Đokovićevi “fanovi” i kritičari, svako iz svojeg rova, navijali su proteklih dana bez uvažavanja činjenica. Čitava priča, s elementima cirkusa, zapravo je više politička nego sportska. Srbijanski predsjednik, kako god to završi, iz nje će izaći kao pobjednik a australski premijer kao gubitnik. Ali nije jedino pitanje gdje je iz teniske priče nestao tenis.

I, što ćemo sad?

Nakon što je sudac Anthony Kelly s Australskog federalnog suda odlučio da Novaku Đokoviću odobrava australsku vizu već dugo najuspješniji svjetski tenisač je i formalno ušao u Australiju.

Time mu je posljedično omogućeno da sudjeluje na ovogodišnjem Austalian Open turniru.

Da pokuša obraniti prošlogodišnju titulu i osvoji ovaj prestižni turnir deseti put.

Istina, ministar migracija Alex Hawke još može poništiti odluku o vizi.

Iako je sudac nakon donošenja odluke u korist Đokovića nimalo uvijeno političarima poručio neka im ne pada na pamet mijenjati sudsku odluku.

Dajući tako za pravo onima koji su proteklih dana tvrdili da je Australija ozbiljna, uređena zemlja, za razliku od naših “balkanskih gudura”.

Problem je samo u tome što su takve tvrdnje izricali i ispisivali, od anonimnih ljudi po društvenim mrežama pa sve do javnih osoba, oni koji su davali podršku odluci graničnih službi da se Đokoviću ne dopusti ulazak u Australiju unatoč ranije dobivenoj vizi.

Uključujući i australske političare na čelu s premijerom Scottom Morrisonom.

Odmah po objavi vijesti da je Novaku Đokoviću onemogućen ulazak u Australiju te da je do odluke suda po žalbi njegovih odvjetnika smješten u smještaj za imigrante koji čekaju što će biti s njima stvorile su se dvije navijačke skupine.

U jednoj su oni koji bezuvjetno podržavaju Đokovića “na neviđeno” a i u ovom su slučaju uvjereni u “belosvetsku zaveru” protiv sirotih Srba pa su počeli ludovati na sve zamislive načine.

A i neke gotovo nezamislive čak i za najžešću vrstu idolatrije.

Izuzetak za necijepljene tenisače napravljen je da ne “pati” Australian Open

U drugoj, njima suprotstavljenoj skupini oni su koji su jednako bezuvjetno kritički jurnuli na Đokovića tvrdeći kako je je on bahat lik koji je dobio što je zaslužio jer ne želi razumjeti da za sve zakoni i pravila vrijede jednako.

Neki su išli toliko daleko da su tenisača nazvali idiotom.

U toj kakofoniji panegirika i uvreda kao da nitko nije primijetio činjenice.

Ili nikoga nije bilo za njih briga.

A činjenica je da je Teniski savez Australije izmislio izuzeće od zabrane ulaska u zemlju za necijepljene pod određenim uvjetima unatoč drastičnom lockdownu koji su stanovnici Australije trpjeli mjesecima.

Učinjeno je to kako ne bi propao Australian Open.

Turnir koji je jedan od najvećih sportskih događaja, ako ne i najveći, u Australiji.

Turnir koji nikako ne može biti isti sa ili bez Đokovića i još pokojeg necijepljenog vrhunskog tenisača.

Turnir koji je vrhunski događaj i za državu Victoriju u čijem glavnom gradu Melbourneu se održava.

On je najbolja reklama a ujedno i sjajan izvor ogromne količine novca.

Izravno i neizravno.

Novak Đoković iskoristio je ponudu da uđe u Australiju i igra na Australian Openu iako se ne želi cijepiti.

Dobio je vizu, ali pri dolasku na aerodrom viza mu je poništena.

Bilo je moguće da je njegov tim nešto “smuljao”, da su naprimjer podaci na temelju kojih je viza izdana bili krivotvoreni ili što slično pa je to naknadno otkriveno.

A Đokovićevi fanovi i ostali “branitelji” su napravili buku nemajući pojma da li je tako.

Ali niti njegovi kritičari nisu imali pojma da li zaista s vizom nešto nije u redu pa im to nije niti najmanje smetalo da kritiziraju Đokovića.

Jedni su ga žestoko branili, a drugi potom još žešće napadali.

I jedni i drugi niti milimetar ne povlačeći se iz svojeg “rova”.

Najveći problem Novaka Đokovića je negov otac

Najmilitantniji su bili s jedne strane “zaštitnici srpstva” koji u svemu vide napad na “srpske svetinje” te poluprofesionalni proizvođači teorija zavjera.

Ta ekipa na “pogon” Novakovog oca Srđana, čovjeka koji ima prije svega problema sam sa sa sobom a onda i sa ostatkom svijeta, izvodila je razne bedastoće.

Od plesanja kola uz transparente po ulicama preko gađanja australskog veleposlanstva teniskim lopticama pa sve do širenja nebuloze o Novaku kao spasitelju i Isusu prema kojem australske vlasti provode fašistički teror.

Novak Đoković sve ove dane niti jednom riječju nije komentirao situaciju u kojoj se našao.

Ali najveći problem Novaka Đokovića je i ionako njegov otac.

Na račun očeva ponašanja trenutno prvi tenisač svijeta i jedan od najboljih tenisača ikada “zaradio” je ogroman dio negativnog javnog “imidža”.

Ako Novak Đoković zaigra na ovogodišnjem Australian Openu sasvim sigurno neće mu biti ugodno.

Niti zbog njega samoga, niti zbog drugih tenisača, niti zbog publike, niti zbog medija.

Ali u čitavoj priči ionako je već fokus prebačen na politički teren.

Ako Đoković osvoji Australian Open u Srbiji i “rasejanju” slavit će to kao “sverspsku pobedu” nad zločestim Australcima i nepravednim svijetom.

Ako odigra loše to će biti “alarm” za kanonadu novih teorija zavjere, uvreda i pretvaranja sportskog poraza – opet u “svesrpsku pobedu” nad zločestim Australcima i nepravednim svijetom.

Kako god okreneš, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji zna za sebe uvijek najbolje iskoristiti bilo koji ishod, “ukrcat” će se taman kada i kako treba te na valu “volje naroda” reći koju o Novaku i srpstvu.

I dodatno “podebljati” svoju popularnost.

Kakve veze s tenisom imaju rudnici litija i “hotel” za imigrante?

Ne bi bilo iznenađujuće niti da Vučić iskoristi ovu priču oko Novaka Đokovića tako da do kraja reterira i otkaže gostoprimstvo u Srbiji kompaniji Rio Tinto i tako zaradi još koji politički bod čak i među oponentima.

Kompaniji koja je dijelom u australskom vlasništvu zbog čije namjere otvaranja rudnika litija u Srbiji već tjednima traju ozbiljni prosvjedi.

S druge strane, australski premijer Scott Morrison koji baš nije na vrhuncu popularnosti, svakako će iz ovog političkog okršaja izaći poražen.

Ne zbog toga što je njegov šef kabineta John Kunkel prije nego što je imenovan na tu poziciju 2018. godine, bio glavni savjetnik kompanije Rio Tinto za odnose s Vladom, radeći kao lobist za tu multinacionalnu rudarsku tvrtku.

To Australce niti izbliza ne može uzbuditi koliko Srbe.

Ali njegovo “treniranje strogoće” izjavom da za sve vrijede zakoni te da Novak Đoković nije izuzetak sigurno neće dobro “sjesti” Australcima nakon sudske odluke da je s vizom necijepljenoga Novaka Đokovića sve u redu.

Uz to, kakva je to vlast koja najprije da nekome vizu pa mu je pri ulasku u zemlju poništi a zatim mu je sudskom odlukom nanovo odobri?

I kakav je to premijer na čelu takve vlasti?

Na kraju dođe čovjeku da se zapita: Gdje je u svemu nestao tenis?

Iako, nije to najvažnije pitanje.

Novak Đoković na nekoliko dana završio je u hotelu (!?) u kojem su zatočeni ljudi koji čekaju na odluku hoće li moći ući u Australiju.

Neki su tu i godinama a ako im konačno pokušaj ulaska u Australiju propadne za razliku od čuvenog tenisača neće moći sjesti na prvi avion i vratiti se normalnom životu.

Jer tamo odakle su pobjegli ili su protjerani života im nema.

Da nekoliko dana na istom mjestu s njima nije bio i “teniski broj jedan” nitko te ljude ne bi niti spomenuo.

Sad su, stjecajem okolnosti, u novinarskim izvještajima spomenuti uzgred.

Kao zanimljiv dekor u priči o epizodi iz života globalne zvijezde.

I opet ih nitko neće spominjati do mogućeg sljedećeg bizarnog povoda.

Pravo pitanje je zapravo: Gdje je nestao čovjek?