Promijenivši odluku osječkog Županijskog suda i odlučivši da Franjo Lucić umjesto društveno korisnog rada mora u zatvor zbog pokušaja podmićivanja Drage Hedla Vrhovni sud je poslao važnu poruku novinarima, medijima i čitavom društvu. Rijetku, ali dragocjenu. U državi u kojoj novinari u sudnice uglavnom dolaze kao optuženi. Kad ih tipovi poput Lucića odluče zastrašiti a ne potkupiti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske posljednjih je dana u fokusu javnosti zbog odluke njegova još uvijek ‘friškog’ predsjednika Radovana Dobronića da sa važnih funkcija unutar Suda smijeni dvojicu bliskih suradnika.

Objašnjavajući da opetovano opstruiraju i omalovažavaju njegove, Dobronićeve napore da dovede u red ponašanje sudaca Vrhovnog suda na području izvansudskih aktivnosti.

A onda je iz Vrhovnog suda došla drugačija vijest.

Rekao bih jednako važna kao Dobronićevo nastojanje da ‘bobu kaže bob a popu pop’.

Vrhovni sud je poništio odluku osječkog Županijskog suda iz 2020. godine.

Onu prema kojoj je Franji Luciću kazna zatvora zbog pokušaja podmićivanja novinara Telegrama Drage Hedla bila zamijenjena radom za opće dobro.

Prema jučer objavljenoj odluci sudaca Vrhovnog suda, Lucić će tako ipak morati u zatvor za pokušaj podmićivanja iz 2017.

I provest će tamo godinu dana.

Ako se ne dogodi nešto zbog čega bi takvu odluku Lucić uspio ‘eskivirati’.

Što ja znam… recimo ako mu ovaj put pokušaj podmićivanja ne uspije.

Zamjena zatvorske kazne radom za opće dobro, s obzirom na niz primjera kojima smo svjedočili, već je sama po sebi u Hrvatskoj postala mehanizam za izazivanje podsmijeha.

Sjetite se ‘gulitelja krumpira’ koji su odradili manje dana društveno korisnog rada nego što bi odsjedili iza rešetaka da im sud nije elegantno izišao u susret unatoč milijunima čije ‘zamračivanje’ su omogućili.

‘Slučaj Lucić’ međutim značajan je po još nečemu.

Posebno za novinare i medijsku zajednicu.

A time i za čitavo društvo.

Već godinama se nižu tužbe protiv novinara i medija kojima se želi izazvati autocenzura i egzistencijalni strah.

Ne bi li oni novinari koji zaista rade novinarski posao prestali pitati, istraživati i objavljivati neugodne činjenice.

Na stotine je takvih neutemeljenih tužbi koje su podigli politički i(li) financijski moćnici pa i sami suci.

A ovo je prva (barem tako drastična) presuda, i to Vrhovnog suda u korist novinara.

Presuda koja šalje u zatvor političko-financijskog siledžiju – zbog pokušaja podmićivanje novinara.

Franjo Lucić imao je sreće jednako malo kao i pameti

Franjo Lucić je, rekao bih, imao sreće jednako malo kao i pameti.

Nakanio je podmititi novinarskog veterana kojega nisu niti podmitili, niti uplašili niti ‘preveslali’  mnogo ozbiljniji igrači od Franje Lucića.

Županijski sud u Osijeku je međutim procijenio da je pokušaj podmićivanja novinara ipak zaslužilo ‘guljenje krumpira’ a ne zatvor.

Farsa je već i činjenica da se postupak odvijao na osječkom sudu poznatom po najblaže rečeno neobičnim odlukama.

Pogotovo kad se s jedne strane u sudnici nađe neki lokalni moćnik a s druge naprimjer neki osječki novinar.

Uostalom nije ovo niti prva ‘osječka’ presuda koju je Vrhovni sud preinačio.

Ali obrazloženje oduke Vrhovnog suda u ovom slučaju je vrlo značajno.

Po mišljenju Vrhovnog suda Franjo Lucić je zaradio zatvor jer je grubo povrijedio odredbu članka 38. Ustava RH kojom je zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli, koja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa.

A otegotna okolnost mu je i to što je pokušaj podmićivanja novinara izveo kao zastupnik u Hrvatskom saboru.

Što znači da je bio dužan štititi i promicati prava građana zajamčena Ustavom RH.

Među kojima je i pravo da saznaju što sve saborski zastupnik Lucić ’mulja’.

I kako želi spriječiti da javnost sazna o tim ‘muljanjima’.

Tako što se dosjetio podmititi novinara koji je ta ‘muljanja’ istražio i nakanio objaviti istinu.

Nažalost, danas među novinarima, urednicima i vlasnicima medija ima previše onih koje se ne mora podmićivati na način na koji je Franjo Lucić želio podmititi kolegu Hedla.

Stoga se takve ‘transakcije’ obavljaju u tišini i ne dospijevaju do suda.

Jer niti jednoj strani to nije u interesu.

Ali novinarima, urednicima i vlasnicima medija kojima je još stalo do novinarstva i uloge koje bi ono trebalo imati u normalnoj zemlji današnja odluka Vrhovnog suda važna je podrška.

Rijetka, ali dragocjena.