Ogromna je tolika količina nesposobnosti, gluposti, neodgovornosti i bahatosti na jednom mjestu. Tolika da čovjek ne povjeruje da je to uopće moguće. Tolika da ne možeš a da ne pomisliš kako ona gorka šala o tome da hrvatska vlast ne troši “europski” novac jer ga ne može krasti, koliko god gruba bila, i nije baš tako bedasta.

Nije lako kad si u “gabuli” pa se moraš izvlačiti kako god znaš.

Pogotovo ako si izložen “oku i uhu” javnosti.

I to na istaknutom političkom položaju.

Naprimjer – na funkciji predsjednika vlade.

Ali već je tragično neugodno slušati i gledati hrvatskog premijera Andreja Plenkovića kako pokušava izvesti “kontrolu štete”.

Uvijek iznova na isti, katastrofalno nemušt i kontraproduktivan način.

Ponavljajući poput mantre jedno te isto.

Nebuloznim tvrdnjama kojima ništa ne objašnjava.

Providnim prebacivanjem odgovornosti na one koji ga podsjećaju da je za sramotno upravljanje državom odgovoran on a ne njegovi kritičari.

Osornim tonom čangrizavog gnjevnog gubitnika.

Posprdnim dijeljenjem “packi” valjda beznačajnom puku.

Kojega bi, čini se, najradije promijenio, i izabrao neki sebi podatniji.

Ne znam kako vi, ali ja nakon svakog premijerovog javnog istupa o bilo kojoj “gorućoj” temi osjećam onu najviše ponižavajuću vrstu srama.

Kad se sramiš zbog drugoga jer taj drugi ima dužnost predstavljati i tebe.

Naprimjer, danas je premijer, kako su mediji prenijeli, izjavio sljedeće…

“Paralelno imate aktere koji rade na demontaži države i svih institucija. Nakon Petrinje došlo je do orkestriranog napada i na Crveni križ. Unazad mjesec dana na tapeti su HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH. Radi se o sustavnom napadu – oni idu ‘salama taktikom’ i režu ‘feticu po feticu’ svakih mjesec dana.”

Kaže to premijer koji je ujedno i predsjednik stranke za čijeg se većinskog vladanja državom iz Hrvatske iselila gotovo četvrtina stanovnika.

Kaže to prvi čovjek vlade koja u godinu dana nakon potresa nije u stanju izgraditi ništa.

Premijer napada “neke aktere” kriveći ih za svoje grijehe

Kaže to čovjek koji je na čelu parlamentarne većine što je za ravnatelja HRT-a nametnula lika koji je završio u pritvoru jer je uhvaćen na djelu kao najpreciznije rečeno “mafijaški kurir”.

Kaže to čovjek čija je najveća briga u vezi Vrhovnog suda kako osigurati da taj sud bude politički kontroliran.

Kaže to čovjek čija je stranka instalirala čelništvo DORH-a i “drži mu stranu” unatoč njegovim skandaloznim postupcima.

Na kraju, ali nikako najmanje, važno…

Kaže to čovjek čija vlada je, po svemu sudeći, proćerdala mogućnost da iz “kase” EU iskoristi pet milijardi kuna za obnovu od potresa a ministri na čelu s njim ne mogu se dogovoriti čak niti da o toj sramoti jednako lažu.

Ogromna je tolika količina nesposobnosti, gluposti, neodgovornosti i bahatosti na jednom mjestu.

Tolika da čovjek ne povjeruje da je to uopće moguće.

Tolika da ne možeš a da ne pomisliš kako ona gorka šala o tome da hrvatska vlast ne troši “europski” novac jer ga ne može krasti, koliko god gruba bila, i nije baš tako bedasta.

Ali da vidimo što uopće žele ti koje napada premijer kriveći ih za svoje grijehe?

“Jedan je cilj ugroziti Schengen, a drugi ‘europodručje'”, kazao je on.

Premijer trol.

Ali bar se jedno mora priznati.

Za razliku od ranije one koji ne misle da je premijer najpametniji, najsposobniji, najpošteniji i amnestiran od odgovornosti za rezultate posla za koji je zadužen Andrej Plenković ovaj put nije optužio za asimetrično ratovanje.

Lijepo je objasnio da se zapravo radi o provoditeljima “salama” taktike.

U skladu sa svojom nedavnom izjavom kako su neke stvari suviše sofisticirane da bi ih svatko razumio.

E pa… stvarno nitko ne može reći da ne zna što je – salama.