HND je organizirao prosvjed zbog nezadovoljstva službenim izvješćem da za smrt novinara Vladimira Matijanića nije kriv nitko u zdravstvenom sustavu. Ako ima krivih nedvojbeno bi ih trebalo kazniti. Kao i odgovorne za smrt bilo kojeg drugog bolesnika. Ali i mi novinari trebali bismo sve ljude uvijek tretirati jednako. To nam nalaže Ustav. A i profesionalna načela koja traže da se za dobro protiv zla borimo prvenstveno svojim novinarskim radom.
Najprije osnovne činjenice.
Prosvjed pod nazivom “Oprostite što smetam, ne mogu disati” održan je točno šest mjeseci od smrti splitskog novinara Vladimira Matijanića.
Prosvjed je organiziralo Hrvatsko novinarsko društvo (HND).
Najavljen je kao izraz nezadovoljstva članica i članova cehovske udruge zbog postupanja zdravstvenog sustava u slučaju smrti novinara portala Index.
U najkraćem, organizatori prosvjeda iznijeli su optužbe (već ranije objavljene u dijelu medija) da kolegi Matijaniću u pet dana zdravstvene agonije nije pružena medicinska skrb pa čak niti omogućen adekvatan zdravstveni pregled.
A optužba je proširena i tvrdnjom da je pogreška (ili serija pogrešaka) u zdravstvenom sustavu u ovom tragičnom slučaju službenom istragom zataškana umjesto da bude utvrđena i sankcionirana.
Jasno je da je smrt vrlo stresan događaj, posebno za one koji su bili najbliži umrloj osobi.
Svatko s imalo empatije dodatno je dirnut pričom oko smrti Vladimira Matijanića zbog načina na koji se tom temom intenzivno bavi(la) njegova matična redakcija a potom i više drugih medija.
Nije trebalo biti novinar(ka) da bi se suosjećalo s njegovim prijateljima i kolegama.
Dovoljno je bilo – biti čovjek.
Ta priča u javnost je ‘izbacila’ i mnoge općenite optužbe na hrvatski zdravstveni sustav, potaknute raznim frustracijama, kako to već biva.
To je rezultiralo i s gotovo 5000 potpisa građana pod zahtjev HND-a za ostavkom ministra zdravstva Vilija Beroša.
Svaka vrsta prosvjeda, pa i prosvjedno okupljanje je legitiman čin a svatko tko ga organizira vjerojatno procjenjuje koji je njegov smisao i što se takvim prosvjedom želi postići.
Također, retoričko je pitanje treba li u slučaju smrti kolege Matijanića utvrditi sve relevantne činjenice pa i kazniti svakog kome se dokaže propust.
A kamoli namjerno nečinjenje.
Uz to, bjelodano je jasno da ima već i previše razloga za micanje Vilija Beroša s mjesta ministra zdravstva čak i ako bi ozbiljnom eksternom istragom bilo nedvojbeno utvrđeno da smrt Vladimira Matijanića nije skrivio niti potencirao nitko iz zdravstvenog sustava.
No, koja je realna korist od prosvjednog okupljanja u organizaciji HND-a?
A ne naprimjer Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata?
Drugim riječima, hoće li biti ikakvih posljedica?
I, prije svega, što je uloga HND-a sukladno Statutu te profesionalne novinarske udruge?
Posao novinara je da se otkrivanjem negativnosti u medijima bore za prava svih
Evo…
U članku 9. Statuta Hrvatskog novinarskog društva navedeni su ciljevi i svrha djelovanja HND-a…
- a) ostvarivanje profesionalnih interesa, etičnosti i slobode javnog izražavanja
- b) promicanje Ustavom zajamčenih prava javnosti da bude izvještena o svim zbivanjima u društvu te prava svake osobe na slobodu izražavanja, mišljenja i dostupnost svim javnim glasilima
- c) čuvanje ugleda i dostojanstva profesije
- d) zaštita novinara od samovolje izdavača i vlasnika medija
- e) materijalna i socijalna zaštita novinara
Godine 1976. ubijen je američki novinar Don Bolles iz redakcije lista ’Arizona Republic’, jedan od utemeljitelja prve organizacije istraživačkih novinara (IRE).
Stradao je jer je istraživao političku korupciju i organizirani kriminal u Arizoni.
Njegov su posao nastavili reporteri iz 27 novinskih, radijskih i TV redakcija širom SAD-a.
Kao rezultat njihova zajedničkog rada objavljene su 23 istraživačke priče koje su bile povodom akcije policije i pravosuđa.
Mnogi su akteri političke korupcije i organiziranog kriminala završili iza zatvorskih rešetaka.
Novinara Vladimira Matijanića nisu ubili kriminalci.
Također, neodgovorno bi bilo ‘zdravo za gotovo’ uzeti neke javne špekulacije da mu nije pružena adekvatna medicinska pomoć jer je pisao kritične tekstove (i) o zdravstvenom sustavu.
Ali kad bi se barem nekoliko ‘jačih’ medija u Hrvatskoj udružilo bez obzira na tržišnu utakmicu i napravilo zajednički istraživački tim koji bi se ozbiljno pozabavio ‘prekopavanjem’ zdravstvenog sustava temeljem činjenica – to bi već bilo nešto.
Tako bi i Matijanićevi cehovski kolege odali dužno poštovanje i njemu, ali i svim ostalima koji su pretpostavljene žrtve sustava.
A i p(r)okazali bi mnoge ‘rupe’ u zdravstvenom sustavu.
I pomogli da se razotkrije niz pogrešnih pa i protuzakonitih postupaka na štetu pacijenata – tko god oni bili.
Pa bi možda čak i Vili Beroš na kraju otišao s ministarskog mjesta.
AP ne smjenjuje ministre koje prozivaju na prosvjednim skupovima nego one o kojima novinari ‘iščeprkaju’ previše ‘prljavog rublja’
AP je poznat po tome što rutinski smjenjuje nedodirljive ministre kad mu novinari ‘zapapre’ hrpom neugodnih dokaza.
Nema veze što niti tada ne priznaje zbog čega skida ministarske ‘glave’.
Ali ministar ode.
Nikad niti jednog ministra A. P. nije smijenio jer te to zatraženo na prosvjednom skupu.
Tko god da je taj skup organizirao.
Iz vrha HND-a kažu: “Da stvari ne funkcioniraju govore stotine mejlova i poziva koje su HND-u uputili građani iz cijele Hrvatske, kojima su opisivali dramatične okolnosti u kojima su izgubili najmilije.”
Predlažem im da sadržaj tih mejlova i poziva podijele s novinarkama i novinarima, ali ne da ih se objavljuje bez provjere već da posluže kao dio materijala za ranije spomenuto istraživanje.
Ono koje prizivam.
Ovako te pritužbe služe samo kao verbalni ukras kojim se ‘maše’ ne bi li se pridala veća važnost prosvjedu.
Uzgred, ali nikako sporedno, javni prosvjedi se organiziraju da bi se za neku temu pridobila pozornost javnosti.
A to se uspijeva posredstvom novinara/medija.
Dakle da poruke s prosvjeda budu objavljene u medijima.
Neće biti da je uloga novinarska organizacije da organizira prosvjedno okupljanje kako bi njeni čelnici mogli optuživati zdravstveni sustav.
I tražiti ostavku ministra zdravstva.
Da bi onda mediji objavljivali što su najodgovorniji u novinarskoj organizaciji rekli na prosvjednom skupu.
Načelno.
O nečemu o čemu bi neporecivim dokazima trebala ‘govoriti’ novinarska istraživanja.
A vodstvo novinarske udruge može o tome dati izjavu.
Za to im ne treba prosvjedni skup.
Ako je do traženja ostavki eno im resorne ministrice.
Kulture i medija.
Razloga za traženje njenog odlaska ima i previše.
A sve u skladu sa statutarnim ciljevima HND-a.
Kao i za traženje odlaska AP iz premijerske fotelje.
Komentari