Objavljeno u Nacionalu br. 778, 2010-10-12

Mogu li donositi zakone i odlučivati o sudbini Hrvatske političari bez fakulteta – ili za politiku vrijede drugi talenti i znanja?

Nikada nisam bio student i nemam fakultetsko obrazovanje, no znači li to da sam glup?” zapitao je sindikalist Dragutin Lesar odgovarajući na Nacionalovo pitanje trebaju li hrvatski političari, koji donose zakone i odlučuju o sudbini Hrvatske i njezinih građana, imati visoku stručnu spremu.

KRENULI SMO TRAGOM službene informacije da u Saboru 25 posto zastupnika nema fakultet, a zatim smo pokušali saznati što o tome misle političari. Na to nas je ponukao i Marko Melčić iz SDP-a, direktor zagrebačke Čistoće, koji je ponudio četvorici “propalih SDPovih studenata Jurici Meiću, Danu Špiceru, Tinu Požaru i Srđanu Subotiću posao u Čistoći, a uz to i sigurnu plaću, radno odijelo, topli obrok, 33 dana godišnjeg odmora, te školarinu da završe studij”, dodavši da bi posao ponudili i Igoru Dragovanu, također nesvršenom studentu. Puno HDZ-ovih zastupnika završilo je srednju školu, primjerice Stjepan Fiolić je mesar, Josip Đakić je stručni radnik rudarsko-naftne struke, a Petar Mlinarić je strojar. A neki zastupnici imaju pomalo neobična zvanja, pa je tako Boris Klemenić iz HSS-a menadžer strateg, što je postao završivši srednju ekonomsku školu u Zagrebu, a Mario Habek is SDPa je nakon završene Matematičko-informatičke škole u Ivancu postao prirodoslovno-matematički tehničar.

“Uspješni političari moraju imati znanje, vještine i sposobnosti, no trebaju se i permanentno obrazovati”, tvrdi Dragutin Lesar, koji nema završeni studij, nego tzv. peti stupanj obrazovanja, što podrazumijeva, kaže, da je nakon završene srednje škole išao na stručno usavršavanje stekavši zvanje organizatora prodaje, a uz to je u političkim krugovima poznat i kao zastupnik koji se najtemeljitije priprema za saborske rasprave pomno proučavajući sve materijale. “Školsko obrazovanje jedan je od uvjeta za stjecanje znanja, ali svi ljudi, pa tako i političari, imali fakultet ili ne, moraju se permanentno obrazovati. Inače će ih pregaziti vrijeme i neće moći ići ukorak s novim dostignućima, tehnologijama i idejama.”

LESAR JE ISPRIČAO kako on nije imao uvjeta za studiranje jer mu je vrlo rano umro otac, a kako ima još dvije sestre, majka nije mogla financirati njihovo dugotrajno školovanje. No nakon završene srednje škole nastavio se usavršavati u onim područjima za koja je smatrao da će mu pomoći na političkoj sceni. Tako je u Hrvatskoj završio, kaže, tečajeve Retorika, javni nastup, moć uvjeravanja i Odnose s javnošću, a u Americi tečaj lobiranja, koji su mu uvelike pomogli u bavljenju politikom. “Mislim da je jako važno da političari ulažu u sebe i svoje obrazovanje, inače su opasni za društvo jer postaju kočničari društvenog razvoja”, zaključio je Lesar. Na pitanje mogu li na ministarskoj fotelji sjediti ljudi bez fakultetske diplome te moraju li biti vezani strukom uz svoj resor, Lesar je odgovorio da bi bilo poželjno da na čelu određenog ministarstva sjedi osoba koja poznaje to područje, međutim, to pravilo ne može vrijediti za sve resore. “Ako bismo inzistirali na tom kriteriju, kako bismo dobili civilnog ministra obrane, što je poželjno?” zapitao se Lesar. “Mislim da ministar zdravstva nikako ne bi trebao biti liječnik nego političar s izrazitim menadžerskim vještinama tako da može financijski odgovorno upravljati resorom. Liječnici uglavnom to ne znaju jer u većini slučajeva nemaju dovoljno menadžerskog talenta niti organizatorskih sposobnosti. Mene ipak najviše zanima kako određeni političar razmišlja i kako radi svoj posao, a ne kakvu je školu ili fakultet završio”, zaključio je Lesar.

ANTE KOTROMANOVIĆ, zastupnik SDP-a i stožerni brigadir, završio je Zapovjedno-stožernu školu Blago Zadro i Ratnu školu Ban Josip Jelačić, a nakon umirovljenja 2002. godine upisao je studij političkih znanosti u Zagrebu. Kaže da ranije nije imao vremena za studij. On je već 1990., uoči rata, postao članom Specijalnih postrojbi MUP-a, a iduće godine i zapovjednikom satnije u specijalnim snagama Glavnog stožera HV-a tako da nije imao vremena za studij. Do stjecanja titule diplomiranog politologa ostao mu je još samo diplomski rad, koji je gotovo završio. Svoju odluku da počne studirati u ranim četrdesetima smatra jako dobrom i korisnom za svoju budućnost, “jer je u današnje vrijeme poželjno imati što viši stupanj obrazovanja”. “Škola je važna, iako ima puno primjera uspješnih političara i poduzetnika bez diplome. Jedan od takvih bio je pokojni Josip Pankretić, poznat kao glas naroda”, kaže Kotromanović. “Bilo bi dobro kad bi što više ljudi u Hrvatskoj imalo fakultet, no teško je reći da li formalno visoko obrazovanje zaista korelira sa stvarnim znanjem.” Ni Darinko Kosor, nekadašnji “mladi lav HSLS-a”, a danas predsjednik te stranke, također nema završeni fakultet, ali kaže da iza sebe ima uspješnu 20-godišnju karijeru biznismena i političara. Zbog manjka diplome nikad se nije osjećao hendikepirano i nije se bojao izaći pred građane, kaže, jer se dokazao u poduzetništvu. “Diploma mi nikada nije zatrebala ni u poduzetništvu, a kamoli u politici”, rekao je Kosor dodavši da se on, kao predsjednik HSLS-a, iako bez završenog fakulteta, nametnuo u stranci kao okupljač visokoobrazovanih ljudi. Naime, u zadnjih nekoliko mjeseci HSLS-u je pristupilo više od 2500 novih članova, kaže, a među njima je više od 80 posto visokoobrazovanih građana, te nekoliko magistara i doktora znanosti. “Završio sam srednju ekonomsku školu, a onda sam iz ljubavi upisao povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali nisam diplomirao”, kaže Kosor. “Naime, već sam 1993. postao poduzetnik – prvo sam osnovao marketinšku agenciju Media Look, ubrzo sam preuzeo predstavništvo i za agenciju GM Leo Burnett, a zatim sam postao direktor te suvlasnik marketinške agencije Metropolis. Budući da mi je posao odlično krenuo, opredijelio sam se za biznis i mislim da sam se tu dokazao. Možda i završim faks, jer se svi, kako se kaže, pod stare dane vraćaju prvoj ljubavi.”

KOSOR SMATRA da bi bilo dobro kad bi političari imali visoku stručnu spremu, no kako je politika, kaže, posebna djelatnost i zahtijeva specifične sposobnosti, a stranke pak imaju vlastitu logiku, nikako ne znači da i bez završenog fakulteta ne mogu biti uspješni u politici. “Politika je stvar talenta, prakse i znanja”, smatra Kosor. “Primjerice, Ronald Reagan, bivši američki predsjednik, bio je glumac sa završenom srednjom školom, no unatoč tome, bio je iznimno uspješan u gospodarskoj politici. Također, uspješan poduzetnik ili sindikalist može biti i uspješan političar. Nekadašnji francuski ministar financija u Mitterrandovoj vladi Pierre Beregovoy također nije imao diplomu, bio je metalski radnik, no bio je jedan od najboljih u svom području.” Po Kosorovu mišljenju bilo bi logično kada bi se političari školovali na fakultetu političkih znanosti, no u Hrvatskoj to nije praksa. “Kod nas se političari najviše regrutiraju iz prava i medicine, te iz poduzetničke sfere gdje steknu izvrsno menadžersko iskustvo, koje je jako važno u političkom djelovanju”, kaže Kosor. “Naime, teško je očekivati od ljudi koji u životu sami nisu stvorili ni sto kuna da postanu dobri upravljači i menadžeri pa tako i političari.”

ZAPITALI SMO za mišljenje i Vesnu Pusić, predsjedničku kandidatkinju i predsjednicu HNS-ova Kluba zastupnika u Saboru, koja je jedna od najobrazovanijih političarki u Hrvatskoj – ima doktorat znanosti iz socioloških znanosti i godinama je predavala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. “Iz pozicije demokratske procedure nije neobično da parlament reflektira obrazovnu strukturu cijelog društva”, objašnjava Vesna Pusić. “To znači da se svatko ima pravo kandidirati i potencijalno biti izabran, bez obzira na to ima li fakultet ili ne. Tu nema ograničenja i broj fakultetski obrazovanih političara odražavat će broj akademskih građana u društvu. No mislim da upotrebljavanje akademske titule u politici nije primjereno. Političari u parlamentu nastupaju prije svega kao građani i građanke, a ne kao, primjerice, sveučilišni profesori ili liječnici. Međutim, u praksi je situacija ponešto drukčija. Naime, kako politika kao posao postaje sve složenija i slojevitija, visoko obrazovanje može jako pomoći političarima. Oni s diplomom mnogo više znaju o raznim područjima jednostavno zato što su se dulje školovali, a s druge strane naučili su razne metode traženja podataka te sustave mišljenja pa se mogu lakše snaći u šumi novih podataka. Meni moje sociološko, politološko i filozofsko obrazovanje itekako pomaže u mom političkom djelovanju, no pomaže i završenom agronomu ako vodi ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.”

S DRUGE STRANE, u vrhu izvršne vlasti, nastavlja, ne mogu biti ljudi bez diplome. Kaže da političari u vrhu izvršne vlasti, dakle, na čelu ministarstava, moraju imati visoko obrazvanje, no sam fakultet ipak nije dovoljan uvjet za uspješno obavljanje tih funkcija. “To je druga razina posla jer su ti ljudi određeni da vode određene resore i moraju imati, uz faks, i niz drugih kvaliteta i sposobnosti”, kaže Vesna Pusić dodajući da slična situacija vlada i u drugim državama. Na pitanje da komentira neke slučajeve iz novije povijesti, primjerice, slučaj Lecha Walese, prvog predsjednika demokratske Poljske koji je na tu funkciju došao kao automehaničar, odgovorila je da se takvi slučajevi uglavnom događaju nakon velikih društvenih pokreta ili revolucija. Tada je moguće da predsjednici ili premijeri postanu pojedinci, nastavlja, koji su se tijekom tog pokreta nametnuli kao vođe ili heroji “jer se legitimitet temelji na liderstvu u određenom društvenom i povijesnom trenutku”. “Na pravu imam još dva ispita i tako već 22 godine, no ne smatram da sam zbog toga manje sposoban od drugih”, kaže Damir Kajin, potpredsjednik IDSa, zastupnik u Saboru i predsjednički kandidat na zadnjim predsjedničkim izborima, koji je završio srednju upravnu školu u Buzetu, a zatim je u Rijeci upisao Pravni fakultet, no do danas ga nije završio. “Za političara je najvažnije da bude pošten i odgovoran, radi 24 sata dnevno te da u svom mandatu postigne da ljudi žive bolje, a manje je važno ima li ili nema fakultet”, smatra Kajin, poznat kao političar koji je od 1990. do danas po minutaži na prvom mjestu govornika u Saboru. Na pitanje da li mu je ikada zasmetalo što nema diplomu, ili se osjećao manje vrijedan, Kajin je odgovorio: “Nikada!” dodavši da jednom namjerava položiti ta dva ispita i postati diplomirani pravnik. Kajin smatra da se na fakultetima stječu određena znanja, ali ne nužno i sposobnosti potrebne za bavljenje politikom, te da svi akademski građani nisu istodobno i intelektualci. Kaže kako se diploma povezuje sa znanjem i razinom obrazovanja još jedino u državnom sektoru, dok u privatnom sektoru “svi cijene vaš rad, trud i kreativnost mnogo više nego diplomu”. Ističe da u Hrvatskoj nema posebnog studija koji bi budućim političarima mogao dati “nevjerojatno širok raspon znanja nužan za dugotrajne i iscrpljujuće rasprave u Saboru”, a sumnja da bi se takav sveobuhvatan studij mogao osmisliti i realizirati.

“DANAS SMO U SABORU prvo raspravljali o problemima NATO-a, a zatim smo se prebacili na Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga, potom na mirovinski sustav, a na kraju se diskutiralo o sustavu odvodnje i građevinarstvu”, objasnio je Kajin. “Da bi političar mogao relevantno raspravljati o tako različitim područjima, mora imati širok spektar znanja i poznavati funkcioniranje vojske, zatim suvereno vladati ekonomijom i trgovačkim pravom, a mora poznavati i prioritete u socijalnoj zaštiti i znati barem nešto o građevinarstvu. Kad se političar suoči s tako raznovrsnim temama, preostaje mu samo rad.” Također, Kajin smatra da nema razloga da liječnik ne vodi ministarstvo financija “jer bi možda bio pribraniji, koncentriraniji i organiziraniji od nekog ekonomista, jednako kao što smatra da bi i ekonomist mogao uspješno voditi neki drugi resor, koji nije vezan uz financije”. Po njemu, upravljanje ministarstvima zahtijeva i mnoge druge sposobnosti i vještine, a ne samo stručna znanja pa se ne treba ograničavati. Goran Beus Richembergh, saborski zastupnik HNSa, predsjednik HNS-a Velike Gorice te predsjednik Gradskog vijeća Velike Gorice, također nema diplomu. Po struci je suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama, a davnih je godina apsolvirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Svjestan je da ga ta činjenica nimalo ne amnestira i nije sretan što nije diplomirao. Priznaje da je bio pomalo lijen.

“KAD JEDNOG DANA diplomiram, bit ću politolog s najviše položenih ispita, kao da sam završio dva fakulteta”, kaže Beus Richembergh. “Apsolvirao sam s tri ispita i napravio pauzu, a kada sam se nakon nekoliko godina ponovo primio knjige, dobio sam novih šest ispita, koje sam položio. No kako sam nakon toga opet pauzirao, u sljedećem pokušaju da dobijem diplomu dobio sam devet novih diferencijalnih ispita. I to sam položio. Zatim me životni put ponovo udaljio od fakulteta, a kada sam konačno odlučio diplomirati, opet je promijenjen program tako da sam dobio šest novih ispita. Tko zna koliko ću ih još morati položiti do diplome!” Po njegovu mišljenju, sasvim logično, visoka stručna sprema nije presudna za bavljenje politikom, no smatra da bi ministri i državni tajnici ipak morali imati diplomu, a za saborske zastupnike kao izaslanike naroda to ne bi trebao biti uvjet. Po njemu je mnogo veći problem kupovina diploma pa čak i magisterija čime se formalno dobiva visoka stručna sprema, ali ne i znanje. “Iako sam jedan od političara bez fakulteta, nikada nisam htio kupovati diplomu jer preferiram znanje”, rekao je Beus Richembergh dodavši da je tragično što u Hrvatskoj ima puno ljudi s visokom stručnom spremom, no unatoč tom akademskom statusu ne znaju se čitko potpisati niti razumljivo artikulirati misli i rečenice. I on smatra da političari moraju vladati mnoštvom specifičnih vještina i imati neka specijalizirana znanja, koja se ne uče na fakultetima, tako da im formalno znanje i diploma zapravo često ne mogu biti od velike koristi.

“U AMERICI SE USTALIO običaj da se političari najviše regrutiraju iz pravničkih redova, što je po meni ograničavajuće jer onemogućuje predstavnicima ostalih profesija ulazak u politiku”, kaže Beus Richembergh. “Zašto se ljudi koji imaju afinitete prema politici, te određena znanja i vještine, ne bi bavili politikom? Liječnici, politolozi ili ekonomisti mogu biti uspješni političari i voditi određena ministarstva, naravno, ako imaju i sposobnosti koje su važne u politici.” Saborski zastupnik SDP-a Igor Dragovan završio je srednju matematičku školu i po struci je informatičar, a svojedobno je u Zagrebu studirao građevinu, no kako se vrlo mlad počeo baviti politikom, studij je došao u drugi plan tako da do danas nije diplomirao. “Ne stidim se što nemam diplomu”, kaže Dragovan, koji je i tajnik SDP-a već tri mandata. “Već se godinama intenzivno bavim politikom i taj me je posao odvukao u drugom smjeru. Žao mi je što nisam diplomirao, no vjerojatno ću u jednom trenutku pokušati završiti fakultet.”Dragovan smatra da je poželjno da političari imaju završeni fakultet, no ne misli da je to jedini i najvažniji uvjet. Po njemu se svi ljudi, pa tako i političari, moraju obrazovati što više mogu, a kad steknu određeni obrazovni status, trebaju raditi na sebi i stalno se usavršavati.

NA PITANJE je li fakultet političkih znanosti najadekvatniji studij za buduće političare, odgovorio je kako smatra da profil studija zapravo nije bitan. “Politika je posao kao svaki drugi i ima svoje specifičnosti”, kaže Dragovan. “Ja kao glavni tajnik SDP-a moram imati određena znanja, ali i sposobnost organizacije te druge vještine, no ipak je najvažnije da taj posao obavljam iskreno, pošteno i odgovorno te da steknem povjerenje građana. Građani traže poštene i odgovorne političare, što ne možete naučiti ni na jednom fakultetu. A nisu svi takvi. U Francuskoj postoji izvrsna Visoka upravna škola s koje su se regrutirali njihovi brojni političari. U Hrvatskoj nema slične škole, ali bi trebalo razmisliti o sličnom fakultetu, koji bi na jednome mjestu ujedinio različita znanja nužna u bavljenju politikom.” Kad smo ga zapitali bi li podržao predsjednika sa srednjom stručnom spremom, odgovorio je da svatko tko dobije podršku glasača može postati predsjednik. “U svijetu je bilo nekoliko primjera predsjednika bez fakultetskog obrazovanja, koje su izabrali građani, no ipak smatram da je za tako visoku funkciju kao što je predsjednička poželjna vrlo visoka razina formalnog znanja te specifičnih vještina”, zaključio je Dragovan.