U povodu 50. godišnjice pokolja u My Laiju, preživjeli su za njemačku novinsku agenciju dpa govorili o tom strašnom zločinu koji su tijekom Vijetnamskog rata počinili američki vojnici ubivši 504 ljudi.

Pham Thi Thuan upravo se probudila i kuhala krumpire kada su Amerikanci sletjeli u blizini i počeli ubijati njezine susjede.

“Prvo su ubili ljude u rižinim poljima, a zatim i stoku”, rekla je Thuan, danas 80-godišnja uzgajivačica riže iz sela Son My u središnjoj vijetnamskoj pokrajini Quang Ngai.

Svijet će se sjećati tog pokolja kao jednog od najzloglasnijih trenutaka u američkoj vojnoj povijesti.

Bio je 16. ožujka 1968., vrhunac Vijetnamskog rata, a američki vojnici iz satnije C, 1. bojne, 20. pješadijske pukovnije, 11. brigade, 23. pješadijske divizije dobili su zadatak da iskorijene pobunjenike Vijetkonga u Quand Ngaiju.

Tog dana trebali su ući u Son My, koji je obuhvaćao zaselak My Lai po kojem će kasnije biti nazvan pokolj, kako bi eliminirali lokalne gerilce. Vojni obavještajci tvrdili su da su seljaci štitili Vijetkongovce, no Thuan to niječe.

“Samo smo radili za sebe”, kazala je. Zaplijenjeno je bilo samo malo oružja, a jedina američka žrtva tog dana bio je vojnik koji se namjerno ustrijelio u stopalo.

Ali ne samo da Amerikanci nisu tako mislili, nego su sve seljake, uključujući žene i djecu, tretirali kao neprijatelje.

Jedan od ubojica, vojnik Paul Meadlo, ispričao je što je učinio tog dana u intervjuu za CBS News 1969.

“Jednostavno slijepo i brzo pucate po njima i ne možete znati koliko ste ih ubili jer brzo padaju. Mogao sam ih ubiti desetero ili petnaestero”, rekao je Mikeu Wallaceu.

“Muškarce, žene i djecu?”, upitao ga je Wallace.

“Muškarce, žene i djecu”, odgovorio je.

“I novorođenčad?”

“I novorođenčad.”

Vijetnamska vlada tvrdi da je ubijeno 504 civila. Mnoge žene bile su silovane, a usjevi i kuće spaljeni.

Ubijali i smijali se

Pham Thanh Cong, 61-godišnji umirovljeni upravitelj memorijalnog muzeja u Son Myju, ostao je tog dana bez majke, tri sestre i brata. Vojnici su ih ubili u skloništu i bacili na njih granatu. Cong se spasio jer su ga zaštitila tijela mrtvih članova obitelji.

“Kada su vojnici dobili takve zapovjedi, zašto su ih izvršili?”, pitao se tijekom nedavnog posjeta mjestu pokolja.

“Ubijali su bez osjećaja. Kada su ljudi ležali na zemlji, još su se i smijali”, dodao je.

Thuan je imala nešto više sreće. Otpratili su je do obližnjeg kanala s njezino dvoje djece i s još, po vijetnamskim procjenama, 170 drugih ljudi. Vojnici su otvorili vatru i ona je pala u kanal, ali su je meci promašili kao i njezino dvoje male djece koji su se sakrili ispod nje.  I njih su zaštitila mrtva tijela. Po memorijalnom muzeju, oni su jedni od samo šestero ljudi koji su to preživjeli.

Thuan je čekala satima da Amerikanci odu, kazala je. “Opustili su se na rubu kanala i čekali, a mi smo pobjegli nakon što su otišli.”

Samo jedan vojnik osuđen

Pokolj je završio kada je američki časnički namjesnik Hugh Thompson iz helikoptera vidio što su američki vojnici činili.

“Čini mi se da se ondje dolje događa puno nepotrebnog ubijanja”, rekao je tada putem radija. “Nešto nije u redu.”

Vidjevši da vojnici progone skupinu 11 preživjelih, sletio je helikopterom između dviju skupina.

Zapovijedio je svom helikopterskom topniku Lawrenceu Colburnu da usmjeri oružje na vojnike i otvori vatri ako pokušaju nekoga napasti. Vojnici su se povukli, a Thomson je pozvao helikotere da evakuiraju civile.

No Thomson i Colburn, koji su umrli 2006. odnosno 2016., pomogli su da se iduće godine rasvijetle okolnosti tog događaja nakon što se o njemu počelo govoriti u javnosti.

Od 26 vojnika optuženih za ratne zločine, samo je zapovjednik voda, poručnik William Calley, osuđen za ubojstvo. Ali odslužio je samo tri i pol godine u kućnom pritvoru.

Unatoč tome što se dogodilo tog dana prije 50 godina, Cong i Thuan kažu da ništa ne zamjeraju američkom narodu.

“Mi ih volimo. Zahvaljujući njima danas imamo slobodu jer su prosvjedovali protiv rata”, rekao je Cong. “Ne mogu zaboraviti što su ovdje ubijali ljude, ali pokušavamo im oprostiti i gledati u budućnost”, dodao je.

Thuan je pohvalila jačanje odnosa između SAD-a i Vijetnama. Odnosi su se značajno poboljšali od ponovne uspostave diplomatskih odnosa 1995.

“Danas Vijetnamci i Amerikanci surađuju u izgradnji prijateljstva”, kazala je. “I time se osiguravamo da više ne bude ubijanja.”