U tijeku je novi pokušaj moralne rehabilitacije Ivića Pašalića, čuvenog”petog ortaka” iz afere Dubrovačka banka, nekoć jednog od najmoćnijih hrvatskih političara, ujedno i jednog od mračnijih protagonista hrvatske političke scene iz vremena dok je HDZ predvodio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Ali to bi trebalo poslužiti tek kao uvod, odnosno inicijalna faza uoči njegove postupne političke rehabilitacije koju, pretpostavlja se, on zasad potiho priželjkuje, ali ako je ikako moguće – kroz infrastrukturu HDZ-a. Taj bi se njegov novi uzlet trebao graditi upravo kroz onaj dio stranačke infrastrukture koju bi, kako se očekuje, uskoro neslavno mogao napustiti Milijan Brkić, u javnosti sve rjeđe viđeni aktualni potpredsjednik Sabora i još uvijek zamjenik predsjednika HDZ-a. Visoki politički izvor blizak samom vrhu HDZ-a otkrio je Nacionalu da je gotovo kompletni državni vrh, ali i vrh Crkve, došao do takvog zaključka. I to ponajprije zahvaljujući onome što su doživjeli kao spretno dizajniranu medijsku operaciju koja u pozadini zapravo ima upravo opisani cilj.

Najprije je prije nekoliko dana u više medija objavljeno da Zaklada Rhema, jedan od većih donatora brojnih kršćanskih udruga u Hrvatskoj, u tekućoj godini više neće financirati neke vodeće udruge konzervativne scene.

Glavni inicijatori Zaklade su Mirjana i Ivica Topčić, vlasnici tvrtke Tim kabel čiji je godišnji prihod za 2017. bio 264 milijuna kuna i neto dobit 16 milijuna kuna, te Ksenija i Ivić Pašalić. Pašalić je u tim kratkim vijestima uglavnom usputno predstavljen tek kao nekad moćni hrvatski političar, danas vlasnik tvrtke Mundus Viridis čiji su godišnji prihodi za 2017. bili oko 50 milijuna kuna, a dobit oko pola milijuna kuna.

Javnosti je predstavljeno da su te dvije obitelji kroz spomenutu zakladu, osnovanu 2014., bili jedni od glavnih financijera vodećih udruga domaće konzervativne scene te su kroz godišnje natječaje financirali udruge Željke Markić i Ladislava Ilčića, zatim Vigilare Vice Batarela i CoK Stjepana Bartulice, ali ove godine te su udruge preskočene pa će 1,9 milijuna kuna tijekom 2019. biti podijeljeno nekim drugim udrugama. Nacional je pokušao stupiti u kontakt s Ivićem Pašalićem i zatražiti da objasni što je u pozadini tog zaokreta. On je o svemu kratko rekao: ‘Sve bitno o temi javno je govorio tajnik Zaklade Ivica Topčić, nema se što dodati’. Novinare Jutarnjeg lista prošloga tjedna također je uputio na Topčića. Topčić je prvo za te novine izjavio da se Zaklada odlučila vratiti na stari put i financirati isključivo one kršćanske udruge kojima su jedini ciljevi evangelizacija i duhovnost društva. To je značajan zaokret koji svjedoči i o raslojavanju na laičkoj katoličkoj sceni, s obzirom na to da je ta zaklada financirala i obje prošlogodišnje sporne referendumske inicijative u organizaciji konzervativnih udruga. Potom je Jutarnji list ključnu temu na naslovnoj stranici nedjeljnog izdanja posvetio obitelji Topčić. U uvodnom dijelu tog ekstenzivnog teksta Topčić je, također ekstenzivno, biranim riječima govorio o Iviću Pašaliću.

Topčići su naveli da su oko Ivića Pašalića bili u zabludi dok ga nisu upoznali te da se danas toga srame. S čovjekom koji je bio sudionik najvećih afera s konca 90-ih, zbog kojih je HDZ-a neslavno otišao u oporbu, Topčići su se upoznali na duhovnom seminaru pod naslovom Etika poslovanja. Topčić je za Jutarnji list rekao:

„Sjeli smo jedan kraj drugoga jer su ta mjesta jedina bila slobodna. Ja sam rekao da nam fali ovakvih druženja poduzetnika i rasprava o etici poslovanja. Nije prošlo pet minuta, kada mi je Pašalić prišao i pozvao me na molitveni susret koji se održavao utorkom. Ta karizmatska zajednica Kristofori, koju vodi Josip Lončar, imala je susrete i u njegovoj kući. Otišli smo, iako je bilo predrasuda. Danas žalim zbog tih predrasuda jer radi se o jednoj pametnoj, inteligentnoj osobi velikih organizacijskih sposobnosti. Njega je supruga Ksenija gurala u vjeru i on sam priznaje da je danas puno drugačiji čovjek nego što je bio prije 15, 20 godina. I dalje nosi teret koji ima i ja ću ga u tome podržavati.”

Nacional je Pašalića zadnji put u političkom kontekstu spominjao u ožujku 2016. kada je počeo figurirati kao tajni politički mentor tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, i to u vrijeme kad se ovaj počeo politički emancipirati, ponašati gotovo kao odmetnuti premijer pa se to počelo povezivati i s nekim savjetima koje primao, a u čijoj je pozadini bio Ivić Pašalić.

Pašalića i bivšeg premijera zbližila je vjera. Još od ranije poznavale su se njihove supruge Sanja Orešković i Ksenija Pašalić. Sanja Orešković se još 2009., kad se Tihomir Orešković zbog posla u Plivi s obitelji iz Kanade privremeno vratio u Zagreb, ponovno aktivirala u župi u Remetama, gdje su aktivni i supružnici Pašalić. Zajedno su odlazili i na mise i postali bliski.

Pašaliću se u to vrijeme pripisivalo da bi mogao stajati iza Oreškovićeve odluke da pričeka sa smjenom ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, zatim iza odluke da se pričeka s odabirom novog ministra branitelja, i to u vrijeme kada je Karamarko tražio da na tu poziciju bude imenovan Milijan Brkić, ali i iza odluke da se Jakšu Puljiza iz redova bivše vlade odabere za koordinatora rada svih ministarstava. Te Oreškovićeve odluke izazvale su nekoliko nervoznih i neuobičajenih reakcija tada prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, što je izazvalo više medijskih komentara i analiza koje su počele ukazivati na to da je Orešković počeo pokazivati autonomiju te po mnogima iznenadne znakove vlastite političke principijelnosti.

Iako se danas o tome ne izjašnjava, početkom 2016. Pašalić je nominalno tvrdio da ga povratak u politiku ne zanima. U međuvremenu je, samo kroz druge kanale društvenog utjecaja, Pašalić neizravno pokušavao utjecati na procese kako u HDZ-u, tako i u državi. Još prije četiri, pet godina on je i u svojim javnim nastupima jasno izražavao želju da se vrati u HDZ i dao je do znanja da ga u tome ništa neće zaustaviti. Formalno je to posljednji put pokušao uoči stranačkih izbora 2012. i to tako što je ispunio pristupnicu u gradskom ogranku HDZ-a u Remetama. Njegovo pojavljivanje na stranačkom skupu izazvalo je konsternaciju u stranci, reagirali su gotovo svi tadašnji kandidati za predsjednika HDZ-a, a predsjednica stranke Jadranka Kosor tražila je poništavanje te izborne skupštine u Remetama.

Kasnije se govorilo da do Pašalićeva povratka u HDZ ne može doći ako se prvo ne promijeni statut stranke koji do svibnja 2018. nije dopuštao da članovi stranke postanu oni koji su iz nje izbačeni.

Međutim, u svibnju 2018. donesen je novi Statut HDZ-a, koji je u tom dijelu korigiran pa u njemu sada piše da osoba koja je isključena ili je istupila iz HDZ-a, može ponovno postati član jedino uz prethodnu suglasnost Visokog časnog suda. A punu kontrolu nad članstvom u tom tijelu sada preuzima vodstvo na čelu s Andrejem Plenkovićem.

Pašalić se i prije tih statutarnih promjena nastavio pojavljivati na većem broju relevantnih stranačkih skupova, a bio je prisutan u izbornom stožeru HDZ-a i u izbornoj noći koncem 2015.

Iako nikad nije bio ni osumnjičen ni optužen, Ivić Pašalić nije se uspio riješiti epiteta “peti ortak” iz afere Dubrovačka banka, kao i onoga “tajni ortak” iz afere Grupo. Nijedna od tih afera nikad nije do kraja rasvijetljena niti su sumnjivi Pašalićevi poslovi istraženi. Uključujući nevjerojatne kredite PBZ-a bez adekvatnih, gotovo ikakvih vidljivih kolaterala u visini od preko 10 milijuna njemačkih maraka, koji su u međuvremenu otpisani pod sumnjivim okolnostima te zahvaljujući kojima je pomagao drvni biznis svog brata, koji je u međuvremenu preuzeo. U svojoj postupnoj transformaciji, nakon pet godina čekanja, u proljeće 2006. počeo je pokazivati ogromni kapital koji kontrolira zahvaljujući svom ranijem političkom utjecaju. Nacional je nakon opsežnog istraživanja u Austriji uspio rekonstruirati kako se u tvrtki Adriadrvo, gdje je Pašalić nominalno bio tek direktor, pojavilo više od 20 milijuna eura temeljnog kapitala sumnjiva podrijetla plasiranih u formi nominalnih pozajmica s egzotičnih adresa iz poreznih oaza. U kolopletu kompleksnih poslovnih i obiteljskih odnosa, Pašalić je na koncu osvanuo kao poduzetnik u drvnoj industriji.

S obzirom na činjenicu da ga je iz političke igre u HDZ-u 2002. izbacio Ivo Sanader, nakon unutarstranačkih izbora za koje je Pašalić tvrdio da su pokradeni i namješteni, određenu satisfakciju Pašalić je dobio nakon uhićenja i pokretanja pravosudnog procesa protiv Ive Sanadera. Gostujući na HRT-u u vrijeme unutarstranačkih izbora u HDZ-u 2012., na pitanje o aferama koje se vežu uz njegovo ime Pašalić je odgovorio: “Oni koji su mene progonili, završili su u zatvoru. Za divno čudo, ja nisam imao ijednu prijavu, a kamoli neki sudski postupak, a mnogi su iz današnjeg HDZ-a ili u zatvoru ili pred zatvorom.”

Neovisno o tome, Pašalić se nikada nije uspio riješiti imidža koji ga prati od 90-ih, vremena u kojem je Nacional godinama upozoravao na Pašalićevu spornu ulogu na hrvatskoj političkoj sceni. Tako ga je, primjerice, Večernjakov kolumnist desne orijentacije Milan Ivkošić 2013., kad se aktualiziralo pitanje Pašalićeva povratka u HDZ, prozvao “princem tame” i “zloduhom prošlosti”.

Međutim, Pašalić slovi i za jednog od najinteligentnijih hrvatskih političara, nevjerojatno je vješt u svim političkim kombinatorikama, izvrsno razumije značaj i funkcioniranje medija te se s njim u tom pogledu malo tko na hrvatskoj političkoj sceni može uspoređivati. I pokojni suosnivač Nacionala Ivo Pukanić za njega je tvrdio da je jedan od najinteligentnijih hrvatskih političara, samo što je, nažalost, svoje talente krivo koristio i usmjeravao. Vjerojatno baš zato mnogi u HDZ-u zaziru od njegova povratka u stranku te ne vjeruju da će se to dogoditi, iako Statut HDZ-a sada otvara tu mogućnost. U međuvremenu je Tomislav Karamarko vratio i rehabilitirao u stranci mnoge ljude koji su imali predznak “pašalićevci” te su s njim svojedobno napustili HDZ i otišli u Hrvatski blok. Jedan od njih je, primjerice, Milan Kovač koji je postao predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a, a u Hrvatskom bloku s Pašalićem je bila i Zdravka Bušić, sestra Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta u Americi osuđenog zbog terorizma, koja je 2016. imenovana zamjenicom ministra za vanjske i europske poslove Mire Kovača, a danas je državna tajnica u istom ministarstvu. Istaknuti član Hrvatskog bloka bio je i Miroslav Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji za života svog oca nikad nije bio član HDZ-a, a u stranku ga je 2012. učlanila Jadranka Kosor.

Visoki politički izvor izjavio je tijekom vikenda za Nacional da Pašalić itekako pomno prati zbivanja na podijeljenoj desnoj političkoj sceni, da je poučen iskustvom Hrvatskog bloka svjestan da se ta scena teško može ujediniti i mobilizirati do razine da postane relevantan politički faktor te da zato šalje suptilne signale da se želi približiti HDZ-u. Naročito jer se u dijelu stranke procjenjuje da se nakon izvjesnog skorog konačnog političkog posrnuća Milijana Brkića, na desnom krilu stranke otvara prostor za nove kadrove.

Da Pašalić ne misli dobro o Brkiću, otkrili su i spomenuti pozadinski savjeti Oreškoviću koji mu se pripisuju. Orešković se počeo otimati Karamarkovoj kontroli kada je počeo samostalno prosuđivati tko bi trebao biti na čelu obavještajnog sustava, u vrijeme kada je Most insistirao da HDZ u tom dijelu vlasti nema ključni utjecaj, zbog čega su i Karamarko i Brkić već u to vrijeme počeli pokazivati veliku nervozu. A potom Orešković nije promptno reagirao ni kada je Karamarko poželio Brkića instalirati na funkciju ministra branitelja. Međutim, i Pašalić i Brkić nominalno se svrstavaju u gotovo identičan ideološki milje blizak tvrđoj desnici, koji se naglašeno poziva na tradicionalne kršćanske i konzervativne vrijednosti.

Dok su bili u zenitu vlastita političkog utjecaja, obojica su pokazivala slične ambicije da kontroliraju društvene i ekonomske tijekove, iako brojni Brkiću neskloni izvori iz HDZ-a smatraju da su Brkićevi apetiti znatno izraženiji, a metode znatno manje sofisticirane od onih koje je svojedobno koristio Pašalić. Povezuju ih i neka slična otvorena pitanja povezana s opravdavanjem porijekla imovine, odnosno razmjernosti njihova načina života i osobnih primanja. S tom razlikom da su razmjeri kapitala koji se zagonetno počeo pojavljivati u funkciji potpore obiteljskom biznisu Pašalićevih, izvjesno prilično veći od onoga kojim vjerojatno raspolaže Brkić, koji je već privlačio pozornost visinama svojih izdataka koji su jedno vrijeme dosezali gotovo puni iznos njegovih vidljivih prihoda. Obojici se pripisuju i zavidne operativne sposobnosti. Politička marginalizacija Brkića otvara prostor da desnicom unutar HDZ-a pokuša ovladati netko drugi. A rijetko bi se tko unutar stranke komu se pripisuje takav politički profil mogao nositi s Pašalićem, nađe li se on ponovo unutar stranke, bez obzira o kakvoj se poziciji radi.

Da se Pašalić želi približiti sadašnjem vodstvu HDZ-a, može se zaključiti i na temelju iznenadne Pašalićeve i Topčićeve odluke da prestanu financirati neke agresivnije konzervativne kršćanske udruge, koje su kritizirale premijera Plenkovića s desnih pozicija. Ivan Topčić, njegov kolega iz Zaklade Rhema, naznačio je da su tako odlučili jer su se te udruge odlučile politički aktivirati. Topčić je za Jutarnji list izjavio:”Odlučili su se politički aktivirati i to respektiramo. U nekim situacijama bili su nespretni i možda preagresivni.”

Moguće je da se tako postavljeni argumenti zapravo odnose na brojne manipulacije s brojem prikupljenih potpisa i agresivne manipulacije u režiji prvaka tih udruga koje su uglavnom razobličene. Sva se ta buka dizala i nastavit će se dizati kako bi se”narod odlučio” protiv onih vrijednosti i stavova koje zagovara aktualno vodstvo HDZ-a. Nakon što su te inicijative, financirane među ostalim i Pašalićevim novcem, zasad neslavno propale, a njihovi nositelji počeli se trajno dijeliti na marginama desničarske scene lišene političke relevantnosti, uslijedio je zaokret njihovih financijera.

Pažnju vrha HDZ-a privukao je po njima nerazmjerno veliki medijski prostor koji se tome počeo davati, a u kojemu se toplim tonovima taj proces počeo medijski portretirati kao njihov povratak financiranju onih udruga koje su usmjerene”stvaranju novog čovjeka koji će na kršćanskim vrijednostima mijenjati hrvatsko društvo”. A i Pašalića se počelo portretirati kao novog, promijenjenog čovjeka, koji nosi svoj teret iz prošlosti, ali koji je, eto, toliko evoluirao da se i njegov kolega iz Zaklade srami predrasuda koje je prema njemu imao.

Iako je Pašalić svojedobno slao poruke da je spreman biti i portir u toj stranci, rijetki su oni koji su u današnjem vrhu HDZ-a spremni u to povjerovati. Zato se u vrhu stranke pomno prati svaki njegov potez pa se i procjenjuje da on prošlotjednim manevrima zapravo posredno propituje postoji li mogućnost da se ponovo politički aktivira. Znakovito, o svemu bi tehnički trebao odlučivati Visoki časni sud HDZ-a. S jedne strane o stranačkoj sudbini Milijana Brkića, pokažu li se postojeće indicije unutar afere SMS dostatnima za njegov kazneni progon. S druge strane o Pašalićevu povratku u stranku, kada i ako on odluči formalizirati svoj zahtjev za povratak. Uspije li ponovo ući u HDZ, otvorilo bi se drugo važno pitanje: kakve bi to posljedice imalo na hrvatsku političku scenu?