Ministričina reakcija je i krajnje štetna. Jer pokazuje da ona ne mari za Ustav i zakone. A građanima poručuje da i oni trebaju tako. Tim potezom javno i nedvosmisleno stavila se na stranu gradskih čelnika koji se ponašaju poput seoskih šerifa. A sve glumatajući da brane kulturu i građansku čast od ‘seljačije’.

Ministrica kulture i medija izvoljela je izjaviti da podržava odluku gradonačelnika Pule o zabrani koncerta ‘narodnjaka’ u gradskoj sportskoj dvorani.

Jer mu se ne sviđa ono što se na tom koncertu trebalo pjevati i svirati.

Svoj je stav obrazložila tvrdnjom da gradonačelnik ima pravo odrediti što će se dešavati u javnom prostoru.

Ne znam da li je veća sramota ako ministrica razumije što je rekla ili ako ne razumije.

A rekla je da je u redu (i) da gradonačelnik zabrani događaj koji je uredno ugovoren.

Rekla je da je u redu da gradonačelnik zabrani događaj kojim ne bi bio prekršen niti jedan zakon.

Rekla je da je u redu da gradonačelnik, kad god mu padne na pamet, krši postojeća pravila korištenja javnog prostora.

Rekla je da je nenormalno ponašanje normalno, a da smo svi mi koji se s tim ne slažemo – budale.

Kao i obično, o neodržanom koncertu i reakcijama tim povodom u javnom prostoru pojavilo se bezbroj komentara.

I na društvenim mrežama.

I u medijima.

I, kao i obično, mnogi su potpuno promašeni.

Jer autorima je važno navijati za jedne, druge ili treće.

A ne baviti se onim što je ovdje zaista bitno.

Od mnogih komentara se zavrti u glavi i onima koji misle da su već sve čuli i pročitali.

Ministričin lakonski odgovor da gradonačelnik ima pravo odlučivati što će se dešavati u javnom prostoru nedvojbeno je sramotan.

Jer nije na razini kakvu zahtjeva ministarski položaj.

To što je kod nas razina političkog odlučivanja i komuniciranja velikim dijelom bijedna ne abolira nikoga pa ni ministricu kulture i medija.

Pogotovo ne ministricu.

Ne može ono što je dopušteno nego sam ono što gradonačelnik ne zabrani

Reći, bez ikakvih ograda, da je gradonačelnikovo pravo odlučivati što se smije dešavati u javnom prostoru grada znači dati za pravo gradonačelniku da smije raditi što mu se ‘pukne’.

A da pritom nema obvezu poštivati čak niti (poslovne) propise gradske uprave na čijem je čelu.

Kamoli elementarnu logiku.

Jer u javnim prostorima u Puli organizirani su (i) do sada više puta događaji kojima tamo, iz raznih razloga, nije bilo mjesto.

Pa nikome ništa.

Na svakome je da zaključi kako misli da je ispravno.

Ali nema svatko mogućnost zabraniti ono što mi se ne sviđa.

Što je gradonačelnik Pule učinio.

Jer može.

Iako ne bi smio.

Da je to učinio uopće nema dvojbe.

Sam se time javno hvali.

Čime je bespredmetnom učinio javnu raspravu o tome tko je kome što rekao, kada i zašto.

U međusobnoj (ne)komunikaciji gradonačelnika, direktora dvorane i organizatora koncerta.

Čime se sad intenzivno bave komentatori na društvenim mrežama.

I dijelu medija.

To reakciju ministrice na odluku gradonačelnika Pule (koju je kasnije po principu ‘spojenih posuda’ slijedio i njegov osječki pandan) ne čini samo sramotnom.

Nego i krajnje štetnom.

Jer ministrica kulture i medija pokazuje da ne mari za Ustav i zakone.

A građanima poručuje da i oni trebaju tako.

Ministrica se tim potezom javno i nedvosmisleno stavila na stranu gradskih čelnika koji se ponašaju poput seoskih šerifa.

A sve glumatajući da brane kulturu i građansku čast od ‘seljačije’.

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.