Objavljeno u Nacionalu br. 747, 2010-03-09

Poslodavci spremni na napuštanje GSV-a ako Vlada ne počne s mjerama za spas ekonomije

Ako hrvatska vlada uskoro ne počne provoditi reforme koje od nje zahtijevaju predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, ta organizacija spremna je povući svoje predstavnike iz Gospodarsko-socijalnog vijeća. Tu informaciju za Nacional neslužbeno je potvrdio visoki dužnosnik HUP-a, ustvrdivši kako poslodavci više nemaju strpljenja čekati da Vlada počne provoditi konkretne mjere kojima bi olakšala poslovanje domaćim poduzećima i tako pokrenula novi gospodarski rast: “Očito je da u Vladi trenutačno nema dovoljno volje, a, čini se, ni sposobnosti da provede i najosnovnije mjere za pomoć gospodarstvu.

HUP je u proteklih godinu dana Vladi predočio niz konkretnih zahtjeva, ali praktički ni jedan od njih nije pozitivno riješen. Nažalost, poslodavci nemaju puno mogućnosti za pritisak na Vladu i tako se izbore za svoje zahtjeve, poput nekih drugih interesnih skupina. Mi ne možemo traktorima blokirati ceste, niti bismo to ikada pokušali učiniti. Ipak, možemo preispitati svoju ulogu socijalnog partnera. To znači da smo spremni zamrznuti svoje članstvo u Gospodarsko-socijalnom vijeću. U ovom trenutku nema nikakva razloga zašto bismo sudjelovali u radu tog tijela i tako davali legitimitet radu Vlade, a da ta ista vlada s druge strane odbija ispuniti čak i naše najosnovnije zahtjeve.” Izlazak poslodavaca iz GSV-a bio bi jak udarac za vladu premijerke Jadranke Kosor.

To vijeće temeljno je tijelo socijalnog partnerstva u Hrvatskoj, koje, uz predstavnike Vlade, čine predstavnici poslodavaca i sindikata. Iako Vijeće nema izvršnih ovlasti, proteklih godina gotovo i nije bilo važnije Vladine odluke o radnom zakonodavstvu, poreznoj politici, te politici cijena energenata i sličnih reguliranih roba i usluga o kojoj prije donošenja nisu raspravljali članovi GSV-a. Tako je Vlada pokušavala osigurati socijalni mir i što veći legitimitet svojih poteza.

Zbog toga je izvjesno da bi izlaskom poslodavaca iz GSV-a budući legitimitet Vlade bio jako narušen i da Vlada više ne bi uživala potporu gospodarstvenika. To bi pak moglo rezultirati nizom posljedica negativnih za Vladu, a neki stručnjaci predviđaju da bi takav otvoreni rat Vlade s poslodavcima mogao znatno narušiti imidž Vlade u inozemstvu, pa čak i prouzročiti novi pad hrvatskog kreditnog rejtinga. Doda li se tomu i da su u Hrvatskoj već sljedeće godine na redu parlamentarni izbori, nije teško zaključiti da Vladi u ovom trenutku nipošto ne odgovara takva eskalacija sukoba s čelnim ljudima hrvatskog gospodarstva.
Jedan od čelnih ljudi Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednik Uprave T-Hrvatskog telekoma Ivica Mudrinić nije htio govoriti o mogućnosti napuštanja GSV-a, ali ponovio je što poslodavci traže od Vlade:

“Temeljno je da Vlada napokon uvaži činjenicu da je dosadašnji hrvatski ekonomski model potrošen. Kad se analizira trenutačno stanje u kojem se država nalazi, iz perspektive zaduženosti, iz perspektive konkurentnosti i iz svih ostalih ekonomskih perspektiva jasno je da ovako dalje više ne možemo. Novca nema, zaduživati se ne možemo, a svako povećanje poreza izaziva samo daljnju eskalaciju krize. Dakle, Vlada mora učiniti četiri stvari: smanjiti javnu potrošnju, smanjiti poreze, potaknuti potrošnju građana i pronaći konkretan novac koji bi bio uložen u rast investicija. To je recept za spas, ali manevarski prostor je dosta sužen i zato uspjeh iziskuje poneka bolna odricanja, na koja zasad Vlada očito nije spremna.”

Iz Mudrinićevih izjava može se zaključiti da će, želi li izbjeći eskalaciju sukoba s poslodavcima, premijerka Jadranka Kosor morati u vrlo kratkom razdoblju ispuniti niz konkretnih zahtjeva koji su joj predočeni na prošlotjednom sastanku u Banskim dvorima. Temeljni zahtjevi poslodavaca odnose se na smanjenje poreznih opterećenja i doprinosa, a posebno parafiskalnih nameta. Riječ je o brojnim naknadama i davanjima što ih hrvatska poduzeća plaćaju mimo redovitih poreza za državni proračun, koja uglavnom služe za financiranje tijela lokalnih samouprava te pojedinih državnih institucija poput Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske turističke zajednice. Upravo na naknade na temelju obveznog članstva u tim tijelima, te na vodne naknade i spomeničku rentu otpada najveći dio od 12,5 milijardi kuna koliko hrvatska poduzeća godišnje plate parafiskalnih nameta. Njihovo smanjivanje predstavnici poslodavaca intenzivno traže dulje od godinu i pol, no država je dosad jedino osigurala smanjenje naknade za članstvo u HGK.

Iako u Vladi nikad nisu službeno objavili razlog zbog kojeg nisu spremni udovoljiti tom zahtjevu poslodavaca, prema neslužbenim informacijama u Vladi strahuju da bi ukidanje takvih nameta rezultiralo bankrotom niza općina i gradova, kojima su spomenute naknade jedini ozbiljan prihod. U takvoj situaciji, strahuju u Vladi, teret sanacije lokalnih proračuna opet bi pao na državni budžet, što bi rezultiralo golemim rastom deficita, ali i znatnim padom Vladine popularnosti, što je neprihvatljivo jer je sljedeća godina izborna. Slično stajalište Vlada zastupa i u pitanju smanjenja PDV-a, doprinosa i ukidanja kriznog poreza, što također traže poslodavci.

Glavnim protivnikom takvih inicijativa u Vladi oni smatraju ministra financija Ivana Šukera, koji je navodno iznimno burno reagirao na prijedloge poslodavaca na prošlotjednom sastanku. Šuker smatra da bi svako smanjenje poreza i ostalih izravnih davanja kratkoročno narušilo stabilnost državnih financija. Vlada bi u tom slučaju bila prisiljena smanjivati proračunske rashode, a to je nemoguće bez zadiranja u brojna socijalna prava pojedinih društvenih skupina, ali i primanja zaposlenih u javnim i državnim službama, što bi nesumnjivo rezultiralo masovnim prosvjedima.

Takvu situaciju Vlada očito zbog političkih razloga želi izbjeći, ali sad je dovedena u situaciju da mora birati između sukoba s poslodavcima i sukoba s pojedinim sindikatima i interesnim skupinama. Ta je pozicija za Vladu vrlo neugodna, a u posebno neugodnoj situaciji uskoro bi se mogao naći ministar Šuker, koji u javnosti sve više figurira kao glavna prepreka potrebnim reformama, a čini se da je izgubio i potporu među poslodavcima. Dapače, među čelnicima velikih hrvatskih kompanija vlada mišljenje da Šuker djeluje isključivo s pozicije ministra financija, pritom potpuno zanemarujući da je i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo. Dapače, pregovore sa Šukerom opisuju kao “autistične razgovore” na kojima predstavnici Vlade od poslodavaca traže da im predlože konkretne mjere, a potom iznose najnevjerojatnije moguće razloge zašto te mjere nisu provedive.

Nacionalov sugovornik iz HUP-a tvrdi da ima sve više sumnji u sposobnost premijerkinih suradnika da osmisle održive mjere za izlazak iz krize: “Mi u HUP-u svjesni smo da kao interesna skupina možemo samo Vladi slati zahtjeve i savjete, a da konkretne mjere ekonomske politike moraju doći odozgo. Problem je što u ovom trenutku Vlada ne pokazuje da ima potrebne sposobnosti da to učini. To je šteta, jer naši sastanci s premijerkom Kosor mogu ostaviti dojam da ona želi provesti neke od mjera koje joj predlažemo. Nažalost, problem je u ekipi oko nje. Uzmite samo da se u premijerkinu savjetničkom timu pojavila ideja novog povećanja PDV-a, a svima je očito da je prošlo povećanje samo pojačalo recesijske efekte. Ti ljudi ili uopće ne razumiju stanje u kojem se Hrvatska nalazi ili su državu spremni žrtvovati radi političkih ciljeva, no u oba slučaja očito je da ne rade u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima.”
Takvo očito nezadovoljstvo radom premijerkinih suradnika vjerojatno je dodatno potencirano potezima predsjednika Ive Josipovića, koji je u svom ekonomskom savjetodavnom vijeću okupio niz uglednih gospodarstvenika iz vrha HUP-a, poput Damira Kuštraka, Ivice Mudrinića i Emila Tedeschija. Sam Josipović je u neslužbenim razgovorima već navodno više puta izjavio kako svoj tim smatra superiornim timu Jadranke Kosor, a ako HUP iziđe iz GSV-a, može se očekivati da se njegovi čelnici još jače povežu s predsjednikom. Zbog toga bi eskalacija sukoba HUP-a i Vlade mogla imati značajne posljedice i na političkoj sceni, a izlaskom iz GSV-a poslodavcima bi upravo predsjednikov ekonomski savjet mogao poslužiti kao platforma za javne istupe i inicijative. Prva od takvih inicijativa navodno je i HUP-ov zahtjev Vladi da hitno pokrene privatizaciju preostale državne imovine.

U HUP-u smatraju da je to nužno za stjecanja sredstava koja bi se iskoristila za strukturne reforme u gospodarstvu: “Koje god mjere pokrenuli, činjenica je da će vam za njih biti potreban novac. Hrvatska novca trenutačno nema, bez rezova u javnoj potrošnji morat ćemo se dodatno zaduživati da pokrijemo sve veći deficit u proračunu. U takvoj situaciji apsolutno svi nacionalni resursi moraju se staviti u poduzetničku funkciju. Budući da je država već nebrojeno puta pokazala da je kronično neuspješna u upravljanju državnom imovinom, zašto to ne bi bilo prepušteno realnom sektoru? Da se razumijemo, mi ne zagovaramo rasprodaju nacionalnih bogatstava, niti govorimo isključivo o prodaji. To mogu biti koncesije, javno-privatna partnerstva ili bilo koji drugi model, ali bitno je da iskoristimo ono što posjedujemo. Primjerice, neshvatljivo je da se Hrvatska predstavlja kao nekakva turistička zemlja u kojoj je turizam strateška gospodarska grana, a deseci ruševnih hotela na jadranskoj obali u državnom vlasništvu iz godine u godinu trunu umjesto da donose prihod. Privatizacija se mora ponovo pokrenuti.”

Ipak, ni taj prijedlog poslodavaca navodno nije dobro prihvaćen u Vladi, pa nije teško shvatiti nezadovoljstvo članova HUP-a, kao ni to da je njihovo istupanje iz GSV-a realna mogućnost. Utoliko je jasno da se premijerka Jadranka Kosor trenutačno nalazi pred svojim najtežim unutarnjopolitičkim izazovom otkad je došla na čelo Vlade.

Izgubi li podršku poslodavaca, njezina će vlast biti značajno uzdrmana, no do dobrih odnosa s HUP-om očito neće moći doći bez pokretanja niza oštrih reformi koje bi mogle znatno umanjiti popularnost Vlade u određenim društvenim skupinama. Za takve poteze očito ne uživa ni dovoljnu podršku među svojim najbližim suradnicima i stranačkim kolegama, pa je realno očekivati i da bi radi reformi morala provesti i određene kadrovske promjene u svom kabinetu.

O njezinoj odlučnosti da povuče takve poteze uvelike ovisi hoće li Hrvatska početi s ekonomskim oporavkom do kraja 2010. ili će domaće gospodarstvo nastaviti sa stagnacijom i sljedeće godine.