Javna frka zbog kaznene prijave protiv Možemo zbog bjelodanog kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova na štetu muškaraca potpuno je promašena. Ako netko želi pomoći ženama i pravnoj državi neka provjeri da li je “država” tako orno podizala kaznene prijave protiv nekih drugih političkih organizacija u sličnim situacijama i na štetu kojeg spola. Uvjeravam vas da bi to bilo urnebesno štivo i uglavnom bi pokazalo da su oštećene bivale žene. Ali čekaj… Možda to ipak nije dobra ideja. Ako je u redu kršiti zakon u čemu je onda uopće problem?

Vidim digla se poprilična javna frka zboga toga što je protiv Političke platforme Možemo “država” podigla kaznenu prijavu jer su na lokalnim izborima u svibnju na listi u Osijeku imali previše žena.

Preciznije, od ukupno 31 osobe na listi, njih 23 su bile žene.

Točno je da su općenito žene (i) u Hrvatskoj na razne načine u podređenom položaju, ali niti kritike Možemo kao niti pokušaj objašnjenja svih drugih koji podnošenje kaznene prijave smatraju nedopustvom – “pucaju” u krivu metu.

To je zapravo veliki pucanj – u prazno.

Tu, nažalost, moram ubrojati i neke moje vrlo cijenjene kolegice i kolege čije tekstove inače s užitkom čitam i uglavnom s njima slažem.

U komentarima na društvenim mrežama ima i dežurnih “nabrijanih talibanki” i raznih drugih koji uglavnom od drveta ne vide šumu.

Njima se očito svi ti komentari čine sjajnima, ali su zapravo besmisleni i posve promašuju poantu.

Tu svakako (niti pravnoj državi niti ženama) ne pomaže na primjer niti medij koji uz vijest o ovoj kaznenoj prijavi i reakciju iz Možemo objavljuje fotografiju s prosvjednog skupa na kojem žene nose transparent s natpisom “ŽENE SU ZAKON”.

Nisu žene zakon.

Žene trebaju biti ravnopravne pred zakonom.

A to se ne postiže tako da se u njihovo ime zakon krši.

A potom se to na milijun načina pokušava opravdati kao zalaganje za – podcijenjene žene.

Naime, članak aktualnog Zakona o ravnopravnosti spolova na temelju kojeg je protiv Možemo podnesena kaznena prijava jasno i nedvosmisleno nalaže da između ostaloga na izbornim listama ne smije biti manje od 40 predstavnika jednog spola.

Ne ženskog spola nego jednog spola.

Dakle – ijednog.

Pariški poučak: Kako skočiti samoj sebi u usta

Prema tome sa 23 kandidatkinje na popisu od 31 imena Možemo je na lokalnim izborima u Osijeku imao više od 72 % kandidatkinja, odosno manje od 28% kandidata.

Mogu se iznositi mišljenja o logičnosti tog zakonskog postotka, o visini predviđene kazne za taj zakonski prekršaj (40 tisuća kuna), o tome čini li se pravednim kazniti neku političku organizaciju zbog previše žena na nekim lokalnim izborima u jednom gradu a u zemlji u kojoj su žene općenito podzastupljene u politici itd.

Jedino o čemu se nema što raspravljati jest član Zakona na temelju kojega je podignuta kaznena prijava protiv Možemo.

Da, moguće je, pa čak i vrlo vjerojatno, da je u podtekstu prijedloga Zakona o ravnopravnosti spolova, u Hrvatskoj, ali i drugdje (jer praktično identična odredba nalazi se i u Zakonu o ravnopravnosti spolova u mnogim drugim zemljama) bio pokušaj da se ispravi podzastupljenost žena u politici i generalno javnim poslovima.

Sjajno.

Ali Zakon o ravnopravnosti spolova izričito određuje da niti jedan spol ne smije biti zastupljen sa manje od 40% – izbornih kandidat(kinj)a, osoba izabranih za obavljanje javnih poslova…

Ne spominju se izrijekom niti žene niti muškarci.

I jasno je da se ne spominju jer riječ je o Zakonu o ravnopravosti spolova.

A onaj tko se zalaže za pravnu državu (što uključuje i spolnu ravnopravnost pred zakonom) ne bi trebao tako olako “skakati sam sebi u usta”.

Nije ovo s Možemo prva slična situacija.

Prošle godine, grad Pariz je iz proračuna koje pune porezni obveznici platio kaznu od 40 tisuća eura (kazne su veće gdje je država bogatija) zbog toga što uz gradonačelnicu i njezinu zamjenicu u vrh gradske uprave izabrane uglavnom žene.

Ukratko, muškaraca je bilo manje od zakonskog minimuma od 40%.

Otkad je za to jesi li prekršio zakon važno da li si muškarac ili žena?

Gradonačelnica Pariza i njezina zamjenica javno su se hvalile plaćanjem kazne uvjerene kako su napravile sjajnu stvar za žene.

Tako su reagirale i mnoge druge žene u Francuskoj, ali i drugdje.

Uključujući i Hrvatsku.

Komentirao sam to kolumnom na ovom mjestu pod naslovom “Više žena ne mora značiti više ženskih prava”.

Koga zanima može pročitati.

Za ovu prigodu ponovit ću samo srž tog svog komentara.

Dakle, nedvojbeno je pariška gradska uprava prekršila francuski Zakon o ravnopravnosti spolova u kojem, kao i u hrvatskom, stoji da niti jedan spol ne smije imati manju  zastupljenost od 40% (u ovom slučaju u obavljanju javnih funkcija u glavnom gradu.)

Uz to, hvaleći se kršenjem zakona gradonačelnika i dogradonačelnica Pariza zapravo su pokazale da im nije strano ne samo svjesno prekršiti zakon vlastite države u kojoj su na visokim dužnostima nego niti “smijati se u lice” poreznim obveznicima čiji su novac (koliko god se činilo da je 40 tisuća eura “sitniš” u proračunu jednog Pariza) potrošili na plaćanje kazne za svoj prekršaj.

I, na kraju, postavio sam pitanje… Što mislite kako bi žene reagirale da su uloge bile obrnute? Da su muškarci namjerno prekršili zakon na štetu žena a onda se još hvalili što zbog njihovog kršenja zakona moraju kaznu platiti ljudi koji su im povjerili da ih vode?

Naravno, nije stvar u iznosima kazni.

Nije stvar u tome čini li se nekome nešto poštenim ili ne.

Nije stvar niti u tome da se opća neravnopravnost (u ovom slučaju na štetu žena) može ispraviti “parcijalnim”  kršenjem zakona.

U vodstvu Možemo mogli su na sve svoje izborne liste staviti do 60% žena pa bi u čitavoj Hrvatskoj imali za trećinu više kandidatkinja od kandidata.

Što to nisu napravii nisu im krivi niti Zakon o ravnopravnosti spolova niti muškarci.

A oni koji se, s pravom, zalažu za ravnopravn(ij)u zastupljenost žena u politici i na javnim poslovima trebali bi poznavati odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova.

Ako ih u Možemo nisu znali onda su ignoranti(ce) što glumataju brigu zbog ženske podzastupljenosti.

Ako im je bilo poznato što piše u Zakonu… pa su ga svjesno prekršili a sad se bune jer im prijeti kazna – dvolični su i pokazuju nepoštovanje prema pravnoj državi.

Ne ispravljaju se generalne nepravde kršenjem zakona

Stoga je jasno da je čitava galama zbog podizanja kaznene prijave protiv Možemo zbog “viška” žena na izborima u Osijeku potpuno promašena.

Umjesto toga bilo bi dobro da se netko potrudi provjeriti da li je “država” tako orno podizala kaznene prijave protiv nekih drugih političkih organizacija temeljem kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova (bez obzira na to kojem su spolu uskraćena zakonska prava).

Pa makar samo u vremenu od nekoliko godina koliko je proteklo od usvajanja važećeg Zakona o ravnopravnosti spolova.

Pokušavati pomoći “ženama” tako da opravdavaš kršenje zakona njima u korist jer su općenito deprivilegirane nije niti pomoć ženama niti pomoć ionako “labavoj” pravnoj državi.

Postoje službene informacije i o kandidatskim izbornom listama kao i o tome koliko je muškaraca a koliko žena izabrano/postavljeno na mjesta koje podliježu odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova.

U svim hrvatskim općinama, gradovima, županijama i nacionalnim institucijama i organizacijama.

I, naravno, da li je bilo kaznenih prijava državnih organa te kažnjavanja.

Istražiti to imalo bi smisla.

Uvjeravam vas da bi to ujedno bilo i urnebesno štivo.

Iz kojeg bi se svašta moglo iščitati.

I to uglavnom s podacima na štetu žena kršenjem Zakona o ravnopravnosti spolova.

Ali čekaj… Možda to ipak nije dobra ideja.

Ako je u redu kršiti Zakon o ravnopravnosti spolova u čemu je onda uopće problem?