Zbog uvođenja vojnog roka i sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga u sigurnosnoj misiji potpore Ukrajini, ovih se dana nastavio sukob predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da su njih dvojica akteri u jednoj predstavi u kojoj su naprosto, zbog niza razloga, eliminirali sve ostale glumce.
Navodi da su tri razloga za to. “Prvi je taj što su oni i formalno i stvarno dvojica najvažnijih političara. Drugi je taj što se velik broj ostalih političara i političarki požuruju svrstati na stranu jednog ili drugog pa im nije ostala neka posebna i samostalna pozicija za nastup. I treće je to što se sada događa da se svi realni problemi u društvu i zajednici prelamaju kroz njihove riječi. Njih dvojica su postali filtri onoga što dolazi u političku javnost”, rekao je Puhovski za N1.
Ni u kampanji za predsjedničke izbore Milanović s druge strane praktički nema Dragana Primorca kao HDZ-ovog kandidata, već Plenkovića. Puhovski kaže kako proteklih tjedana, pokušavajući igrati na finoću i ne zaoštravajući stavove, Milanović neke teme nije usmjerio na Plenkovića, ali nije dobio ni očekivanu reakciju Primorca.
“Po logici stvari na drugoj je strani trebao biti Primorac, ali je on očito nekakva Plenkovićeva maza koja se sama ne usudi pojaviti u sporu, niti sam izazvati spor, nego se ponaša kao da bi se htio prošvercati u predsjedničku funkciju. Milanović tako u kampanji nema s kime polemizirati”, rekao je Puhovski.
Istaknuo je da je Milanović proteklih dana odlučio institucijski pojačati svoju funkciju dajući izjave u pisanom obliku. “Pokušava se prikazati čovjekom koji brani domovinu od toga da, otprilike, njeni sinovi krvare po bjelosvjetskim bojišnicama. Na to mu je Plenković dosta jasno odgovorio da je time sačuvao pet časnika od odlaska u Njemačku. I to je sve. Opet smo u pat-poziciji”, naglasio je pa dodao da kad bi mediji postigli svojevrsni pakt o tome da 15 dana ne prenose izjave Plenkovića i Milanovića to bi, smatra Puhovski, imalo ljekovitog učinka za javnost, a možda i za njih dvojicu.
No, ističe da je takvo što nemoguće jer bi to bila povreda načela javnosti. “Doista bi bio ozbiljan grijeh prema javnosti da ne bude obaviještena o tomu što su rekli njih dvojica. To je trik u koji su svi ušli – dame i gospodo, vi ste ih izabrali pa izvolite slušati što oni govore. Ne vidim kako bi se moglo ignorirati dvojicu najvažnijih ljudi u političkoj sferi Hrvatske”, poručio je za N1.
NEMA POTPISA Primorac: Milanović pokušava biti i veliki strateg i vojskovođa. Čemu ovaj igrokaz?
Smatra da treće snažne osobe na političkoj sceni praktički ni nema. “Svi se svrstavaju u navijače. Zadnji pridošlica u politiku najvišeg ranga, Siniša Hajdaš Dončić, rekao je da je on za Milanovića pa sad može iz prvog, a ne iz trećeg reda gledati što se događa zadovoljan jer ima dobre karte za utakmicu. A nije mu palo na pamet kao šefu druge najjače stranke da javno kaže Plenkoviću kao premijeru i šefu najjače stranke da se ovih dana nađu i porazgovaraju o tomu do koje su mjere otvorene mogućnosti za njihovu suradnju. Njemu je važnije da sjedi u prvom redu i gleda kako se pravi igrači tuku”, istaknuo je.
Najbolji primjer svrstavanja političkih aktera pod kišobran Plenkovića ili Milanovića dogodio se, smatra Puhovski, ovog utorka, na Međunarodni dan starijih osoba. “Brojni umirovljenici i umirovljenice bili su na Trgu bana Jelačića sa zahtjevima da Vlada učini nešto na popravljanju njihovog stanja, koje doista nije dobro. Istovremeno su drugi umirovljenici i umirovljenice bili kod Plenkovića. Ako se pažljivo sluša i gleda, i jedni i drugi imaju na decimalu iste zahtjeve. Razlika je samo u tomu koji su Plenkovićevi, a koji Milanovićevi. Pa su jedni bili prisiljeni izaći na trg, dok ovi drugi to obavljaju na drugom trgu, u Banskim dvorima”, rekao je.
Puhovski kaže da između Plenkovića i Milanovića zapravo nema političke razlike. “Najveći problem u tom teatru koji nam se odvija pred očima jest da nedostaje napetosti među likovima jer se ne može izvesti nikakva ozbiljna politička razlika među njima. Pa se onda čitava “napetost” mora postizati grubim riječima, odnosno zaoštravanjem formulacija, ali ne spoznajno, nego a uvredljiv način”, zaključio je.
Komentari