Tomislav Tomašević ne bi mogao efikasno obavljati poslove gradonačelnika – na biciklu. A hitno se mora odreći i ostalih predizbornih populističkih trikova. Kao što su prigodne, posve nepotrebne manualne aktivnosti. Poput, na primjer, sakupljanja granja koje je dosad najjača oluja otkinula i pobacala gradskim ulicama. Umjesto toga bilo bi vrijeme da konačno javno prozove državne vlasti zbog nekorektnih poteza prema najvećem i najvažnijem gradu u Hrvatskoj.  Za ignoriranje nekorektnog ponašanja državne vlasti prema zagrebačkoj ne može biti opravdanje što će u tom odnosu Tomaševićeva moć  neuporedivo manja od Plenkovićeve. Već je poanta u tome da postoje situacije u kojima zagrebački gradonačelnik ne smije prešutjeti očitu štetu koju ‘njegovom’ gradu uzrokuje državna vlast. Ako želi da bude viđen kao ozbiljan političar.

Mnoštvo je svjedočenja o razmjerima strašnog olujnog nevremena koje je prije dva dana poharalo velik dio kontinentalne Hrvatske.

Među njima su najbrojnije fotografije i video snimke iz teško pogođenog Zagreba.

U medijima i na društvenim mrežama.

One koje su načinili profesionalni fotoreporteri kao i one što su ih snimili Zagrepčani koji su doživjeli ‘bliski susret’ s rušilačkim vjetrom.

Neke od tih snimki su apsolutno zastrašujuće.

No, meni je posebno ‘zapela za oko’ jedna niti malo dramatična, ali vrlo važna fotka.

Ona na kojoj zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević miče slomljeno granje koje je vjetar bacio na jednu od zagrebačkih ulica.

Fotografija ponekad zaista može zamijeniti veliki broj riječi.

Ta činjenica, međutim, ne mora uvijek imati pozitivan predznak.

Jer za potpuno i pravilno razumijevanje fotografije, kao i za riječi, ponekad je odlučujući – kontekst.

Meni je fotografija gradonačelnika najvećeg hrvatskog grada najteže pogođenog nezapamćenim nevremenom koji sakuplja otpalo granje s ulice stalno ‘pred očima’.

Jer me je još jednom podsjetila na dvije stvari.

Da zagrebački gradonačelnik nerijetko nema jasnu predstavu o tome što mu trebaju biti prioriteti.

Te da, jednako tako, i kad ‘stavi pravu stvar na pravo mjesto’ i u pravo vrijeme, nije osobito sposoban javno poentirati.

Treba znati o čemu, kada i na koji način slati poruku biračima

Naravno da fotografija koju sam zapazio nikako ne znači da se Tomašević u ozbiljnoj krizi uzrokovanoj razarajućom olujom nije bavio ničim do sakupljanja srušenog granja.

Moguće je da čak nije niti znao da je fotografiran dok to radi.

Ali znao je da će biti viđen da to radi.

A priča tipa ‘ja sam samo jedan od vas’ odavno ‘ne pije vodu’.

Ne, gradonačelnik nije ‘samo jedan od nas’.

On je izabran da vodi grad.

Što znači – da zna odrediti prioritete i delegirati poslove za koje on nije neophodan.

Ili bi mu čak njihovo obavljanje oduzelo vrijeme dragocjeno za posao za koji je izabran i plaćen.

A to je – da efikasno upravlja gradom.

A političku korist od toga, mjerljivu na sljedećim izborima, može povećati ili smanjiti time o čemu, kada i kako šalje javnu poruku biračima.

Jer naravno da je čitav mandat za ozbiljnog političara istovremeno i predizborna aktivnost.

Ali tu vrijede drugačija pravila nego u vrijeme službene predizborne kampanje.

Dugoročno nema pretjerane koristi od populističkih ‘doskočica’.

I predizbornih velikih obećanja.

Osobito ako nisi član vladajućih na državnoj razini ili nisi u njenoj milosti.

Pa ne možeš lupetati, lagati, bahatiti se i raditi razne druge svinjarije bez političkih sankcija.

Tomašević, kao što znamo, nije niti jedno niti drugo.

Naprotiv.

Gradonačelnik Zagreba treba naučiti još mnoge političke lekcije

A očito nema svijest da se, pogotovo u postojećem odnosu snaga, ne smije zadovoljiti slikom o sebi kao ‘jednom od vas’.

Ili nema ‘petlju’ pokazati da je nešto više od toga.

A najvjerojatnije nema niti jedno niti drugo.

Zagreb je ‘preuzeo’ dramatično opterećen Bandićevom ostavštinom koje se u zapravo nemoguće u potpunosti riješiti.

Uz to, nekim kadrovskim rješenjima i drugom odlukama, pokazao je da je i sam ‘krvav ispod kože’.

Da predizborna zgodna priča ‘biciklom na posao’ nema veze sa stvarnim životom Tomašević je shvatio brzo.

Jer ga je na to natjerala svakodnevna rutina u kojoj mu niti službeno vozilo i vozač nisu dovoljni da u danu bude na svim mjestima na kojima bi trebao i obavi sve ono što treba obaviti.

No, očito još nije shvatio da postoje mnogo važnije lekcije koje treba naučiti.

A čija je bit da na čelnik najvećeg i najvažnijeg grada u Hrvatskoj treba pokazati da je svjestan da se ne smije zadovoljiti slikom o sebi kao ‘jednom od vas’.

I da mora imati ‘petlju’ pokazati da je nešto više od toga.

Ne znam kako vi, ali mene naprimjer ljuti kad Tomislav Tomašević nakon nevremena koje je uzrokovalo ljudske žrtve i materijalnu štetu mjerljivu s onom još uvijek nesaniranom koju je ostavio potres – sakuplja po cesti otkinuto granje.

I priča novinarima kako u životu nije u Zagrebu doživio ovako razorno nevrijeme.

Nije gradonačelnikovo da radi ono za što nije neophodan.

Niti da priča ono što bi imalo smisla čuti jedino od vremešnog stričeka iz kvarta.

Kao zgodnu epizodicu u novinarskom izvještaju s terena.

Od Plenkovića Tomašević ne može očekivati pomoć pa nema razloga da prešućuje njegovo nekorektno ponašanje

Gradonačelnik glavnog grada Hrvatske, koji je na svaki način najmanje četvrtina države, nakon oluje katastrofe što se zbila trebao bi, na primjer, javno zapitati predsjednika vlade bar dva pitanja.

Zbog čega nije poslan SMS s upozorenjem da stiže katastrofalno nevrijeme iako je u sustav upozoravanja utrošeno više od osam milijuna eura.

I zbog čega je šef Ravnateljstva civilne zaštite taj propust pokušao ‘opravdati’ najprije tvrdeći da građani nisu alarmirani jer nije bila najavljen najviši stupanj opasnosti a potom je promijenio priču – tvrdeći da je sustav SMS uzbunjivanja tek u testnoj fazi.

Naravno, gradonačelnika Zagreba bi trebao i vrlo jasno reći jesu li gradske službe učinile sve što je trebalo da bi se najprije izbjegle strašne posljedice a potom i da bi bile što efikasnije sanirane.

U svakom slučaju od vlade Andreja Plenkovića može očekivati sve samo ne pomoć.

Jer ga premijer ‘ne doživljava’.

Još otkad mu se izravno rugao kao oporbenom ‘bundžiji’ u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

A nedavno mu je, ukidanjem prireza, iz gradske blagajne’ izbio’ najmanje 40 milijuna eura godišnje natjeravši ga da kao ‘zločesti’ gradonačelnik uzimanjem od Zagrepčana nadoknadi ono što im je ’dobri’ premijer Plenković tobože poklonio.

Zagrebački gradonačelnik zapravo više i nema što izgubiti ako pokaže zube’ premijeru.

Makar ponekad, kad je za to itekako ima razloga.

Za javno ignoriranje nekorektnog ponašanja državne vlasti prema zagrebačkoj ne može biti opravdanje što je u tom odnosu Tomaševićeva moć neuporedivo manja od Plenkovićeve.

Već je poanta u tome da postoje situacije u kojima zagrebački gradonačelnik ne smije prešutjeti očitu štetu koju ‘njegovom’ gradu uzrokuje državna vlast.

Bez obzira na to što nedvojbena kandidatkinja za premijerku stranke ‘Možemo’ Sandra Benčić svakodnevno žestoko ‘pere’ Plenkovića, Tomašević mu mora ‘pokazati zube’ kad je riječ o Zagrebu.

Ako želi da bude viđen kao ozbiljan političar.

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.