda Grabar-Kitarović. Sanader je tada povjerovao u Juričinu priču, iako je ona u veleposlanstvu organizirala istragu u kojoj je zaključeno da u sefu nisu nađeni sporni ugovori te da su neki Juričini ugovori bili javno dostupni u registrima američkog Ministarstva pravosuđa. Sanader je tada bio sklon povjerovati Juričinim optužbama na račun Kolinde Grabar-Kitarović, iako je ona tada bila lojalna HDZ-u i Sanaderu, nije bila dovoljno hrabra da se upušta u bilo kakve slične avanture, a ujedno je bila i dovoljno politički inteligentna da shvati da joj se ne bi previše isplatilo raditi takve usluge Mesiću u posljednjoj godini njegova mandata na štetu vlastite stranke.

Mesić je ujesen iste godine i dalje tražio Juričinu smjenu, detaljnu istragu i ispis njegovih spornih troškova, a potom su informacije o tomu dospjele u javnosti. Tako se pokazalo da je samo u jednoj godini Jurica na reprezentaciju potrošio više od milijun i pol kuna i više od 7 milijuna kuna na lobističke poslove. Juricu je pokušavao zaštititi tadašnji HDZ-ov ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, a zbog svega toga Kolinda Grabar-Kitarović nalazila se pod ogromnim pritiskom svojih stranačkih kolega. I u timu izuzetno osjetljivim trenucima za nju se opet zauzimao Mesić, čije je povjerenje kao veleposlanica tada uživala. Koliko je Mesić bio u pravu kad je inzistirao da se Juricu smijeni pokazao je i epilog suđenja, na komu je on pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu od godinu i pol dana, jer je tijekom svog veleposlaničkog mandata neovlašteno potrošio više stotina tisuća kuna. Sve to pomaže u pojašnjenju gdje se nalazi ishodište izuzetno korektnih odnosa između Kolinde Grabar-Kitarović i Mesića.