Objavljeno u Nacionalu br. 574, 2006-11-14

CRKVENI VRH razočaran je time što se HDZ priklonio poslodavcima umjesto radnicima i tražit će da rad nedjeljom bude plaćen dvostruko nego radnim danom

“Više nećemo inzistirati na neradnoj nedjelji. Naravno da svatko ima pravo odmoriti se od stresa i posvetiti barem jedan dan u tjednu sebi i svojoj obitelji, ali na političkoj razini od toga neće biti ništa. Vlada je odlučila da se nedjeljom može raditi i neće promijeniti stajalište, što znači da nismo uspjeli. Hrvatska biskupska konferencija mijenja strategiju i traži da radnici, ako moraju raditi nedjeljom, za to budu dvostruko plaćeni. Znajte da je ovo točka od koje nećemo odustati”, otkrio je prošlog tjedna za Nacional jedan od bliskih suradnika kardinala Josipa Bozanića.

Inzistiranje na neradnoj nedjelji najvažnije je političko-socijalno pitanje Katoličke crkve posljednjih godina i na inicijativu biskupa vlada Ivice Račana zabranila je rad nedjeljom. Odlukom Ustavnog suda taj zakon je ukinut, a sada se Vlada priklonila poslodavcima. “HDZ se ponaša tržišno i to nikoga ne iznenađuje. Više je bilo ideala i duha u komunizmu nego danas, kad vladaju materijalizam i interesi. Trebalo je neko vrijeme da to shvatimo i zato smo odlučili promijeniti politiku i zagovarati prava radnika koje izrabljuju. Ako već vlast i opozicija misle da ih i dalje treba iskorištavati, neka im barem dobro plate”, objašnjava sugovornik Nacionala.

Vodstvo Katoličke crkve jako je razočarano postupcima Sanaderove vlade. Podsjeća na brojna neispunjena obećanja, među kojima posebno ističe spori povrat oduzete imovine, za što je imalo obećanje HDZ-a. Nacionalov sugovornik, osoba koja redovito surađuje s kardinalom, ide tako daleko da zaključuje kako danas “U HDZ-u ima puno komunista, a unutar SDP-a sve više nacionalista”. Kao ilustraciju dobre suradnje s ljevicom navodi zagrebačkog gradonačelnika i kaže: “Bandić je dobar čovjek.” Dakako, takvu izjavu neće dati javno, ali njegove riječi potvrđuju promjenu u dijelu crkvenog vrha, posebno među pouzdanim Bozanićevim suradnicima. S druge strane, čak i kardinal ima puno problema jer Bozanić i dalje ima brojne oponente unutar Crkve. Dio sukoba među biskupima odnosi se i na politička pitanja.

Iako nisu javne, unutar Hrvatske biskupske konferencije po­s­toje bitne razlike u odnosu prema Vladi. Sve se više spominje i “nepošten odnos prema Branimiru Glavašu”. HBK sasvim sigurno neće javno istupati u vezi s tim procesom, no smatra da mediji, ali i vladajuća politika, sotoniziraju Glavaša i ne priznaju njegove ratne zasluge. U tom kontekstu, odlazak biskupa Marina Srakića u Remetinec dobio je implicitnu potporu crkvenih struktura u kojima smatraju da Vlada namjerno zanemaruje Slavoniju. Ali naljutilo ih je ponašanje osječkog svećenika Ante Kukavice, koji organizira prosvjede u Glavaševu korist i daje intervjue u kojima ga politički podržava.

Prema riječima bliskog Bozanićeva suradnika, zbog promjena u posljednje vrijeme sve je manje internih napada na prvog čovjeka Katoličke crkve u Hrvatskoj. Stvar je u tome da su zajedničkom akcijom dijela Biskupske konferencije i državne vlasti pacificirani predstavnici desne struje u Crkvi.

Marina Barišića, splitsko-makarskog biskupa, odnedavno kritiziraju zbog njegove podrške premijeru Sanaderu. Sumnjiče ga da je sklopio neformalni pakt s prvim čovjekom Vlade, što je rezultiralo bitno manjim brojem javnih nastupa u kojima napada međunarodnu zajednicu i liberalne tendencije u društvu. Podjednaka je unutarcrkvena percepcija dubrovačkog biskupa Želimira Puljića, koji je nezadovoljan Vladinom politikom, ali u posljednje vrijeme rijetko javno istupa. Poznato je da je Puljić saveznik desničara iz Hercegovine, a upravo su to političari kojih se Sanader odrekao kad je potaknuo raskol u HDZ-u u susjednoj državi. Kad je riječ o Bogoviću, poznavaoci situacije u Crkvi tvrde da je izravno iz Vatikana prekoren zbog ksenofobičnih izjava kakve je davao posljednjih godina. Međutim, tvrdi se da se i Bogović mijenja i ublažava politička stajališta, da na propovijedima povremeno zagovara suživot Hrvata i Srba u Lici. U svakom slučaju tzv. južni biskupi i dalje su oporba Josipu Bozaniću, ali na Kaptolu su zadovoljni smanjenim intenzitetom njihovih istupa.

Kardinal Bozanić ionako i dalje nije omiljen u vlastitoj nadbiskupiji, gdje ga većina svećenika ne voli. “Ne vole ga, ali ga slušaju. Bozanić je u neku ruku čak i omražen, posebno kod starijih svećenika, koji su oponenti još od njegova izbora za prvog čovjeka najveće crkvene provincije u Hrvatskoj”, ispričali su za Nacional dvojica zagrebačkih svećenika. Zagrebačka nadbiskupija ima oko 400 svećenika i vjerovalo se da će netko od njih postati nasljednik Franje Kuharića. Vatikan se odlučio za malo poznatog krčkog biskupa Josipa Bozanića i taj je izbor izazvao konsternaciju, ali i komentare kako im šalju svećenika čija biskupija ima manje vjernika od nekih zagrebačkih župa. Uslijedila je propovijed u kojoj je sintagmom “grijeh struktura“ isprovocirao tadašnji režim Franje Tuđmana, ali i Crkvu koja je tada stubokom bila uz HDZ. Nove napade izazvalaje odluka o premještajima u nadbiskupiji, kojom su na važnije položaje instalirani mlađi kadrovi. Istovremeno je od starijih svećenika zahtijevao otvaranje prema javnosti, što su oni koji su u komunizmu radili u svojevrsnoj ilegali prihvatili uz snažne otpore.

U posljednje vrijeme među Bozanićeve saveznike sve češće svrstavaju i Đuru Hranića, pomoćnog biskupa đakovačkog i srijemskog, koji u crkvenim krugovima spada među liberalnije svećenike. Zanimljivo je da tamošnji biskup Marin Srakić spada među tvrdolinijaše, što je potvrdio nedavnim posjetom Branimiru Glavašu u remetinečkom pritvoru.

Bozanić ima potporu nekolicine poznatih katoličkih profesora, tvrde njegovi suradnici i pritom spominju Tonćija Matulića. On je profesor moralne teologije i vodeći crkveni ekspert u bioetičkim temama, a oni koji ga poznaju opisuju ga kao crkvenog liberala, ali nesklonog javnim istupima. Slično je stajalište i o Josipu Grpcu, profesoru moralne teologije iz Rijeke, koji unutar Katoličke crkve slovi kao pripadnik moderne struje, dok je u javnosti poznatiji kao poznati pobornik darivanja organa. Upravo je Grbac raščistio neke dvojbe i objasnio da se Crkva ne protivi doniranju, a zajedno sa svećenicima i studentima teologije iz Primorja i Istre potpisao je donatorske kartice.

Podjele postoje i unutar medija koji su povezani s Crkvom. Križ života jedini je doista liberalno orijentirani katolički web portal u Hrvatskoj. Glavni urednik i osnivač je Hrvoje Cirkvenec, raditi je počeo 2002. a svi suradnici pišu besplatno.

Cirkvenec je 23-godišnji student na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a glavni motiv pokretanja Križa života bila je želja da se pokaže kako unutar Crkve postoje razlike u mišljenjima. Komentari koje objavljuje sa suradnicima doista su disonantni jer otvaraju teme poput zaređivanja žena, ukidanja celibata, a često kritiziraju i politiku Katoličke crkve, odnosno nedosljednost u stajalištima biskupa. Tako su prije godinu dana, u jeku inicijative za zabranu rada nedjeljom, upravo na Križu života objavili podatak kako crkveni novinari nisu plaćeni za nedjeljni rad. Zbog otvaranja takvih tema nisu omiljeni u crkvenoj strukturi, a isusovac Božidar Nagy žestoko je kritizirao uređivačku politiku tog portala i tražio skidanje provokativnih tema, dok je autore portala okarakterizirao kao “bolesne umove”. Čini se da optužbe nisu naštetile Cirkvenčevu portalu koji ima sve više posjetilaca, u posljednje vrijeme oko 1500 na dan. Cirkvenec smatra da su takvi pritisci logična posljedica stanja unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj: “Crkva nije transparentna ni unutar sebe, a kamoli u odnosu prema društvu. Ako se mene pita, takvu politiku zatvorenosti treba mijenjati, ako ni zbog čega drugoga, onda stoga što dobiva popriličnu svotu novca iz državnog proračuna. Ali oni se ne žele otvoriti i danas u Crkvi u Hrvatskoj doista ne postoje disonantne struje nego vlada čvrsta disciplina, a rijetki pojedinci koji odstupaju od službene politike zaista su iznimke. Mislim da nigdje nema tolike uniformiranosti u crkvenim redovima kao kod nas.”

Zanimljivo je da stalnu publiku od katoličkih medija ima još samo Radio Marija, najkonzervativniji crkveni medij. Predsjednik Udruge Radio Marija je laik Ivica Relković, a slušatelji su uglavnom stariji. Ali njihove donacije Relkovićevu projektu stvorile su jedinu Radio Mariju u Europi koja posluje s dobitkom. Hrvatski katolički radio ima sve manji utjecaj, a Informativna katolička agencija zapošljava četvero urednika i novinara i ne uspijeva se etablirati u medijskom prostoru. Prije nekoliko mjeseci smijenjen je Anton Šuljić, kojega su doživljavali kao jednoga od vodećih crkvenih liberala. Često je morao zastupati stajališta kojima se protivio pa je odstupio i sada radi u Kršćanskoj sadašnjosti. Tiražni pad, a time i bitno manji utjecaj, doživljava i Glas Koncila, koji je i dalje izrazito desno orijentiran. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa koncila, iz tjedna u tjedan upozorava na “utjecaj komunista u hrvatskom društvu, protivi se radu nedjeljom i izražava skepsu prema Europskoj uniji”. Sudeći po riječima nekoliko svećenika s Kaptola, zbog desnog radikalizma Miklenić je izgubio potporu kruga oko Josipa Bozanića. OKVIRI Podrška ulazu u EU Unutar HBK najveći saveznik kardinala Bozanića je riječki biskup Ivan Devčić, a vrlo bliska stajališta dijeli i Antun Škvorević, požeški biskup. Bozanića podržava i zadarski biskup Ivan Prenđa, makar je unutar crkve etiketiran kao predstavnik desnog krila. Unatoč tomu Prenđa uglavnom podupire politiku zagrebačkog nadbiskupa, posebice kad je riječ o njegovu odnosu prema ulasku u Europsku uniju. Sanaderova akcija Marin Barišić, splitsko-makarski biskup, bio je vodeći crkveni desničar, uz biskupa Milu Bogovića, ali krajem prošle godine iznenada je posjetio Banske dvore i zajedno sa Sanaderom, zbog uhićenja Ante Gotovine, pozvao vjernike na razboritost. Zbog promjene ponašanja, Barišić dobiva sve više kritika od svećenika u svojoj biskupiji. ‘Juraj Jezerinac i Anđelko Kaćunko su dva bizarna tipa’ Bozanić uz biskupe Ivana Devčića, Antuna Škvorčevića i Ivana Prenđu ima pouzdane suradnike i u dvojici pomoćnih biskupa Josipa Mrzljaka i Vladu Košića. Obojica ga podržavaju, dok je odnos kardinala i trećeg pomoćnog biskupa, Valentina Pozaića, ipak pomalo distanciran. Na Kaptolu tvrde da Bozanić smatra kako je Pozaić ipak trebao ostati na profesorskom položaju, bez dodjeljivanja funkcije pomoćnog biskupa. No Bozanića i njegovu ekipu užasno smetaju radikalni poput organiziranja prosvjeda u Glaveševu korist što čini, primjerice, osječki svećenik Ante Kukavica. Još više od njega iritiraju ih vojni ordinarij Juraj Jezerinac i njegov suradnik Anđelko Kaćunko. “To su dva bizarna tipa, koji samo štete Crkvi. Njihovi stavovi nisu dio službene politike, ali kad nešto naprave, svi misle da je to dio službene politike. Jasno da nije, ali javnost zbog njih stječe pogrešan dojam”, smatra bliski suradnik nadbiskupa Bozanića. Jedan od izgubljenih Bozanićev suradnika je i bivši šef Informativne katoličke agencije Anton Šuljić koji je s tog mjesta razočaran odstupio.