Glazba je univerzalna i potrebna je svima, ali… Zagrebačka filharmonija iz već najavljenog večerašnjeg nastupa u dvorani Vatroslav Lisinski, izbacit će skladbe Petra Iljiča Čajkovskog. Rusa. Navodno kao izraz solidarnosti s ukrajinskim narodom i umjetnicima. Molim nadležne da mi jave kad će početi spaljivanje knjiga ruskih autora.

Talibani su pozvali Rusiju i Ukrajinu da mirno riješe krizu!

I taman kad sam mislio da nema ništa “jače” od te sprdačine pokazalo se da ima.

Zagrebačka filharmonija iz već najavljenog večerašnjeg nastupa u dvorani Vatroslav Lisinski, izbacit će skladbe Petra Iljiča Čajkovskog.

Rusa.

Da bi izrazili solidarnost s ukrajinskim narodom i umjetnicima.

Tako je bar izjavio ravnatelj Filharmonije Mirko Boch.

Dodavši…

“Glazba je univerzalna i potrebna je svima, ali nitko u ovom trenutku ne smije bili ravnodušan na trenutna događanja.”

Može li mi itko objasniti da li je (ne)ravnodušnost na “događanja” također univerzalna kategorija?

Koju očito ispunjavamo sadržajem – nekad ovako a nekad onako.

Zavisno od toga tko je uzrokovao “događaj”.

Ili kome se “događaj” dogodio.

Ili gdje se dogodio.

Da se razumijemo, to što je Rusija napala Ukrajinu je strašno.

I nedopustivo.

Ali ta tvrdnja nema praktičnog smisla.

Jer siledžije ne pitaju za dopuštenje.

Uz to, napala je lažući da neće.

Lažljiivi siledžija sprda se drugom lažljivom siledžiji dok “mlati” žrtvu

Ismijavajući Amerikance koji su tvrdili da Putin laže da neće napasti jer obavještajni podaci govore suprotno.

Putin je Amere sprdao podsjećajući da su napali Irak na temelju lažnih obavještajnih podataka o navodnom Sadamovom kemijskom oružju za masovno uništenje.

A potom je pokrenuo napad na Ukrajinu nakon insceniranih provokacija u dvjema odmetnutim ukrajinskim pokrajinama.

Provokacija koje je Rusija proglasila terorom ukrajinskog režima prema Rusima u Donjecku i Lugansku.

Pa je nakon tako odrađene PR operacije brže-bolje Rusija priznala kao neovisne države te dvije pokrajine koje je praktično već ranije “otrgnula” od Ukrajine.

A nakon što je samo ona priznala njihovu samostalnost krenula ih je “braniti” – napadajući Ukrajinu.

Navodno da bi patnji spasila tamošnje Ruse.

Jel’ vam to odnekud poznato?

Ali nadam se da vam je poznato i da su Amerikanci također siledžijski upadali u razne države, rušili vlade i ubijali da tim državama – “donesu demokraciju”.

Kao što bi vam trebalo biti poznato kako se to uglavnom završavalo.

Ili kako je NATO, čija je definicija obrambeni savez, napala Srbiju 1999. godine.

Zbog srpskih policijsko-vojnih operacija na Kosovu.

Koje nije bilo država članica NATO-a.

A što možete pročitati na web stranici NATO saveza?

Kako se objašnjava bombardiranje ciljeva u Srbiji koje je rezultiralo i civilnim žrtvama?

Doslovno ovako…

“NATO je imao vodeću ulogu u operaciji podržavanja mira na Kosovu od lipnja 1999. godine pomažući šire međunarodne napore u izgradnji mira i stabilnosti u području”.

Opaaa!

Ali tko “šiša” Srbiju.

Oni su nas napali.

Pa za njih, jelte, vrijede drugi kriteriji iako načelno – mir je univerzalno pravo i potreban je svima.

Da parafraziram ravnatelja Zagrebačke filharmonije.

Možemo li ne sramotiti sebe same, sve oko sebe i čitavu ljudsku vrstu?

Vijesti i fotografije ratnih strahota iz Ukrajine u hrvatskim medijima su s pravom dobile prostor.

Kao što ga vijesti i fotografije ratnih užasa iz nekih drugih država nezasluženo nisu dobile.

Da, Ukrajina je u “srcu Europe”.

I da, odmah je tu, blizu nas.

Ali jednaka bi pravila trebala vrijediti za svakoga.

Uključujući i “velike sile” koje uvijek žele biti još veće.

I jače.

Pa “bildaju mišiće” na drugima.

Manjima.

I slabijima.

Nitko “sa strane” ne može ih spriječiti da to čine.

Čak niti UN.

Ali bar, koliko maleni i slabi bili, možemo ne biti dvolični.

I možemo ne sramotiti sebe same, sve oko sebe i čitavu ljudsku vrstu.

U međuvremenu molim nadležne da mi jave kad će početi spaljivanje knjiga ruskih autora.

Ako nije problem.

Zna li tko išta?

Pitam za sve nas.