POI: Paratekvondaš Mikulić osvojio srebro

Autor:

Tokio, 04.09.2021 - Hrvatski sportaš Ivan Mikulic tijekom meca cetvrtfinala natjecanja u paratekvandou u kategoriji K44 75+ kg protiv Rachida Ismailia Alaouia iz Maroka.
foto HINA/ Damir SENCAR/ ds

HINA/ Damir SENČAR/ ds

Posljednjeg natjecateljskog dana na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, Hrvatska je stigla i do već sedme medalje nakon što je paratekvondaš Ivan Mikulić (26) u finalu kategorije +75 kg izgubio od Iranca Asghara Aziziaghdama sa 10-12 osvojivši srebro.

Tokijska Makuhari Messe Hall očito je sretna za hrvatske tekvondaše. Nakon olimpijaca Mateje Jelić i Tonija Kanaeta i hrvatski paraolimpijac Ivan Mikulić osvojio je medalju u ovoj dvorani.

Podsjetimo, prvo zlato za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojila je sjajna tekvondašica Matea Jelić, potom je Toni Kanaet osvojio broncu, a niz je nastavio i paraolimpijac Ivan Mikulić osvojivši srebro.

Dečko sa splitske “Visoke” već je dolaskom u Tokio postao dio povijesti. Paratekvando je prvi put uvršten u program Paraolimpijskih igara i mladi Splićanin ostat će zapamćen kao prvi hrvatski predstavnik u povijesti iz ovog sporta na POI. Sada i kao srebrnu paraolimpijac.

Ivan je bio i nadomak zlatu, ali je u dramatičnom finalu izgubio 10-12. Mikulić je odlično krenuo i nakon prve runde poveo je sa 6-1, a na staru druge imao je i 7-1, no Iranac je okrenuo rezultat u vodstvo 10-7. Naš borac je uspio izjednačiti (10-10) 30 sekundi prije kraja, no Aziziaghdam je 12 sekundi prije kraj poveo sa 12-10 i prednost obranio do kraja.

“Bilo je neizvjesno, neke stvari su mogle biti bolje, ali srebro je tu oko vrata. Ovo je prva povijesna paraolimpijska medalja za hrvatski tekvando. Presretan sam, ovo je kruna mojeg rada i karijere. U posljednjih 10 godina osvojio sam 11 medalja, o ovome sam sanjao. Nikada nisam bio bolje pripremljen, imao sam i mentalnu snagu,” kazao je član splitskog Galeba dodavši: “Ovo je očito sretna dvorana za hrvatski tekvando, ali ključan je naš rad i trud.”

Nakon što je u prvom kolu bio slobodan, Mikulić je otvorio turnir četvrtfinalnom pobjedom protiv Marokanca Rachida Ismailija Alaouia sa uvjerljivih 28-11.

“Prva borba je prošla super. Teško je to reći, jer su svi došli spremni, ali očekivao sam pobjedu,” kazao je.

Jednako uvjerljiv bio je i u polufinalu protiv prvog nositelja Amerikanca Evana Medella kojeg je porazio sa 28-9.

“Ivan je odlično odradio borbu, školski, baš kako smo se i dogovorili. Dobro smo analizirali negove borbe i znali smo koja mu je slabija strana. Bila je to njihova deveta međusobna borba i šesta Ivanova pobjeda. Do sada je Amerikanac bio svjetski broj 1, ali više neće,” kazao je sa smiješkom Ivanov trener Mladen Tomić.

Nažalost, u finalu su presudile sitnice, koje su ovoga puta otišle na stranu bivšeg dvostrukog svjetskog prvaka.

“Htjeli smo uzeti zlato, suđenje nije bilo baš najbolje. Ivan ima četiri svjetske i šest europskih medalja. To je kontinuitet koji je teško napraviti. Sada ima i paraolimpijsku medalju. Prvi put smo išli smireni, nije bilo treme,” dodao je Tomić.

Iza njega je niz sjajnih rezultata. Na prvom EP-u u Moskvi 2011. je osvojio zlato, a bio je i svjetski prvak 2015. u turskom Samsunu. Ima još dva europska zlata, ukupno 10 medalja.

“Tri puta sam bio europski prvak, jednom svjetski, a ova medlja je kruna karijere,” dodao je.

Zanimljivo, Mikulić je bio prvi hrvatski sportaš koji je izborio plasman u Tokio još 2019. godine. Morale su proći skoro dvije godine da napokon na njima i nastupi.

“Jedva sam dočekao. Odbrojavao sam dane, imao sam osjećaj da vrijeme nikada neće proći. Možda je i najgore bilo ovih tjedan dana. Ali taj dan je došao,
sve se super posložilo.”

Mladi Splićanin, koji je rođen bez lijeve podlaktice, tekvando trenira već 18 godina, a sve je počelo slučajno kada je otišao s prijateljem na trening. Kako je volio akcijske filmove s borilačkim vještinama, tekvando mu se odmah svidio.

Dolazi iz brojne obitelji od sedmero sestara i braće. Nakon Klasične gimnazije Don Frane Bulić, završio je Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu, odnosno specijalistički stručni studij za trenera tekvandoa. Već je tri godine i u sretnoj ljubavnoj vezi.

“Čeka me obitelj, prijatelji, samo nećaka imam 10, 11. I oni slave i oni feštaju. Cura je prvo plakala, pa sada slavi, ubit ćeme kada ovo čuje, ali nema veze. Svi su presretni, ovo je velika stvar,” kazao je na kraju.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.