Ursula von der Leyen predsjedavala je najtransformativnijim godinama Europske unije u posljednje vrijeme. Ali nakon što je prebrodila niz izvanrednih kriza, njezina se ideologija usput možda izgubila.

Ursula Von der Leyen imala je tek nekoliko mirnih dana otkako se preselila u Bruxelles. Samo tri mjeseca nakon što je preuzela dužnost kao prva žena na čelu Europske komisije, njezina se izvršna vlast suočila s globalnom pandemijom koja je ubila milijune, zaustavila gospodarstvo i natjerala bogate vlade da se bore s nabavom osnovnih medicinskih potrepština.

Težak test pretvorio je predsjednicu u kriznu menadžericu, položaj s kojim se isprva borila, ali se kasnije činilo da joj je drago. Zatim je dobila zadatak voditi blok kroz rusku invaziju na Ukrajinu, bolnu energetsku krizu, stalni porast neregularnih migracija, borbenu Kinu, sveprisutne internetske prijetnje i rastuće razaranje izazvano klimatskim promjenama, piše Euronews.

Sad, nakon gotovo pet godina izvanrednih situacija, Ursula von der Leyen želi drugu priliku na samom vrhu: natječe se kao vodeća kandidatkinja za predsjedništvo svoje političke obitelji, Europske pučke stranke desnog centra (EPP), za još jedan mandat. Budući da se predviđa da će EPP pobijediti na izborima u lipnju, sve ide u korist Ursule von der Leyen.

Kako se kampanja zaoštrava, tako raste i nadzor nad njezinom ostavštinom i ambicioznom politikom. Je li ispunila svoja obećanja ili ih je prekršila? Može li joj se vjerovati? Ovo su legitimna pitanja za kandidata koji želi vladati najmoćnijom institucijom bloka. Ali, ispitivanje se neizbježno proteže na zagonetnije pitanje koje okružuje von der Leyen – Je li ona još uvijek konzervativna?

FOTO: EPA/TOMS KALNINS

U svom govoru tijekom kongresa EPP-a u ožujku spomenula je Drugi svjetski rat i dotakla se raznih tema, kao što su obiteljske vrijednosti, sigurnost, granične kontrole, gospodarski rast, konkurentnost i poljoprivrednici, a sve to ima dobar odjek kod desnog krila birača. Ipak, značajno je da se u intervenciji samo jednom spomenula Kršćanska demokracija. Riječ “konzervativac” nije spomenuta.

Još značajnije bilo je oštro pismo koje je francusko izaslanstvo EPP-a poslalo uoči kongresa u Bukureštu, protiveći se nominaciji Ursule von der Leyen. Les Républicains (LR) kritizirali su Njemicu zbog njenog “tehnokratskog pomaka”, “politike smanjenja rasta” i neuspjeha u kontroli “masovne migracije”.

“Kandidatkinja gospodina Macrona (francuskog predsjednika), a ne desnice, kontinuirano je ostavljala europsku većinu da pluta ulijevo”, stoji u pismu.

Nekoliko dana ranije socijalisti su se okupili u Rimu na vlastitom kongresu tijekom kojeg su Iratxe Garcíu Pérez, predsjednica Socijalista i demokrata (S&D), upitali hoće li njena grupacija podržati Ursulu von der Leyen, neprikosnovenu favoritkinju, za drugi mandat. Odgovorila je da su otvoreni za pregovore, ali je inzistirala da neće podržati kandidata “koji ne prihvaća našu politiku”. Zatim je opširno osudila EPP zbog napuštanja mainstreama i prihvaćanja govora krajnje desnice. “Ovo je realna opasnost”, rekla je novinarima.

Konsenzus protiv ideologije

Dok desnica i ljevica učvršćuju svoje pozicije uoči izbora, čini se da su postignuća Ursule von der Leyen uhvaćena u sredini.

Posljednjih pet godina Komisija je osmišljavala politike koje su usmjerene na desnicu, uključujući sveobuhvatnu reformu za ubrzavanje postupaka za azil, strože kazne za trgovce ljudima, dogovore sa susjednim zemljama za suzbijanje nezakonitih migracija, planove za jačanje obrambene industrije i skup alata za rješavanje demografskih promjena.

S druge strane, predvodili su inicijative koje je ljevica toplo pozdravila, kao što je program vrijedan 100 milijardi eura za održavanje zaposlenosti tijekom pandemije, nova pravila za poboljšanje uvjeta radnika na platformi, standardi za osiguranje odgovarajućih minimalnih plaća, pionirski zakon za zaštitu novinara od uplitanja države, prva ikad LGBTIQ strategija i, što je najvažnije, Europski zeleni dogovor, golemi niz politika čiji je cilj učiniti blok klimatski neutralnim do 2050. godine.

Ali, premještanje njenih prijedloga u ideološku sferu ne uspijeva dati potpunu sliku istinskog vjerovanja Ursule von der Leyen. Umjesto toga, oni služe kao podsjetnik na posebnu prirodu Europske komisije, institucije koja je, prema Ugovorima, neovisna i namijenjena promicanju općeg interesa bloka.

FOTO: EPA/ANNA SZILAGYI

“Konstantnim pregovorima s Parlamentom i državama članicama, predsjednica nema izbora nego dati prednost konsenzusu nad ideologijom”, kaže Fabian Zuleeg, izvršni direktor European Policy Centre (EPC).

“Ona je u mnogim slučajevima bila krizni menadžer. Zasigurno s COVID-om i Ukrajinom. U prvom redu nije se radilo toliko o ideologiji. Radilo se o reagiranju. Ali, naravno, određene su preferencije su prošle. Ali, ovo je bilo u velikoj mjeri u međuigri sa državama članicama”, rekao je Zuleeg i dodao: “Iz europske perspektive, to je pragmatizam. Morate imati pragmatične kompromise kako biste mogli uključiti dovoljno da stvari prođu”.

Neke od glavnih akcija Ursule von der Leyen, poput smanjenja rizika iz Kine, obuzdavanja velike tehnologije, financijske potpore Ukrajini, oživljavanja proširenja i zajedničke nabave cjepiva, dodatno zamagljuju granicu jer mogu umiriti obje strane spektra.

Umjesto da ova osjetljiva pitanja tretira kroz leću koja riskira polarizaciju i neslaganje, Ursula von der Leyen ih uokviruje kao “europske izazove” koji zahtijevaju “europska rješenja”. To je nejasna, ali upečatljiva formulacija koju često koristi kako bi obranila svoje političke intervencije i ostala iznad sukoba.

“Ono što je bilo mnogo karakterističnije za (njezin mandat) je to što je ona jako gurala ovu ideju europskih rješenja za sva ova pitanja”, primjećuje Zuleeg. “A u nekim slučajevima, zapravo je vrlo teško reći kada pogledate u detalje: je li ovo stvarno lijevo ili desno? Mislim da ne možete lako razlikovati između to dvoje”, dodaje.

‘Kraljica Ursula’

Pažljivi pragmatizam Ursule Von der Leyen samo povećava misterij koji okružuje njena politička uvjerenja, unatoč visokom profilu i medijskoj pokrivenosti koju je prikupila u proteklih pet godina.

Nathalie Tocci, direktorica Istituto Affari Internazionali (IAI), identificira tri ideološka načela koja se mogu vezati za Ursulu von der Leyen: snažna predanost europskim integracijama, snažna predanost Transatlantskom savezu i snažna predanost Izraelu. Ovaj posljednji odgovara njenom njemačkom podrijetlu.

“Ne mogu zamisliti svijet u kojem bi se ona odrekla tih uvjerenja”, rekla je Tocci za Euronews.

Ursula Von der Leyen je, kaže Tocci, bila spremna preformulirati svoju agendu i narativ “iz prikladnosti”. Kad se 2019. godine suočila s parlamentom na zahtjevnom glasovanju za potvrdu, uvelike se kladila na Green Deal, pozivajući se na klimatski pokret koji je tada bio na naslovnicama. Četiri godine kasnije, požurila je predložiti izuzeća od Green Deala u pokušaju da uguši proteste poljoprivrednika.

Migracije su još jedno polje u kojem se predsjednica kolebao između humanističke perspektive, govoreći s razumijevanjem o nevolji tražitelja azila, i tvrdolinijaškog pristupa, pozivajući na strože kontrole i potpisivanje ugovora s autoritarnim režimima.

FOTO: EPA/OLIVIER HOSLET

“Ovisno o tome kakav je politički trend dana, mogla bi biti ili relativno otvorena i liberalna prema migraciji ili bi mogla biti donekle konzervativna. Ovo su stvari u kojima mislim da ona nema baš čvrsta uvjerenja”, kaže Tocci.

Dužnosnik EU-a, koji je želio ostati anoniman kako bi iskreno govorio, izrazio je slično stajalište, rekavši da Ursula von der Leyen mijenja “ideološke pozicije oportunistički, slažući se s onim što joj u tom trenutku odgovara i odgovara”.

“Primjetno je izostala koherentna provedba politike, a radnje su često više usmjerene na iskorištavanje prilika za fotografiranje nego na rješavanje bitnih pitanja”, rekao je dužnosnik, govoreći o “političkoj dvosmislenosti”.

Ove su pritužbe u Bruxellesu uobičajene. Iako je Ursula von der Leyen naširoko hvaljena zbog svog odlučnog vodstva, ambiciozne vizije i energične retorike,, vještina koje dobro dođu u kriznim situacijama, opetovano je kritizirana jer je progurala zakonodavni ciklus s malo ili bez ikakvih konzultacija izvan svojih blisko povezanih krugu savjetnika, od kojih je neke dovela izravno iz Berlina.

Njezina sklonost centralizaciji, povučeni karakter i izbjegavanje kontroverznih tema priskrbili su joj u Bruxellesu nadimak “Kraljica Ursula“, koji će njezina proračunata ni previše desna, ni previše lijeva kampanja sigurno ojačati.

“Bila je napredna po pitanju klime jer su joj bili potrebni ti zeleni glasovi da bude izabrana. Ovo je, u neku ruku, bila cijena koju je trebalo platiti. Sad, znači li to da ona uopće nije vjerovala u ovo? Ne, ne nužno. Ali znači li to stoga da ona čvrsto vjeruje u to? Ne nužno ni to”, istaknula je Tocci.

“Ona nije ideološki opredijeljena. Dakle, ako sada treba glasove konzervativca – pa, onda će biti konzervativna”, zaključila je.