Kad malo bolje razmislim Hrvatske je zaista zemlja idealna za život. Onima koji to tvrde. Evo, naprimjer…Postave te na funkciju kojoj nisi dorastao niti po jedom kriteriju i koju nisi niti zamišljao čak niti u “mokrim” snovima.  A s te funkcije odeš na drugu za koju si jednako potkapacitiran. I to kao perspektivan kadar. S funkcije odeš a da to ne bude napredovanje u karijeri eventualno jedino tek kad toliko zabrljaš da se tobom počne baviti pravosuđe. Najčešće na poticaj medija. I to ne odeš sam nego te se”gazda” odrekne uz infantilno “objašnjenje” da nisi ništa kriv/kriva nego si kolateralna žrtva rata protiv vlade. I HDZ-a. I države.

 Kad malo bolje razmislim Hrvatske je zaista zemlja idealna za život.

Onima koji to tvrde.

Evo, naprimjer…

Postave te na funkciju kojoj nisi dorastao niti po jedom kriteriju i koju nisi niti zamišljao čak niti u “mokrim” snovima.

A s te funkcije odeš na drugu za koju si jednako potkapacitiran.

I to kao perspektivan kadar.

S funkcije odeš a da to ne bude napredovanje u karijeri eventualno jedino tek kad toliko zabrljaš da se tobom počne baviti pravosuđe.

Najčešće na poticaj medija.

I to ne odeš sam nego te se ”gazda” odrekne uz infantilno “objašnjenje” da nisi ništa kriv/kriva nego si kolateralna žrtva medijskog rata protiv vlade.

I HDZ-a.

I države.

Taj rat je asimetričan, histeričan, usmjeren na diskreditaciju partijsko-državnog vodstva koje radi fantastičan posao…

Slobodno nastavite niz.

Već će onaj koji treba naći nekakvo “objašnjenje”.

Da bi ljudima kraj zdravih očiju i ušiju poručio kako su slijepi i gluhi.

A potom, ako ne završiš ekspresno u” buksi” odeš na odlično plaćenu rezervnu poziciju.

Također plaćenu iz poreza “mutavih” građana.

Iz ministarske fotelje do saborskih klupa – preko zatvorske ćelije

 Na neko mjesto gdje ćeš i dalje činiti štetu.

Samo “na prvu” manje primjetno.

Naprimjer – u saborske klupe.

Iako je pitanje koliko je ta fraza točna.

Koliko ćeš često biti u tim klupama – ne zna se.

Kao što se ne zna što ćeš tamo raditi osim što ćeš dizati ruke u političkoj “sapunici” u režiji stranačkih šefova.

A neke niti to što su završili iza rešetaka ne sprječava da se u parlamentarni zapećak “prešaltaju” – pod hitno.

Kao sad već na sreću bivši ministar Darko Horvat.

Još se vrata ćelije nisu za njim zatvorila kako treba a već je izgubljenu ministarsku fotelju zamijenio – saborskom.

Nešto manje udobnom, ali kad u nju sjedne bar ga nitko neće ništa pitati.

Tako da mu i nije najgora stvar na svijetu što će prije toga najmanje mjesec dana provesti u istražnom zatvoru.

Što je šest puta kraće od financijske povlastice poznate kao – ala volim ovaj režim, plaća ide a ja ležim.

I koju ima pravo koristiti ništa ne radeći prije aktiviranja saborskog mandata.

S pričuvnog položaja u Saboru Darko Horvat, kao i njegovi “pajdaši” kojima se nešto slično već dogodilo, moći će i dalje praviti štetu.

Nešto sporijim tempom.

Što ne znači i manje efikasno.

A na ministarskoj poziciji zamijenit će ga još jedan lik koji je “do jučer” bio “no name” političar.

U ministarsku “prekomandu” stiže novi “no name” političar?

 Najprije je to trebao biti Stjepan Čuraj.

Nakon “prekomande” s mjesta državnog tajnika u Ministarstvu financija.

Odnedavni predsjednik HNS-a.

Stranke čije članstvo stane u omanji tramvaj a važnost joj je mizerna.

Zapravo jedina “tržišna vrijednost” joj je što podupire vlast HDZ-a.

Što bi rekao originalni HDZ-ov ćaća …. bezodvlačno.

Iako je iz zrakomlata vidljivo da tu nema ničega osim obostrane hladne kalkulacije.

Ali to se i traži.

Sad ispada da je on otpao.

Jer se unutar vladajuće stranke nisu mogli dogovoriti.

Ali nema veze.

Naći će oni nekog drugog.

Što je manje poznat i sposoban – tim bolje.

I sve je to po zakonu.

Ovdašnjem, “made in Croatia”.

Ne bih baš rekao da je i po božjem.

Ali priznajem se u to razumijem mnogo manje od onih devedesetak posto deklariranih vjernika u ovoj zemlji.

Pa mi ostaje jedino da stavim prst u uho i zapjevam…

To je nama naša borba dala – klasu koja uživa i hrpu budala.