Objavljeno u Nacionalu br. 426, 2004-01-13
Lino Červar, trener hrvatske rukometne reprezentacije koja je prije godinu dana postala svjetski prvak, na dva načina testira svoj sportski uspjeh. Prvi test bila je kandidatura za Sabor gdje je kao dugogodišnji član HDZ-a bio prvi na listi u osmoj izbornoj jedinici te je glasovima birača u Istri postao saborski zastupnik. Drugi test imat će 22. siječnja kada počinje Europsko prvenstvo u rukometu koje će se održati u Sloveniji. S obzirom na to da hrvatska reprezentacija na to natjecanje dolazi kao svjetski prvak i u gotovo istom sastavu, očekuje se još jedno osvajanje neke od medalja.
Da je Lino Červar zainteresiran za politiku vidjelo se na zagrebačkom slavlju po povratku reprezentacije iz Portugala kada se na Trgu bana Jelačića obraćao navijačima poput nekog političara. Kada ga je HDZ postavio za nositelja saborske izborne liste u Istri, tvrdio je da je već godinama aktivni HDZ-ovac i da njegova nominacija nije iznenađenje.
S rukometne strane gledano, kada je prije dvije godine postao rukometni izbornik, svi su se pitali tko je on. U Jugoslaviji je doveo svoj lokalni klub Umag do prve lige, 1994. je otišao u Italiju i nacionalnu reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo 1998. u Japanu, a s klubom Conversano nakon toga igrao je u Ligi prvaka. Ipak, nitko nije očekivao mnogo od njega i reprezentacije u Portugalu gdje su postali svjetski prvaci. Međutim, čini se da mu u Hrvatskom rukometnom savezu i dalje ne vjeruju jer još nije potpisao ugovor sa savezom, a znao je reći kako neki u savezu jedva čekaju njegov neuspjeh jer su ljubomorni i zato ga žele smijeniti.
NACIONAL: Jeste li ikada pomislili da HDZ iskorištava vaš uspjeh iz Portugala i da se ne biste ni približili Saboru da niste postali svjetski rukometni prvak? – To je pitanje koje bi se moglo postaviti svim stranka, i HDZ-u zbog mene i SDP-u zbog Filipovića. Ja sam taj odabir shvatio kao strahovito povjerenje u sport iako se dosad o sportu vodilo najmanje brige, kako zadnja vlada tako i one prije. Za mene je ovo pobjeda sporta nad političarima. Političari su se predali i uzeli su nas sportaše kako bi pobijedili na izborima. Moram pritom reći da sam član HDZ-a još od devedesetih godina i da sam bio dopredsjednik Gradskog odbora HDZ-a u Umagu i to u vrijeme dok sam živio u Rimu. A tada se s mojim imenom nije ni mahalo ni baratalo. Znači, ne pristajem da mi govore kako se sa mnom manipuliralo jer sam bio “unutra” davno prije. Prihvatio sam kandidaturu za Sabor iz čistog uvjerenja i smatram da je Ivo Sanader u meni prepoznao čovjeka koji bi u ovom trenutku mogao pomoći stranci.
NACIONAL: Godinama se govorilo kako se politikom trebaju baviti političari, a sportaši se trebaju baviti sportom. – Ne slažem se s tom konstatacijom, ali se slažem s Papom, koji smatra da čovjek koji može pomoći ne treba brinuti samo o svom području života, nego se treba umiješati u druga područja. Sportaši su u izuzetnoj prednosti jer znaju kako se pobjeđuje i znaju kako spajati ljude i dizati mostove. S druge strane političari se u svojoj borbi dijele na lijeve i desne i dijele ljude.
NACIONAL: Kako ćete se onda snaći u Saboru među političarima koji dijele ljude i o kojima ste donedavno govorili negativno? – Nisam govorio negativno, mene je ponekad teško razumjeti jer govorim metaforički. Ja, dakle, u Saboru moram pokazati da sportaši i političari mogu zajedno. U ova dva dana koja sam proveo u Saboru zastupnici iz drugih stranaka pokazali su da na mene gledaju pozitivno kao što i ja gledam na njih.
NACIONAL: Prema onome što se kasnije saznalo, i Ivica Račan je bio ozbiljno zainteresiran da se nađete na listi SDP-a za Sabor. Što se točno događalo? – Prvo bih rekao da bivšeg premijera Račana jako poštujem i za mene će ostati u sjećanju kao osoba koja nas je jako lijepo dočekala kao svjetske prvake. Dočekali su nas i svi ministri, a Račan je bio i u Portugalu. Imao sam informaciju da me SDP želi, ali nisu oni bili jedina stranka koja me je htjela. Ostao sam dosljedan i kada se vidjela moja prošlost, svi su shvatili da se nisam kompromitirao izlaskom na izbore na listi HDZ-a.
NACIONAL: Čim su objavljeni rezultati izbora, Ivan Jakovčić je rekao kako je moguće da HDZ opet bude prijetnja Istri i njezinoj želji za regionalnom autonomijom te je zaprijetio referendumom. Kako vi kao Istranin gledate na to? – Mislim da je legitimno pravo svakoga da kaže ono što misli i zbog toga se nitko ne treba propeti na prste. Osobno mislim da se šalio, da je to rekao iz taktičkih razloga. Znate ono, malo napadneš pa onda dobiješ ono što hoćeš. On je to rekao za ljude koji razmišljaju kao i on, ali nije pritom mislio na sve Istrane. U toj drugoj opciji sam ja i naših 45 tisuća glasača. Znate što, poštujem ga, mali nije mutav, dosta kuži. Pokazuje hrabrost, ali je tu hrabrost trebao pokazati na izborima kada IDS nije imao petlje izaći samostalno. Zlobnici kažu da je to klasičan primjer kukavičluka jer su na brzinu koalirali s SDP-om kako ne bi izgubili glasove zbog nekih problema, poput pitanja zemljišta u Istri i tako dalje. Sada i ne znamo koliko je IDS dobio glasova u Istri i Jakovčić sada više nema legitimitet da govori u nečije ime jer ne zna tko je za njega glasovao. S druge strane, mi znamo tko je za nas glasovao. Navodno je od tih 90 tisuća glasova koliko je dobila lista IDS-SDP 30 tisuća dobio IDS što je manje od onog što je dobio HDZ.
NACIONAL: Bi li vam ikada palo na pamet da napravite s rukometašima ono što je Miroslav Blažević prije nekoliko godina napravio s nogometašima, a to je da se reprezentacijom zbog popularnosti koristite u političke svrhe? – Gospodina Blaževića veoma poštujem zbog uspjeha s reprezentacijom i činjenice da je zadužio naš sport. Sjećam se da je Ivica Račan u jednom trenutku, kada je došao u Portugal, rekao “i mi sada imamo našeg Ćiru”, ali sam ga ispravio i rekao da ja nisam Ćiro nego Lino. Neću raditi nešto što je Ćiro radio iako ga poštujem. Ja to ne bih radio.
NACIONAL: Kako sada gledate na to što je Marko Perković Thompson pjevao na dočeku rukometne reprezentacije u Zagrebu ako znamo da mu je nedavno zabranjen koncert u Nizozemskoj zbog neoustaških tekstova pjesama? – U novinama se tada pisalo da sam na dočeku u Zagrebu rekao “Hrvatice i Hrvati” što podsjeća na Tuđmana. U nastavku sam rekao “Zagrepčani i Zagrepčanke, građani Hrvatske”. Jesam li ikoga izostavio? Ja previše razmišljam, analitičan sam, a kako sam Djevica u horoskopu, jako razmišljam što ću reći. Što se tiče Thompsona, mislim da je vrijeme da prestanemo živjeti u prošlosti i razmišljati o ustaštvu. Prvi bih se maknuo da sam tada vidio neke naznake ustaštva. Nisam vidio da je toga bilo na našem dočeku u Zagrebu. Moderna su vremena i ne trebamo se opterećivati time. Ja razmišljam kao Amerikanci koji ne razmišljaju o prošlosti jer na prošlost ne mogu utjecati.
NACIONAL: Je li vas dok se radili u Italiji zanimala talijanska politička scena i jeste li je uspoređivali s Hrvatskom? – Da, pratio sam talijansku političku scenu. Evo što mi se kod njih dopalo. Kada sam im govorio kako želimo da Hrvatska bude demokratska država, Talijani su mi odgovorili “pa mi imamo državu već 500 godina i kod nas još uvijek vlada mafija, a u parlamentu se bacaju stolice i fizički se napadaju ljudi”. Kod njih mi se svidjela elastičnost. Oni dignu frku i za nekoliko se sati pomire. Život ide dalje. Neću reći da neozbiljno vode politiku, ali mislim da su slobodniji kod rješavanja problema. Kod nas se svaki problem rješava raspravama “na nož”.
NACIONAL: U Sabor ulazite s reputacijom poprilično iskrene osobe. Koliko vam je do sada ta iskrenost u životu pomogla a koliko odmogla? – Iskrenost mi je strašno pomogla i svima bih savjetovao da budu iskreni iako ponekad govoriš nešto što nečije uši ne žele čuti. Danas mnogi vole tepati i govoriti ono što uši žele čuti. Otac me je naučio da je najbolje pokazati kakav si, da ne treba prikrivati emocije. Svojom iskrenošću pokazujem se kao čovjek bez šminke, kao čovjek koji ne blefira. Mislim da iskrenost otvara vrata.
NACIONAL: Svojedobno ste sebe ocijenili kao autokrata. Kako će se to odraziti na vaš saborski rad? – Ja sam moderan tip autokrata, demokratski autokrat. Autokrat sam jer želim ispred sebe imati organizaciju čijih se pravila svi moramo pridržavati ali ne prisilno. Zamislite kako bi to bilo da u orkestru nema organizacije, svatko bi svirao kako želi. U idiličnoj organizaciji svi će dobro svirati. Ja namećem organizaciju, ali demokratsku organizaciju, u kojoj ne gušim identitet ljudi i ne sprečavam čovjeka da se dokaže i pokaže.
NACIONAL: Vjerojatno je i Franjo Tuđman želio biti autokrat-demokrat. – Ne, nisam ja taj. Tuđman je imao svoje kvalitete, ali on je Tuđman a ja sam Lino.
NACIONAL: Želite dobru organizaciju, ali vaša organizacija, Hrvatski rukometni savez, još uvijek nije s vama potpisala ugovor i vaš je izbornički status već godinu dana neriješen. O čemu se radi? – Hrvatske rukometaše krasi pozitivna energija pa ću vam i ja reći da će se to pozitivno riješiti i da ne trebamo o tome voditi brigu.
NACIONAL: Svojedobno ste u vezi s tim rekli kako radite za 25 eura mjesečno. – To je doista bilo tako, valjda više neće. Rečeno je da će se sve riješiti do Europskog rukometnog prvenstva, ali to su mi govorili i davno prije.
NACIONAL: Osjećate li da u savezu postoje ljudi koji jedva čekaju vaš neuspjeh na Europskom rukometnom prvenstvu kako bih vas smijenili? – Da, ali tada bi netko trebao reći “oduzimamo pravo ljudima koji su izborili nastup na Olimpijskim igrama da nastupe na njima”. Netko bi dakle trebao ljudima koji su podvigom u Portugalu ostvarili odlazak na Olimpijske igre reći da im se to pravo oduzima. Ne vjerujem u to, ali svašta se može dogoditi.
NACIONAL: Primjećujete li kod reprezentativaca da ni njima nije jasno zašto njihov izbornik nema ugovor s vlastitim savezom? – Mislim da bi naši igrači bili odlični političari jer sve kuže, ali moji odnosi s igračima nisu time opterećeni. Predobro znamo kako smo se zajedno dizali, kako smo došli do vrha, da bi nas neke stvari izbacile iz takta.
NACIONAL: Osjećate li sportski pritisak pred predstojeće Europsko prvenstvo u rukometu? – Želio bih da nešto raščistimo. Naš uspjeh u Portugalu bio je senzacija prvog reda, nikad viđena u kolektivnim sportovima. Ova je reprezentacija devet mjeseci prije Svjetskog prvenstva bila posljednja na Europskom prvenstvu, pričalo se o nekvaliteti, nesposobnosti, neznanju i tako dalje, a onda je osvojila titulu svjetskih prvaka. To je za mene senzacija a ne nešto normalno. Sada se piše da je logično da svjetski prvak bude glavni favorit za europskog i olimpijskog prvaka a to nije istina, to je podvala. Od prvih šest igrača iz reprezentacije, a to su Kaleb, Lacković, Sulić, Balić, Metličić i Džomba, samo posljednja dvojica igraju u inozemstvu. Kaleb je totalni anonimac koji igra u Metkoviću zajedno s Balićem, a Metković u Ligi prvaka nije pobijedio ni jednu ozbiljnu ekipu. Sulić i Lacković igraju za Zagreb koji se krvnički morao mučiti da dođe među osam najboljih europskih ekipa. Pa dajte mi argumente na temelju kojih mogu reći “bit ćemo prvaci Europe”.
NACIONAL: Optužit će vas za defetizam. – Biti optimist znači stvarati strategiju na svojoj realnosti a ne na lebdenju u oblacima. Realno je da za uspjeh na Europskom prvenstvu moramo napraviti podvig i ja sam spreman na podvig. Vidim šansu, ali moramo dati 20 posto više nego u Portugalu jer će svi htjeti pobijediti svjetskog prvaka. Moram kod igrača stvoriti silnu želju, moramo se pripremati više od ostalih da bismo nadoknadili sve što nam ne ide u prilog. To je optimizam. Ako budemo razmišljali na način “ma kaj, pa mi smo svjetski prvaci, mi ćemo se prošetati Europskim prvenstvom”, bit ćemo zadnji.
NACIONAL: Nakon Svjetskog prvenstva u Portugalu postali ste osoba s najviše nadimaka. Je li vam se i jedan svidio? – Da budem iskren ? baš me briga za to. Volim Istru i Umag, tamo sam rođen i volim kada dođem na tržnicu i kada mi one starice kažu “Lino, uvijek si isti”. To bih volio da mi i ubuduće govore, ne bih volio da me bilo koji uspjeh ili neuspjeh promijeni.
Komentari