Ljubo Babić bio je, osim etabliranog slikara i intelektualca, i briljantan scenograf. Često je surađivao s Gavellom na predstavama temeljenim na Krležinim djelima. Znao je reći “ako se Gavella i ja prilikom postavljanja predstave ne bismo svađali, rezultat nije bio dobar.”

Ilustrirao je Tolstoja, “Hrvatske kraljeve” Vladimira Nazora, a 1938. imao je i izložbu na Venecijanskom bijenalu.

Početkom četrdesetih započinje dio svoje karijere i života radi kojeg ga mnogi osporavaju. Dizajnirao je ustašku zastavu, te prvu seriju nove valute – kune. Zaslužan je i za izgled ambasade NDH u Berlinu, kao i za odore i vojne oznake ustaške vojske.

Nakon rata, za razliku od mnogo kolega i drugih građana koji su stradali i za manje, Babić je kažnjen samo sa šest mjeseci isključenja iz Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske.

“Ljubo Babić izradio je ustaške ambleme i novčanice, organizirao i izveo dekoracije u ustaškom poslanstvu u Berlinu, zatim što je izdao četiri knjige o umjetnosti na ustaškom pravopisu, štampao članke, izvodio crtačke radove za njemačko-hrvatsku poljoprivrednu izložbu u Zagrebu i držao predavanja”, pisalo je u obrazloženju.

U svakom slučaju, bio je između dva rata i sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća jedna od središnjih i najutjecajnijih osobnosti hrvatske likovne scene. Ljubo Babić je preminuo 14. svibnja 1974. godine u 85. godini života.