Objavljeno u Nacionalu br. 683, 2008-12-15

Premda je Slovenija trenutačno najveća prepreka hrvatskom završetku pregovora s EU, hrvatsku Vladu iznenadilo je i suzdržano ponašanje u tom pitanju inače prijateljski nastrojene njemačke kancelarke

Slovenija je najveća prepreka, ali u ovom trenutku Hrvatska za brzi završetak pregovora s EU nema ni podršku Njemačke, Nizozemske, Britanije, Danske ni Luksemburga. Premda se ne protive primanju Hrvatske, uslijed zamora zbog proširenja, gospodarskih problema i recesije, kao i lošije suradnje vlade s Haaškim tribunalom, ovih pet država de facto su pomogle slovenskoj vladi koja se protivi  brzom ulasku Hrvatske u EU.

Posebno iznenađenje u Zagrebu izaziva suzdržano ponašanje Angele Merkel, za koju se smatralo da je u prijateljskim odnosima s Ivom Sanaderom. Iz takve perspektive postojala je nada da će Njemačka pod vodstvom konzervativne premijerke ponovno postati saveznička država, kao što je bila početkom 90-ih, kad su Helmut Kohl i Hans Dietrich Genscher odigrali ključnu ulogu u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Ali od tada su bilateralni odnosi znatno oslabili i posljednjih mjeseci upravo su se konzervativni CDU i CSU etablirali kao glavni protivnici proširenja Unije, prije nego što svih 27 članica usvoji Lisabonski ugovor. Iako ju pritom nitko nije spomenuo, ovakvo restriktivno stajalište izravno pogađa Hrvatsku, koja je zbog politike što ju vodi Slovenija ionako pred teško rješivim problemima.

Mogući izlaz nazire se u ideji francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, koji je nedavno najavio da će Irskoj dati dodatna jamstva unutar protokola koji bi bio sadržan u pristupnom ugovoru između Hrvatske i Unije. Ali u ovom trenutku takvo je rješenje poprilično daleko, a Slovenija može iznositi maksimalističke zahtjeve, među ostalim i zbog suzdržanog stava Angele Merkel prema Hrvatskoj.

No središnji problem ostaje Ljubljana. Slovenska vlada neće popustiti i tako je, u petak 19. prosinca, na Međuvladinoj konferenciji koja će se održati u Bruxellesu, vrlo realna varijanta da će se ulazak Hrvatske u EU odgoditi do 2013. Vlada premijera Boruta Pahora nije sklona potpisivati izjavu o suradnji koju je u nedjelju najavio Sanader, a niti dopustiti otvaranje deset i zatvaranje pet pregovaračkih poglavlja, kao što je glasio optimistički scenarij, doznao je Nacional iz izvora bliskih slovenskoj vladi.

“Ako je Sanader zaista mislio na nekakvu izjavu, tada i njemu treba biti jasno kako to nema nikakvoga smisla. Hrvatska je dosad barem u četiri-pet slučajeva potpisivala različite izjave i dokumente o suradnji sa Slovenijom, a onda ih poslije nekoliko dana prekršila. Dovoljno je sjetiti se sporazuma Račan-Drnovšek ili situacije iz 2004. kad je Hido Biščević s državnim tajnicima Italije i Slovenije stavio potpis na dogovor kojim se obvezao da ZERP neće vrijediti za članice EU, a onda su Sanader i hrvatska diplomacija mjesecima tvrdili kako je riječ o pravno neobvezujućem dokumentu, iako je to bila notorna neistina. Poslije svega, što možemo  dobiti nekom izjavom, kad je pitanje hoće li ju Hrvatska poštovati”, skeptični su u Ljubljani.

U ponedjeljak, 15. prosinca, podjednak nedostatak optimizma osjećao se među diplomatima u Ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu. Jedan od njih ustvrdio je kako se “nada da će doći do sporazuma”, uz dodatak kako cijelu stvar predvodi francuska diplomacija, a tekst dokumenta pokušavaju napisati vodeći pravni stručnjaci EU. U Zagrebu tvrde da u institucijama Unije podržavaju Hrvatsko stajalište prema kojem se radi o bilateralnim pitanjima, ali i dodaju da u ovom trenutku nitko ne zna kako će izgledati rješenje, i hoće li ga uopće biti.

Pojednostavnjeno govoreći, slovenska ucjena ima čvrste temelje, pa ako Hrvatska ne popusti do petka, na Međuvladinoj konferenciji bit će zatvoreno jedno ili dva poglavlja, a otvoren otprilike jednak broj. To definitivno znači propast Sanaderovih obećanja o završetku pristupnih pregovora krajem 2009., a time i ulaska u EU u 2010. ili 2011. godini.

Isto tako, Sanader ne može ispuniti slovenski zahtjev koji bi obvezao Hrvatsku da dokumente koje će spomenuti u pregovaračkim stajalištima neće koristiti u budućoj arbitraži ili postupku pred Međunarodnim sudom pravde. Ovakav ultimatum osupnuo je čak i Zorana Milanovića prilikom prošlotjednog sastanka s Borutom Pahorom, gdje se razgovaralo o aktualnom međudržavnom sporu. Šef slovenske vlade lijevog centra rezolutnim je stavovima, u kojima nije bilo puno jasnih argumenata, iznenadio i čelnika hrvatskih socijaldemokrata. “To je politički, a ne pravni zahtjev. Pravna znanost ne poznaje institut neiznošenja argumenata u sudskom postupku, a to se traži od Hrvatske. Zamislite reakciju iskusnih međunarodnih sudaca, da im na početku procesa izjavimo kako se odričemo argumenata koji nam idu u prilog. Suci bi pomislili da nisu dobro čuli što govorimo”, objašnjavaju hrvatski diplomati.

Očito je Pahor, kao predsjednik vlade u Ljubljani, kudikamo radikalniji negoli je bio kao prvi čovjek opozicije. Potvrda su i, u pravnom pogledu, neshvatljivi zahtjevi koji su donedavno stizali iz Slovenije, i u kojima se tražila izmjena svih spornih hrvatskih zakona, koji sadrže odredbe vezane za morsku ili kopnenu granicu sa Slovenijom. Odnosilo se to i na školske atlase i zemljopisne karte, koje, prema Ljubljani, “prejudiciraju” međudržavnu granicu. Slovenija je ipak odustala od takvih ideja, ali tek nakon diskretnih diplomatskih upozorenja iz Europske komisije.

Umjesto toga, sad se inzistira na neprihvatljivim dijelovima iz pregovaračkih polazišta, premda se u nekim situacijama radi o teško razumljivim dijelovima. Tako je odnedavno problematičan i hrvatski plan intervencija kod izvanrednog onečišćenja mora jer je morska granica ucrtana na sredini Piranskog zaljeva. Zbog toga Slovenci blokiraju poglavlje Regionalna politika i koordinacija strukturnih elemenata. Isti razlog – ucrtana granica po sredini Piranskog zaljeva – povod je blokadi poglavlja Transeuropske mreže, a navodno sporan zemljovid pograničnog područja doveo je do blokade poglavlja Strategija okoliša. Slični prigovori, koji se vežu uz zemljište na lijevoj obali Dragonje, u Ljubljani su izazvali blokiranje poglavlja Sloboda kretanja kapitala. Prije nekoliko dana dio slovenskih političara od svoje je vlade zatražio i akciju protiv Zakona o golfu, koji Hrvatska treba donijeti. Tvrdi se da i taj zakonski prijedlog “otima” slovensku zemlju u Istri, i povod je daljnjoj blokadi Hrvatske. Tu je i upozorenje slovenskog MUP-a kako su hrvatske putovnice i legitimacije također problematične, no iako je Nacional prije više od mjesec dana zatražio službeno objašnjenje o čemu se radi, odgovor nije stigao.

Posljednjih dana pojavljuje se još jedan, za Hrvatsku iznimno opasan zahtjev. Radi se o ideji Zmage Jelinčiča, šefa slovenske radikalne desnice, koji je prije dvije godine predložio da se u Sloveniji organizira referendum o ulasku Hrvatske u EU. U vrijeme kad je lansiran, Jelinčičev prijedlog je i u Sloveniji dočekan kao preradikalan, ali prošlog tjedna ovu ideju počeli su zagovarati vodeći predstavnici Slovenske demokratske stranke, koju predvodi bivši premijer Janez Janša. Zasad je referendum svojevrsna pokusna ideja, ali ostanu li Slovenija i Hrvatska na sadašnjim pozicijama, takav rasplet nije isključen.

Nedvojbeno je da u Sloveniji postoji konsenzus svih relevantnih stranaka glede politike prema Hrvatskoj. Ove jeseni postojala je iluzija da je glavni protivnik rješavanja problema Dimitrij Rupel, i kako će se sve riješiti puno brže ako na vlast dođe lijevo-liberalna koalicija. To se dogodilo, ali Borut Pahor prema Hrvatskoj nastavlja Janšinu politiku, a situacija je još teža jer istječe vrijeme za završetak pristupnih pregovora s Unijom. U Sloveniji to dobro znaju, i zato drsko ucjenjuju, što ne znači da je Sanaderovu vladu moguće potpuno amnestirati od odgovornosti za sadašnju situaciju. Nekoliko je potpuno pogrešnih i šlampavih poteza, koji su također doveli do sadašnje krize.

U pet godina premijerskih mandata Ive Sanadera zatvoreno je samo nekoliko pregovaračkih poglavlja, a teško je i predvidjeti kada će i kako HDZ-ova vlada riješiti pitanja brodogradnje ili poljoprivrednog zemljišta. Godinama se inzistiralo na ZERP-u i potpaljivalo nacionalne strasti, premda je od početka bilo jasno da ova ideja nema izgleda za uspjeh.

U najvećoj međudržavnoj krizi sa Slovenijom, Hrvatska već mjesecima nema veleposlanika u Ljubljani. Tijekom ljeta u Zagreb se vratio Mario Nobilo, i sada veleposlanstvo vodi činovnica srednjeg diplomatskog ranga Ana Puljić-Žunjić. Uzme li se u obzir da je Slovenija jedan od najvažnijih političkih, ali i ekonomskih partera, ovako ignorantsko ponašanje hrvatske vlade i diplomacije posve je neshvatljivo. Osobito kad se zna da su prijašnji veleposlanici bili politički snažne osobe poput Marija Nobila i Celestina Sardelića, a sada ih zamjenjuje nepoznata savjetnica.

Sve to ipak ne opravdava pritisak Slovenija prema Hrvatskoj. Ako se u idućih nekoliko dana ne postigne kompromis, Hrvatskoj će biti nanesena velika šteta, a međudržavni odnosi biti će narušeni dugi niz godina.