Predsjednik SDP-a Peđa Grbin i politička tajnica Mirela Ahmetović potvrdili su za Nacional da će zastupnici SDP-a glasati za Milorada Pupovca ako on bude predložen za predsjednika Odbora za ljudska prava, ali su odbacili tvrdnje da bi to bio uvod u veliku koaliciju.

SDP će u potpunosti poštovati prijedlog Kluba manjinskih zastupnika u Saboru za predsjednika Odbora za ljudska prava i ako će to biti Milorad Pupovac, zastupnici SDP-a će taj prijedlog podržati. Potvrdio je to za Nacional i predsjednik SDP-a Peđa Grbin koji je ujedno i predsjednik Kluba zastupnika SDP-a u Saboru. Grbinov stav je u neformalnom razgovoru za Nacional potvrdilo i nekoliko drugih saborskih zastupnika SDP-a koji su redom istaknuli da u ovom slučaju nije riječ ni o kakvoj potencijalnoj podršci HDZ-u, već o podršci koju zastupnici SDP-a daju prijedlogu Kluba zastupnika nacionalnih manjina u posljednjih nekoliko saziva Sabora. SDP-ovci ističu da je sve ostalo u domeni koalicijskih partnera HDZ-a i Domovinskog pokreta te da cijela situacija samo potvrđuje koliko je ta koalicija zapravo labava, ali i koliko je Andrej Plenković spreman nisko otići kako bi sačuvao koaliciju i udovoljio Domovinskom pokretu.

U izjavi za Nacional Peđa Grbin je rekao kako prvo treba pričekati prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina te je dodao: “Ako Klub zastupnika nacionalnih manjina da svoj prijedlog, a mi u ovom trenutku ne znamo imaju li oni uopće prijedlog, mi ćemo taj prijedlog podržati bez obzira na to tko on bio. Ako će to biti Milorad Pupovac, onda ćemo podržati njega, ako će to biti netko drugi, podržat ćemo i taj prijedlog jer je takva praksa u Saboru. Sve ovo ostalo što se događa je zapravo kapitulacija HDZ-a i Andreja Plenkovića pred Domovinskim pokretom.”

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac trebao je biti predložen za predsjednika Odbora za ljudska prava, ali se od toga zasad odustalo | Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Predsjednik SDP-a je dodao i da ne vidi u čemu bi bio problem ako bi SDP glasao za Milorada Pupovca te ne smatra da bi time pomogao HDZ-u niti bi to bio prvi korak prema preslagivanju u Saboru i stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a koja se u posljednje vrijeme često spominje. Potencijalnu suradnju s HDZ-om Grbin je kratko komentirao:

“Suradnja s korumpiranim HDZ-om ne dolazi u obzir i ne vidim kako bi se naša podrška Pupovcu, ako on bude predložen za predsjednika Odbora za ljudska prava, mogla dovesti u vezu s podrškom HDZ-u. Sve ostalo ostavljam HDZ-u i Domovinskom pokretu da se dogovore, a nažalost posljedice svega kao i uvijek najviše će osjetiti građani Hrvatske.”

Situacija u SDP-u je daleko od idealne i svi čekaju da se raspišu stranački izbori kako bi krenula borba za vodeće pozicije unutar stranke. Većina naših sugovornika, od kojih su neki i protivnici Peđe Grbina, slažu se sa stavom predsjednika stranke i tvrde da nema spora kako SDP mora pružiti podršku Miloradu Pupovcu u slučaju da on bude predložen za predsjednika Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora. Isto tako, većina se slaže i da je odluka na tome tko će biti predložen na Klubu nacionalnih manjina te da će zastupnici SDP-a taj prijedlog podržati. Grbinov stav dijeli i politička tajnica SDP-a Mirela Ahmetović koja kaže da je žalosna činjenica da se 2024. godine u Hrvatskoj uvjetuje izbor predstavnika srpske manjine za predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te dodaje:

“Međutim, to je realnost s kojom nas suočavaju HDZ i DP. Plenković je brže bolje pobjegao na stanku u zasjedanju Sabora, slično kao i 2017. kad je preslagivao većinu s HNS-om. Ali Plenković ne može pobjeći od toga da je sastavio vlast s desnijom verzijom sadašnjeg HDZ-a i boji se vlastite desnice u stranci, pa je najlakše pobjeći od odgovornosti. SDP se zalaže za to svaki zastupnik u Hrvatskom saboru ima jednaka prava i obveze i da je jednakovrijedan. Samim time, svatko koga predlažu Klubovi ili zastupnici za neku od funkcija može biti izabran. Smatram da je primjereno da Klub nacionalnih manjina sam predloži onoga koga žele na čelu Odbora. Ako je njihov izbor gospodin Pupovac, to treba uvažiti i sukladno tome glasati. Tu nemam dileme.”

Mirela Ahmetović je napomenula i kako je ovo što rade HDZ i DP iznimno opasna situacija te da će se zastupnici SDP-a tome oštro i dosljedno suprotstaviti. Mirela Ahmetović je na kraju izjave za Nacional još zaključila:

“Ovo nije pitanje političkog neslaganja s gospodinom Pupovcem kojeg sam i sama u javnosti često isticala, nego pitanje principa koji je zasnovan na ustavnom, zakonodavnom, političkom i moralnom pravu da određena grupa ljudi predlaže za predsjednika matičnog Odbora onu osobu za koju oni smatraju da će taj posao dobro obavljati. Onaj tko to ne razumije, ne razumije osnove parlamentarizma, demokracije, ljudskih i političkih prava i meni je žao da takav stav imaju oni koji su u vlast ušli s namjerom da ‘mijenjaju Hrvatsku’. Ovakvim načinom Hrvatska se doista mijenja, ali na gore. A suština je da se čovjeku uskraćuje pravo da bude biran zato što je Srbin, budimo iskreni. Gospodi iz DP-a mogu poručiti da tako Hrvatsku neće mijenjati jer bi im sutra moglo pasti na pamet da na čelo Odbora za ravnopravnost ne smije doći žena. Plenković neka im u tome slobodno asistira, mi iz SDP-a šutjeti nećemo.”

‘Ne vidim kako bi se naša podrška Pupovcu, ako bude predložen za predsjednika Odbora za ljudska prava, mogla dovesti u vezu s podrškom HDZ-u’, rekao je za Nacional predsjednik SDP-a

U SDP-u smatraju i da će odluka Kluba zastupnika nacionalnih manjina još jednom pokazati koliko zastupnici pojedinih manjina drže do svog dogovora ili će zbog održavanja koalicije HDZ-a i DP-a još jednom okrenuti leđa SDSS-u i Miloradu Pupovcu. Jedan saborski zastupnik SDP-a kaže da sve ovisi o dvojici zastupnika manjina, Arminu Hodžiću i Furiju Radinu te dodaje:

“Jankovics i Bilek su već odavno prešli na stranu DP-a i od njih ne očekujem nikakvu podršku Pupovcu. Pogotovo jer je Jankovics očito Orbanov igrač, o čemu je pisao i Nacional. Zanima me samo kako će reagirati Hodžić, a pogotovo veliki prijatelj Milorada Pupovca Furio Radin. Ako će oni podržati Pupovca, onda imaju većinu u Klubu zastupnika manjina i Pupovac će biti predložen za predsjednika Odbora za ljudska prava, a ako će mu opet okrenuti leđa kao prilikom glasanja o novoj vladi, onda Klub zastupnika manjina gotovo pa da više i ne postoji te se onda s pravom postavlja pitanje koja je svrha izbora zastupnika manjina u Saboru.”

Ono što SDP-ovci odbacuju jest činjenica da bi glasanjem za prijedlog Kluba nacionalnih manjina, u slučaju da to bude Milorad Pupovac, zapravo pridonijeli raskolu tek nedavno dogovorene koalicije HDZ-a i DP-a te bi otvorili vrata mogućem preslagivanju u Saboru. No sugovornici iz SDP-a odbacuju takvu mogućnost i svi redom tvrde da je to stvar HDZ-a i DP-a te da SDP radi ono što je radio i u prošlim sazivima Sabora kada je u pitanju izbor predsjednika Odbora za ljudska prava. Međutim, uoči stranačkih izbora, koji bi se trebali održati nakon ljeta, pitanje velike koalicije i dalje je jedno od ključnih pitanja koje muči članove SDP-a, a o tome je Nacional pisao u prošlome broju. Ostati u oporbi još četiri godine ili pristati na veliki kompromis i ući u koaliciju s HDZ-om, a samim time i onemogućiti DP da provodi svoje radikalne politike, pitanje je koje dijeli SDP-ovce. U kojem će smjeru stranka na kraju ići, saznat će se vrlo brzo, ali ako na čelu SDP-a ostane aktualna struja bliska Peđi Grbinu, do velike koalicije gotovo sigurno neće doći jer je ona i Grbinu i ljudima poput Mirele Ahmetović potpuno neprihvatljiva, što su oni u svojim javnim istupima nekoliko puta i potvrdili.

Vi i vama slični ubili ste premijera Fica pišući poluistine, laži i huškajući ljude koji rade svoj posao na prikupljanje novca. Vaš trostruki doušnik platio je to glavom, a uskoro će i svi urednici iz ‘osovine zla’. Čekamo trenutak da vas uhvatimo što više zajedno kako ne bismo rasipali eksploziv samo za jednog smetlara. Lešinari koji prežive počet će pisati istinu i samo istinu, a ne lagati, izmišljati i pisati samo da bi skupili novac. Pratimo vas i više od dvije će biti uspješne, stoga napišite svoje oporuke…”

U Domovinskom pokretu sumnjaju da premijer Plenković koristi slučaj Milorada Pupovca kako bi testirao mogućnost velike koalicije | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Tako glasi poruka poslana 20. svibnja na službeni broj mobitela redakcije Nacionala, koja je do sada najdirektnija prijetnja redakciji od 2008. godine kada je autobombom mučki ubijen jedan od osnivača, kasnije većinski vlasnik i glavni urednik Nacionala Ivo Pukanić i njegov bliski suradnik Niko Franjić. Dakle, eksploziv nije spomenut slučajno. Ni “osovina zla” nije spomenuta slučajno s obzirom na to da je upravo Veliki vođa Vlade Andrej Plenković stavio tjednik Nacional na prvo mjesto liste “osovine zla”, uz Telegram, N1, Indeks i 24 sata, koji, kako je objasnio svojim stranačkim drugarima na zatvorenom sastanku u središnjici HDZ-ta, rovare protiv Vlade, valjda plaćeni ruskim ili nekim drugim prljavim parama.

Malo je reći kako se može najlegitimnije sumnjati da je upravo ljubimac Ursule von der Leyen, uvaženi član europskih pučana poznat i kao AP, u maniri neumrlog Franje i njegovih zelenih, žutih i crnih vragova, nacrtao mete na čelu glavnim urednicima “klike lijevih medija” koji su otkrili gotovo sve afere pravomoćno osuđene zločinačke organizacije HDZ-ta u posljednjih osam godina. A sada se pravi grbav i tvrdi da njegova retorika nije bila otvoreni poziv na linč.

Upitan osjeća li se odgovornim za prijetnje Nacionalu, gazda HDZ-ta mrtav ‘ladan je odgovorio: “Ne, ja sigurno ne. Ne znam uopće odakle vam takva ideja.” A što se tiče snimke koja je iscurila u javnost, na kojoj se dobro čuje teza o osovini zla, i za to AP ima savršeno razumno objašnjenje. Kako reče, bio je to “interni govor na stranačkom sastanku koji nije bio predmet javnosti, već je trebao figurativno objasniti neke političke pozicije i nema nikakve veze s ovim”. Ma kakvi!

Figurativno je očito shvaćeno doslovno među ostrašćenom sljedbom koja sluša njegove riječi i koja zasad na verbalnoj razini pokazuje da je spremna na sve kako bi začepila usta prokletim piskaralima čije gadosti kvare idiličnu sliku uspješne i stabilne HDZ-tove vlasti kojom faraon Plen Ki-mun već godinama maže oči osiromašenim rvackim građanima. Ali, nakon što je AP zbog ostanka na čelu države pristao na ucjene Domovinskog pokreta, izbacio SDSS iz vladajuće većine i vratio HDZ na postavke iz Karamarkova doba, zloduh je pušten iz boce. Opet.

Nakon što je Nacional prijavio prijetnje nadležnoj policijskoj upravi i ministru unutarnjih poslova te nakon što su to HND i europska novinarska udruženja oštro osudili, naravno da je veliki opsjenar AP okrenuo pilu naopako i ponovo izvukao iz rukava takozvani teroristički napad na Markov trg, koji je 2020. izveo nesretni dečko opranog mozga Daniel Bezuk. Lukav ko prerijska lisica, Plenki nije zaboravio pritom optužiti medije koji nisu dovoljno naricali nad njegovim ugroženim životom, za poticanje nasilja. Jer, naravno, on je svih ovih godina zapravo bio najveća žrtva i ciljana meta iako je u trenutku pucnjave bio kilometrima daleko od zgrade Vlade, dok je Bezuk sam sebi oduzeo život. Nakon toga su oni koji su se drznuli vrijeđati uvaženog premijera putem društvenih mreža ili ga možda dočekati prilikom gostovanja po Rvackoj s nekim nezgodnim transparentom, u najvećoj mjeri privedeni, optuženi i suđeni. A Markov trg, kao što je poznato, postao je najčuvanije parkiralište u državi. Za razliku od Plenkovića kojem nije pala dlaka s glave, Ivo Pukanić i Niko Franjić razneseni su bombom dok su naručitelji i izvođači tog pomno planiranog atentata bili odlično organizirani i daleko opasniji od Danijela Bezuka. No Pukaniću nitko nije vjerovao da mu prijete, nije imao zaštitu i mnogi kolege su ga ismijavali zbog paranoje i privlačenja pozornosti javnosti pukim izmišljotinama. No to je već druga priča.

Doduše, bilo je to za Sanaderove vladavine, koja se iz današnje perspektive čini kao zlatno doba medijskih, ljudskih i manjinskih sloboda. Ne zato što je Ćaća bio uvjereni demokrat širokih pogleda na svijet, već zato što se bojao Europe. Ali i Europa je tada bila drugačija, a u međuvremenu su zatiranje medijskih sloboda i ubojstva novinara postali uobičajene pojave, osobito u novim zemljama članicama poput Slovačke, Mađarske ili Malte.

Što se medija tiče, zanimljivo kako je bivši pripadnik zlatne komunističke mladeži AP mijenjao svoje stavove tijekom dvaju mandata na vlasti, koja mu je gadno lupila u glavu. Teško je i zamisliti da je prije osam godina isti taj AP imao puna usta hvale za medij koji je razmontirao Tomislava Karamarka zbog sukoba interesa i tako mu utro put k HDZ-tovu tronu.

‘Gospodi iz DP-a mogu poručiti da tako Hrvatsku neće mijenjati jer bi im sutra moglo pasti na pamet da na čelo odbora za ravnopravnost ne smije doći žena’, izjavila je za Nacional Mirela Ahmetović | Foto: Patrik Macek/PIXSELL

No po sistemu vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno, AP-u su najveći neprijatelji postali upravo urednici i novinari čiji su tekstovi razotkrili svu raskoš klijentelizma, uhljebizma i korupcije njegovih dviju vlada, čime se pozabavio i Ured europskog javnog tužitelja. Normalno da ga to silno nervira jer šteti njegovim ambicijama u Bruxellesu, kamo bi se, u nekoj fazi svoje vrtoglave političke karijere, ipak rado uvalio. A tamo, kao što je poznato, prodaje maglu o slobodi medija i vladavini prava u zemlji Nedođiji kakva je Hrvatska u kojoj je, zahvaljujući beskrupuloznom političkom braku iz interesa s krajnjom desnicom, treći put formirao vladu.

No činjenica jest da su Plenkovićeve teze o “osovini zla” izrečene prije tog trgovačkog braka, u govoru u kojem je sadašnje partnere u vlasti okarakterizirao kao pokvarene ljude i nesposobne luđake s kojima ne treba imati posla. Budući da je sve to izložio na sastanku užeg stranačkog vodstva HDZ-ta, može se pretpostaviti da je govorio upravo ono što misli i što mu je na duši. Dakle, i bez toksičnog utjecaja domovinaca na vladajuću većinu, prije ponovnog uvođenja nacionalističke i radikalne retorike na političku scenu i prije njihove nakaradne programske politike prema medijima, koji bi trebali biti domoljubni i promovirati kršćanske vrijednosti, bivši i sadašnji premijer smatrao je da su kritični, a osobito istraživački novinari pristrani, da on na to treba javno upozoravati, da ih zakonom treba pritisnuti i, naravno, kažnjavati. Što bi se reklo, pripremio je teren za ovo što se sada događa.

Pa nije slučajno zloglasni lex AP, prema kojem se kažnjava neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje, izglasan samo dan prije raspuštanja prošlog saziva Sabora i nije slučajno Ivan Turudić prisegnuo za glavnog državnog odvjetnika dva mjeseca prije isteka mandata Zlate Hrvoj-Šipek.

‘Ovo nije pitanje političkog neslaganja s gospodinom Pupovcem. Bit je u tome, budimo iskreni, da se čovjeku uskraćuje pravo da bude biran zato što je Srbin’, smatra Mirela Ahmetović

Nije slučajno brutalno napadnut ni poznati aktivist Zoran Pusić, kojem su zaprijetili da će ga zaklati zbog uvjerenja koja promovira, niti je slučajno ravnatelj Spomen-područja Jasenovac Ivo Pejaković dao ostavku dok se povijesni revizionizam vraća na velika vrata.

Nakon osam godina vlasti najvećeg Europćana među Rvatima Andreja Plenkovića, ponovo je pušten zloduh iz boce. Onaj s kojim se, navodno, trebao obračunati kada je iz Bruxellesa došao preuzeti stranku poručujući da će promijeniti HDZ kako bi promijenio državu. Umjesto toga, ponovo je zavladala atmosfera poziva na linč, a rezultat su prijetnje i napadi na druge i drugačije i sve one koji se usuđuju javno kritizirati vladajuće i razotkrivati njihove marifetluke. Doduše, i prijateljica Ursula von der Leyen, Spitzenkandidat EPP-a, ne odbacuje mogućnost koalicije s opasno desnim strankama unutar Europskog parlamenta ako joj to bude trebalo za većinu. A, Bože moj! U ljubavi, ratu i politici sve je dopušteno. Pa što bi se onda Plenki ustručavao od istog? A ceh će, kao i obično, prvo platiti mediji.