Postoji li itko odvratniji od onih koji čak i ubijenu djecu dijele na “naše” i “njihove” pritom te prestrašne smrti podmećući nekome tko je u to neljudsko vrijeme ubijanja i sam bio dijete? Nažalost postoji. Zove se Karolina Vidović Krišto

‘A što je sa 403 ubijene hrvatske djece?

Koja još budala u Hrvatskoj nasjeda na srpske suze,patetiku i laži.Povijest nas ući da su uvijek bili protiv nas i uvijek će biti,jer im smeta bilo kakvo postojanje Hrvatske države.Za Dom spremni.

Mrs,opet u stilu,ko nas bre zavadi…

A ti si ta,,jesu ti rekli zašto ste bjezali..koje zlo su ti roditelji radili,što su htjeli… I ti njihov iscidak uživaš sve blagodati u zemlji Hrvata,,kobilo..ljepsi naziv neman za tebe,,’

Marija Vranić, Mladen Vukasović, Danijel Mudrovčić i Nikola Maršić imena su (prava ili lažna) četvero morona kojima su se sami identificirali i čiji su komentari doslovno preneseni na početku ovog teksta (sa svim pravopisnim greškama).

Upravo tako, jedan pod drugim, ti su komentari objavljeni ispod poveznice na vijest na jednom portalu o govoru Anje Šimprage, zastupnice (i potpredsjenice) SDSS-a koja je u Saboru ispričala svoje sjećanje na Oluju i kolovoz 1995. Ona je imala osam godina kad je s obitelji izbjegla u Srbiju i dvanaest godina kad se vratila.

Za razliku od zastupnice Šimpraga u čijem govoru se niti jedna riječ nije približila mržnji niti na stotinu svjetlosnih godina morončad je u samo nekoliko nepovezanih polumisli koje nisu bile dostatne niti za najjednostavniju cjelovitu rečenicu izrigala toliko količinu mržnje da njen smrad neće nestati niti za stotinu svjetlosnih godina.

Postoji li itko odvratniji od onih koji čak i ubijenu djecu dijele na “naše” i “njihove” pritom te prestrašne smrti podmećući nekome tko je u to neljudsko vrijeme ubijanja i sam bio dijete? Nažalost postoji. Zove se Karolina Vidović Krišto.

Koja je razlika između male Srpkinje koju su roditelji poveli iz Knina 1995. i male Hrvatice koju su roditelji poveli iz Vukovara 1991.?

Za razliku od mrziteljske gamadi koja se oglašava na društvenim mrežama (često se i lažno predstavljajući) ova “heroina” takvih mrzitelja ponosno se svojom mržnjom šepuri u Hrvatskom saboru kamo se uspjela došlepati na nečemu što je politička olupina.

Sve tako trula i zaudarajući, s hrpom ostalih političkih gnoma, ta “ruzinava” teglenica u hrvatski je parlament dovukla i KVK koja je nastavila s mentalnim zagađivanjem političkog prostora jednako revno kako je to činila dok se krila iza krinke novinarke.

Možda KVK i njezini iskreno sebe smatraju putnicima na Noinoj arci kakvima se predstavljaju a ne naplavinama koje su se zakvačile za trup starog šlepa. Nitko nije počinio zločin time što o sebi ima nerealno dobro mišljenje pa tako niti KVK. Ali, trebala bi bar znati da je na barci, kaže Biblija, Noa od Potopa spasio ne samo svoju obitelj već i životinje.

No vrla zastupnica KVK nema samilosti niti prema djetetu koje su roditelji poveli u zbjeg kad je imalo osam godina – jer je to dijete Srpkinja u zbjegu iz Knina 1995. Sasvim druga je stvar kad dvostruko stariju djevojčicu Karolinu, Hrvaticu, roditelji odvedu iz ratnog pakla Vukovara 1991.

Da ima samilosti prema bilo kojem djetetu koje se zadesilo u ratnom vrtlogu (a da to nije uvijek i jedino ona sama) možda bi se zastupnica Karolina Vidović Krišto također uspuhala trčeći uz stepenice do sabornice kako bi mogla reći nešto odmah nakon govora zastupnice Anje Šimprage, kao što je i učinila.

No, to što bi tada izrekla ne bi bilo odvaljivanje verbalne šamarčine zastupnici Šimpragi (a time i svakome u Hrvatskoj tko nije bešćutni gad) i ponižavajuće za hrvatski parlament. A ono što je učinila zastupnica Karolina Vidović Krišto bilo je ponižavajuće ne samo za parlament kao instituciju već i za svu djecu, žrtve rata – i kninsku i vukovarsku i svu drugu.

Jedino što je uspuhana zastupnica Vidović Krišto, uz uobičajeno ciničan osmjeh, imala reći nakon govora zastupnice Šimprage jest sljedeće: “U Hrvatskoj i u Hrvatskom saboru službeni jezik je hrvatski. Nije tačno nego točno, nije august, nego kolovoz”.

Omiljena diciplina Najvećih Hrvatina – hraćkanje u vlastita usta

Zastupnica Vidović Krišto pritom je zadihanost objasnila trčanjem do sabornice kako bi uložila prigovor koristeći institut povrede Poslovnika. Zastupnica Šimpraga nije povrijedila Poslovnik pa je zastupnica Vidović Krišto od Željka Reinera, potpredsjednika Sabora, koji je u tom trenutku vodio sjednicu, dobila opomenu zbog zloupotrebe instituta povrede Poslovnika.

No “nije tačno nego točno, nije august, nego kolovoz” kao reakcija na neuspjenjen, tolerantan, mirotvoran govor sa saborske govornice kakav je u Hrvatskoj, u raspravama o ratnim devedesetima, rijedak poput zlatnog grumena, odvratnija je poruka i od svih onih mrzilačkih pljuvanja po društvenim mrežama.

Ali je istovremeno nažalost očekivana, u skladu s ciničnim i prijetvornim ponašanjem političkih prigovaratelja bez savjesti, Najvećih Hrvatina koji uvjereni kako pljuju po Srbima zapravo svakim javljanjem hračnu direktno u svoja usta. Znam, ako ovo čita KVK bi sad najradije replicirala da “nije direktno nego izravno”, ali neće jer hračkanje po društvenim mrežama zadatak je najamnih radnika koji imaju veliki “nacionalni naboj” i nizak IQ. Prigovaratelji bez savjesti su tu da im “drže takt” cirkusijadom u Hrvatskom saboru.