Posljednjih se tjedana tvrtki LNG Hrvatska javilo više potencijalnih zakupaca kapaciteta budućeg LNG terminala na Krku, ali i nekoliko inozemnih kompanija zainteresiranih za investiranje u terminal i ulazak u vlasničku strukturu. Tu je vijest Nacional dobio prvo iz nekoliko međusobno posve neovisnih izvora, a ona je potom i službeno potvrđena u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i tvrtke LNG Hrvatska. Svi izvori s kojima smo kontaktirali potvrdili su nam istu činjenicu: razgovori koji su u proteklom razdoblju vođeni sa zainteresiranim zakupcima još su uvijek načelne prirode i nisu urodili konkretnim potpisivanjem ugovora, no svi redom zaključuju da je interes pozitivan pomak koji ukazuje da zanimanje za zakup kapaciteta postoji i da će, kako gradnja terminala bude odmicala, taj interes i dalje rasti. Najbolja je to potvrda izreke koju često koriste stručnjaci za LNG terminale koju je Nacional spomenuo još u veljači ove godine, a koja kaže: „If you build it, they will come!“, odnosno „Izgradite ga i oni (zakupci) će doći!“. U odgovoru koji je Nacional dobio iz Samostalne službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva zaštite okoliša i energetike stoji:

„Regionalne i globalne kompanije koje posluju u plinskom sektoru se konstantno interesiraju oko realizacije projekta, zakupa kapaciteta, kao i o mogućnostima sudjelovanja u samome projektu, a što je uobičajeno s obzirom na to da je projekt u visokoj fazi realizacije. Svi razgovori koji se trenutno vode po pitanju iskazivanja interesa su isključivo informativne naravi te je isto u nadležnosti društva LNG Hrvatska“

Jedan od Nacionalovih neslužbenih izvora potvrdio je da se u proteklih nekoliko tjedana tvrtki LNG Hrvatska doista javilo nekoliko tvrtki zainteresiranih za zakup kapaciteta budućeg terminala. Naš izvor objašnjava:

„Riječ je uglavnom o tvrtkama koje se bave trgovinom plinom, koliko znam raspitivale su se neke češke, slovačke i austrijske tvrtke koje su željele zakupiti kapacitet za svoje potrebe, dijelom za trgovinu, ali i za skladištenje plina. Za sada nije riječ o nekim velikim količinama niti značajnom zakupu kapaciteta koji bi bitno utjecao na kalkulaciju isplativosti terminala i koji bi drastično promijenio strategiju Hrvatske prema LNG terminalu, što drugim riječima znači da Mađari i dalje ostaju najozbiljniji zakupac ključan za operativnu stabilnost terminala u narednim godinama. Jedino pod tim uvjetom možemo izbjeći potrebu uvođenja ‘naknade za sigurnost opskrbe’, odnosno dodatnog nameta koji bi se implementirao u cijenu plina za krajnje potrošače kako bi se pokrili operativni troškovi terminala u slučaju nedovoljnog zakupa kapaciteta“.

I Miroslav Skalicki, konzultant za investicije i poslove u energetskom sektoru i vlasnik konzultantske kuće Peti kvadrant, potvrdio nam je da se i njemu javljaju tvrtke zainteresirane za poslovanje budućeg LNG terminala. „Do sada mi se javilo nekoliko inozemnih tvrtki s pitanjima o mogućnostima i uvjetima zakupa, no ne znam je li koji od tih upita rezultirao konkretnim ugovorima o zakupu“, rekao nam je Skalicki u kratkom telefonskom razgovoru. Potvrda o interesu novih potencijalnih zakupaca kapaciteta i interesenata za mogući ulazak u vlasničku strukturu terminala stigla je iz još jednog relevantnog izvora koji dolazi iz stručnih krugova. No ovaj izvor smatra kako bi Hrvatska vrlo oprezno trebala pristupati svima koji žele suvlasnički udio u terminalu:

„Suvlasništvo u terminalu nama nije prioritet jer je država financijskom injekcijom od 100 milijuna eura praktički zatvorila projekt i ja doista ne vidim razloga zbog čega se priča o suvlasništvu stalno iznova pokreće. Nama nisu potrebni suvlasnici u terminalu, mi trebamo zakupce kapaciteta. Bojim se da bi suvlasnik samo zakomplicirao situaciju i da bi nam se mogao dogoditi scenarij sličan onome s Inom koji ni do danas nismo riješili.“

Barbara Dorić, direktorica tvrtke LNG Hrvatska koja vodi projekt izgradnje terminala, Nacionalu je potvrdila da interes zakupaca doista postoji, no odbila je konkretizirati tko su oni i kolike količine plina ih zanimaju: „Otkad se projekt izgradnje LNG terminala zahuktao i otkad su krenuli i građevinski radovi na lokaciji, nama se doista javljaju novi zainteresirani zakupci. Svako malo se netko od predstavnika zainteresiranih tvrtki javi, dolaze na sastanak i traže pojedinosti o budućem terminalu i uvjetima zakupa, neke od njih su zainteresirane i za ulazak u investiciju. Veseli nas da je riječ o velikim inozemnim tvrtkama koje se bave prodajom plina. No još je vrlo teško konkretnije govoriti o tome, jer su dosadašnji razgovori vođeni na načelnoj razini. Oni imaju još godinu dana vremena za analizu uvjeta zakupa i za razmišljanje o svojem interesu u ovom projektu. No ono što mene posebno veseli jest činjenica da je ovaj interes dobar pokazatelj da će se značajan dio kapaciteta terminala u narednih godinu dana zakupiti i da će terminal ipak biti komercijalan.“

Posljednji rizik vezan uz terminal otklonjen je krajem srpnja ove godine, kada je iz Europske komisije stigla potvrda prihvatljivosti intervencije hrvatske vlade u financijsku strukturu projekta

Što se pak tiče zainteresiranosti potencijalnih investitora i njihova ulaska u vlasničku strukturu terminala, direktorica tvrtke LNG Hrvatska nam je kazala kako je sve zainteresirane tvrtke zamolila da pošalju pismo namjere koje se potom prosljeđuje Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. „No nijedna od tih ponuda još nije došla do razine u kojoj bi razgovori bili konkretizirani. Sve je još uvijek na načelnoj razini“, dodala je. Ona je potvrdila i da se još uvijek razgovara i pregovara sa zainteresiranim mađarskim tvrtkama i te pregovore vodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, no tu, upozorila je, konačnu odluku donosi hrvatska vlada.

Barbara Dorić je Nacionalu kazala kako je posljednji administrativni rizik vezan uz terminal otklonjen krajem srpnja ove godine, kada je iz Europske komisije stigla potvrda prihvatljivosti intervencije hrvatske vlade u financijsku strukturu projekta i odobrenje za uplatu 100 milijuna eura državnog novca za dovršetak izgradnje terminala. Zanimalo nas je i kako teče proces prenamjene norveškog broda Golar Viking iz tankera za prijevoz LNG-ja u brod za prihvat i uplinjavanje LNG-ja. Direktorica tvrtke LNG Hrvatska je objasnila: „Tanker Golar Viking još je uvijek u čarteru, odnosno tvrtka Golar ga do kraja godine koristi za transport LNG-ja u Zapadnoj Africi. Trenutno je u tijeku proizvodnja opreme, postrojenja i jedinica za prihvat i uplinjavanje LNG-ja na različitim lokacijama u svijetu. Dio opreme je već dovršen u Njemačkoj, dio se upravo proizvodi u Kini, testirali smo i neke dijelove postrojenja u Belgiji, nešto opreme stiže i iz SAD-a, a pojedini dijelovi i iz Singapura i Južne Koreje, jer su tvornice za proizvodnju specifičnih dijelova opreme rasute po cijelom svijetu. Naši su stručnjaci već početkom rujna posjetili južnokorejsko brodogradilište Hudong koje će izvršiti konverziju broda u FSRU jedinicu zbog testiranja pojedinih dijelova opreme. U siječnju iduće godine sva oprema, s brodom Golar Viking, stići će u brodogradilište Hudong koje onda ima rok od šest mjeseci da dovrši posao prenamjene tankera u FSRU jedinicu. Brod bi, prema planovima, trebao biti gotov najkasnije do kraja srpnja ili početka kolovoza iduće godine.“

Kada je pak riječ o tijeku pregovora s mađarskim tvrtkama koje su još početkom ove godine izrazile interes za ulazak u vlasničku strukturu budućeg terminala, čini se da ni nakon više mjeseci pregovora još nema nekog konkretnog pomaka. „Razgovori s mađarskom stranom na razini dvaju ministarstava (Ministarstva zaštite okoliša i energetike s hrvatske te Ministarstva vanjskih poslova i energetike s mađarske strane koje vodi ministar Peter Szijjártó, op. a.) po pitanju mogućih modela suradnje koji podrazumijevaju zakup kapaciteta i mogućnosti ulaska u vlasničku strukturu mađarske strane kao manjinskog partnera su i dalje u tijeku te se na operativnoj razini razmatraju mogući modeli suradnje koji bi bili prihvatljivi svim stranama“, navodi se u odgovoru Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

No Nacionalov dobro obaviješteni izvor upućen u projekt LNG terminala tvrdi da pregovori s potencijalnim mađarskim zakupcima – mađarskim energetskim tvrtkama MOL, MET i MVM – i dalje vise u zraku: „Mađari upravo vode pregovore s ruskim Gazpromom o dobavi ruskog plina i dok tu ne postignu zadovoljavajuće uvjete nisu zainteresirani za konkretnije pregovore u Hrvatskoj. Oni smatraju da imaju vremena postići dogovor za zakup kapaciteta na krčkom terminalu, a paralelno vode i pregovore o ulasku u vlasničku strukturu terminala. Ponudili su preuzimanje 25 posto vlasništva nad terminalom, pa im je odluka o zakupu kapaciteta neka vrsta ‘oružja’ s kojim namjeravaju smekšati hrvatsku stranu i ishoditi povoljnije uvjete. Procijenili su da, ako ponude konkretan zakup kapaciteta, da će pregovarači tvrtke LNG Hrvatska biti značajno tvrđi u razgovorima o ulasku u vlasničku strukturu i investicijama.“

Drugim riječima, konkretnog pomaka u pregovorima s Mađarima nema još od početka ove godine, kada je objavljen interes Mađara za zakup kapaciteta. Nacional je još u travnju ove godine pisao i da interes Mađara za ulazak u vlasničku strukturu LNG terminala nije novijeg datuma i da je namjera Mađarske za ulazak u suvlasništvo bila jasna još prije tri godine, i to na nekoliko sastanaka s predstavnicima Europske komisije održanih u Bruxellesu, na kojima su prisustvovali i predstavnici hrvatskog Ministarstva zaštite okoliša i energetike, a razgovaralo se o procesu natječaja za zakup kapaciteta budućeg terminala. Tada su, pisao je Nacional, predstavnici mađarskih ministarstava u nekoliko navrata zahtijevali odgodu raspisivanja natječaja za zakup kapaciteta, nastojeći te natječaje prilagoditi svojim političkim trenucima koji su im odgovarali. Hrvatska je tada redovito pristajala na te zahtjeve, iako je bilo jasno da Mađari iz posve političkih razloga ne žele zakupiti kapacitet budućeg terminala i da zapravo razvlačenjem žele projekt dovesti u pitanje kako bi iz te činjenice poentirali i ostvarili svoj interes.

A kada je riječ o financijskom dijelu priče i procjeni EK-a o opravdanosti državne financijske intervencije u projekt, zanimljivo je istaknuti dijelove Komisijina izvješća od 31. srpnja ove godine (State aid), u kojem se analizira potreba državne intervencije za dovršetak projekta. U izvješću se navodi da je financijska injekcija iz državnog proračuna u visini od 100 milijuna eura u projekt ukupno vrijedan 233,6 milijuna eura nužna kako bi projekt postao komercijalan jer je krajem 2018. – a situacija se nije promijenila ni danas – terminal bio zakupljen tek do razine od 0,52 milijardi kubnih metara plina (bcma). U ovom bi trenutku, prema sadašnjim cijenama transporta i tarifama i bez državne intervencije, terminal donosio gubitak od čak 193 milijuna eura, „uz negativan NPV i negativan IRR“, kako to stoji u EK-ovu izvješću. Američki online financijski rječnik Investopedia neto sadašnju vrijednost (NPV – Net Present Value) definira kao razliku između sadašnje vrijednosti novčanih priljeva i sadašnje vrijednosti odljeva novca tijekom određenog razdoblja. NPV se koristi u kapitalnom proračunu i planiranju ulaganja za analizu isplativosti planirane investicije ili projekta. Interna stopa povrata (IRR – Internal rate of return) je, prema istom izvoru, mjerna vrijednost koja se koristi u kapitalnom proračunu za procjenu profitabilnosti potencijalnih ulaganja.

Uz ovu razinu zakupljenosti kapaciteta terminal je po svim mjerilima komercijalne prihvatljivosti nerentabilan, a takav bi bio čak i kad bi se ostvario zacrtani plan zakupa od 1,5 milijardi kubnih metara plina, što je oko 58 posto kapaciteta terminala. U tom bi slučaju gubitak bio 124 milijuna eura. Prema istom izvješću, čak i pri punoj zakupljenosti kapaciteta od 2,6 milijardi kubnih metara terminal bi svejedno donosio gubitak od 119 milijuna eura, uz i dalje negativnu neto sadašnju vrijednost (NPV) i negativnu internu stopu povrata (IRR). Margrethe Vestager, potpisnica State aid izvješća EK, navodi da će Hrvatska, u slučaju da prihodi od naknada na ime zakupljenog kapaciteta terminala neće biti dovoljni za pokrivanje operativnih troškova terminala, odobriti tarifnu kompenzaciju nazvanu “naknada za sigurnost opskrbe” (security of supply fee) koja se financira iz naknada koje operater plinskog sustava (Plinacro) naplaćuje korisnicima plina priključenima na plinski transportni sustav, s naknadama za transport plina. Ti naplaćeni nameti, stoji u izvješću, bit će uplaćivani na račun tvrtke LNG Hrvatska od 2021. kako bi se omogućilo pokrivanje dijelova operativnih rashoda u slučaju nedovoljnog zakupa kapaciteta terminala. U izvješću EK se stoga navodi da je, s obzirom na značaj budućeg LNG terminala i njegovu važnost za diverzifikaciju opskrbe plinom ne samo Hrvatske, već i jugoistočne Europe, hrvatski plan za isplatom državnog novca za dovršetak projekta LNG terminala prihvatljiv i u skladu s europskim pravilima o državnoj financijskoj pomoći u projektima od općeg interesa EU-a. No da bi terminal bio u potpunosti komercijalno profitabilan i bez naplate SoS naknade, bit će nužno da barem dio zainteresiranih zakupaca načelni interes što prije pretoče u konkretne ugovore o zakupu i da hrvatska vlada pronađe zajednički interes s Mađarima.