Vladajuća klika ispravno računa da najmoćnijem poslovnom partneru, Katoličkoj Crkvi, nikada nije na odmet dati još više moći. Pogotovo ako će to kliki pomoći. Naprimjer u superizbornoj godini. Stoga je, na kamenu-temeljcu od Vatikanskih sporazuma, Crkvi upravo potajice dan otpust od svih svjetovnih obveza prema onima od kojih isisava novac. Uključujući selektivno brisanje gumicom povijesnih činjenica koje se Crkvi ne sviđaju.
Još potpisivanjem Vatikanskih ugovora 1996. godine hrvatske su vlasti dopustile da Katolička Crkva postane država u državi.
Štoviše, čak i da se miješa u organizaciju svjetovnog života.
Države u kojoj je postala država.
I to da se miješa duhom i načinom potpuno suprotnom ustavnom određenju Hrvatske kao sekularne države.
Ususret izborima na svim razinama vlast je upravo omogućila Crkvi još veću moć.
To nije samo novo ruganje Ustavu ove zemlje.
I dodatno vrijeđanje inteligencije njenih stanovnika.
Ovo što je Plenkovićeva vlada učinila pred kraj 2023. godine prešlo je sve granice.
Ulizujući se po tko zna koji put Katoličkoj Crkvi premijer je naložio potpisivanje dokumenta naziva Sporazum o utvrđivanju sljedništva pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj.
Desilo se uz klimoglav ministara, od kojih je onaj koji vodi resor pravosuđa, Ivan Malenica, formalni potpisnik.
U najkraćem, tim potpisom je Katolička Crkva do kraja izuzeta iz hrvatskog zakonodavstva i u sekularnoj državi Hrvatskoj može se ponašati isključivo po kanonskom pravu.
Kako će se Crkva ponašati u unutarnjim odnosima njezina je stvar, ali kad se ekskluzivno unutar Crkve rješavaju čak i stvari koje su svjetovnim zakonima s pravom kriminalizirane – to je nedopustivo.
I vrlo opasno po društvo.
Kao što je već viđeno u nizu primjera, pod kojih je prikrivanje pedofilskih aktivnosti tek najodvratniji.
Novo nepripadajuće pravo, u inat zdravoj pameti i protivno svakoj normalnoj logici
Crkva je otprije oslobađana mnogih financijskih obveza prema državi od čijih poreznih obveznika na razne načine dobiva enormne iznose.
Te ima razne druge privilegije.
Poput podučavanja vjeronauka u javnim školama.
Sada je, u inat zdravoj pameti i protivno svakoj normalnoj logici, Crkva dobila novo nepripadajuće pravo.
Čije je ishodište u Vatikanskim sporazumima.
Da je svjestan što čini premijer je pokazao time što je sporni Sporazum potpisan praktično u tajnosti.
Bez ikakve rasprave, pa čak i bez kurtoazne najave.
Na dan kad je Sporazum počeo važiti mogli su ga vidjeti jedino revni čitatelji Narodnih novina.
Iako je čitav dokument skandalozan najvažniji dio je onaj koji se odnosi na povrat imovine i druga imovinska prava.
Mnoge obitelji kojima je imovina nacionalizirana desetljećima bezuspješno bore ne bi li ostvarili povrat ili bar djelomičnu nadoknadu.
Crkvi je državna vlast omogućila da praktično radi što hoće.
I to po svojim pravilima.
A da pritom nitko ne pita naprimjer kako je Crkva došla do nekih nekretnina koju su joj oduzete u vrijeme Jugoslavije.
Kao što nikoga nije briga što je za vrijeme NDH nepodobnima imovina otimana pa se Crkva niti tada, kao niti u vrijeme poslijeratne nacionalizacije, nije trudila pomoći onima koji su ostali bez svoje imovine.
Uključujući i svoje vjernike.
Koji joj služe kao paravan za unosnu korporacijsku djelatnost.
Pri čemu joj je država – poslovni partner.
Posao cvjeta, uz poneku ucjenu i mnogo dodvoravanja
Što očito vlastima odgovara.
Pa, uz poneku ucjenu i mnogo dodvoravanja, posao cvjeta.
U najnovijem slučaju bezobrazluk posebne vrste je i član Sporazuma koji praktično ukida odluke jugoslavenskih vlasti kojima je Crkva ostala bez zemljišta i građevina.
Jer su takve odluke navodno bile oblik „ograničavanja djelovanja Katoličke Crkve.“
A što ćemo s drugim odlukama jugoslavenskih vlasti?
Onih koje nemaju veze s imovinom na koju Crkva polaže pravo.
Onih koje hrvatskim vlastima idu na ruku.
Zaista je gadljivo.
To selektivno brisanje gumicom povijesnih činjenica koje se Crkvi ne sviđaju.
Taj otužni igrokaz u kojem se vlast iživljava nad pravnim kontinuitetom Hrvatske s upokojenom državom.
Ne odstupajući od njega čak i kad je njegov smisao krajnje upitan, ali odlično služi vladajućoj kliki.
A teatralno ga gazeći kad stoji na putu njima.
Ili moćnim poslovnim partnerima.
Među kojima je Katolička Crkva najmoćnija.
Ali nikada nije naodmet dati joj još više moći.
Pogotovo ako će to kliki pomoći.
Komentari