Požar u osječkoj tvornici za preradu plastične ambalaže Drava International uzrokovao je ekološku katastrofu s dugotrajnim posljedicama. Ali je ujedno i još jednom pokazao skandalozan nedostatak preventive uz uobičajeno međusobno prebacivanje odgovornosti svih uključenih od kojih nitko nije nevin. Dodatno je ogolio i očaj stanovnika opustošene Slavonije koji će raditi u po život opasnim uvjetima – samo da imaju bilo kakav posao. U toj priči stotinjak nepalskih radnika kao da nikoga ne zanima. Poslodavac ih je dvostruko zloupotrijebio, a nadležne institucije to ignoriraju.
Sve je tu.
Prava hrvatska priča.
Požar koji su vatrogasci morali obuzdavati nekoliko dana.
Jer je u osječkoj tvrtki Drava International preventiva samo misaona imenica.
Kao i u institucijama koje su morale kontrolirati stanje u toj tvrtki.
U kojoj je, prije ovog aktualnog, u posljednjih 12 godina bilo još tri požara.
I nikome ništa.
Ovoga puta osječko-baranjski župan Ivan Anušić podnio je kaznenu prijavu protiv tvrtke i NN počinitelja.
Tvrdeći da je požar izbio zbog nedopušteno velikih količina nedovoljno sigurno uskladištene plastike.
‘Odgurujući’ odgovornost od sebe i Županije tvrdnjom kako županijske službe nisu nadležne kontrolirati skladišti li tvrtka plastiku poštujući zakonske okvire.
Ali prešućujući da je desetogodišnju dozvolu rada za Dravu International izdala nadležna županijske služba.
U trenutku kad je količina uskladištene plastike već bila veća od zakonom dopuštene.
Vlasnik tvrtke Zvonko Bede očito nije ništa naučio iz prethodna tri požara.
A i zbog čega bio ako ga nadležne institucije nisu ‘pozvale na red’.
Istina, Državni inspektorat bio je nekoliko puta u inspekciji u ovoj tvrtki i podnio dvije kaznene prijave.
Gdje se te prijave još uvijek ‘kisele’ tajna je tajnija od onih koje se pravdaju državnom sigurnošću.
Bede sad tvrdi da je posljednji požar podmetnut.
Iako za to nema dokaza.
Čak i da je požar zaista namjerno izazvan to za vlasnika tvrtke ne može biti nikakvo opravdanje.
Kao niti za one koji nisu kontrolirali koliko je plastike uskladišteno i na koji način.
A nakon što je izgorjela plastika uskladištena na tlu otkriveno je da je i ispod nje, u zemlji, bilo još skrivene plastike.
S obzirom na razmjere i specifičnosti aktualnog požara čitav Osijek je zagađen.
U Osijek je zbog toga došla i Sandra Benčić.
Mnogi se već danima zabavljaju svim aspektima priče o njezinoj premijerskoj kandidaturi.
Stvarnima, ali i izmišljenima.
No, tek su nakon požara u Osijeku saznali da je Benčić predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode.
Vidjet ćemo što će ova političarka s premijerskom ambicijom učiniti u prvom praktičnom izazovu.
Da ne bi ostali bez posla očajni radnici brane gazdu koji ih je izložio pogibelji
To što ovih dana Osječani žive u nenormalnim uvjetima za njih je vrlo neugodno.
Ali je tek dio problema.
Zbila se ekološka katastrofa koja će imati dugoročne posljedice.
Na mnogo širem području od samog Osijeka.
Uz to, tri vatrogasca ozlijeđena su pri gašenju požara.
Najteže ozlijeđeni ima opekline na 50% tijela.
Predstoji mu dug i neizvjestan oporavak.
I nikada taj čovjek neće biti kakav je bio prije požara.
Iskustvo govori da će pritom biti uglavnom prepušten samome sebi.
I bit će ubrzo zaboravljen.
Kao i radnica Drave International koja je poginula u jednom od prethodnih požara.
Iako bi ljudski životi trebali biti najvažniji.
Bezbroj je medijskih priloga o osječkoj katastrofi od trenutka izbijanja požara.
Ali najupečatljivija scena svakako je trudna radnica u suzama.
Koja je, s mnogim drugim zaposlenicima, odlučila braniti gazdu.
Na skupu na kojem su radnici tražili da tvornica nastavi s radom.
Dok još niti vatra nije bila ugašena.
Jer ako tvornica propadne bez posla će ostati i ona i njen suprug.
U opustošenoj Slavoniji borba za radno mjesto bitka je za goli život.
Pa čak i gazdu koji je pokazao krajnju nebrigu prema njima radnici emotivno brane.
Braneći tako doslovno svoje živote
Kakvi god bili.
Nepalci rade i žive u smrtnoj opasnosti
To je najveća tragedija.
Ne samo aktualne osječke priče.
Čitave Hrvatske.
U takvoj situaciji jedni nevoljnici nemaju snage ni motiva brinuti za druge.
A pogotovo nikog previše ne zanimaju oni koji su bili autsajderi i prije požara.
Posebno ako ih se doživljava kao konkurenciju.
Makar i na opasnim i slabo plaćenim poslovima.
Poput stotinjak Nepalaca koji rade u Dravi International.
Koji su u medijskoj priči o požaru i njegovim posljedicama samo usputno spomenuti.
A oni ne samo da rade nego i žive u tvorničkom krugu.
U kontejnerskom naselju.
Kamo ih gazda želi što prije vratiti.
U nezdravu okolinu.
Koja je, što je požar pokazao, i po život opasna.
A nakon požara izgleda kao scenografija za film koji prikazuje ’dan poslije’.
Stoga, ti ljudi nisu samo da jeftina radna snaga.
Koja radi u opasnim uvjetima.
Oni su dvostruko iskorišteni.
Iskorištavanje je, uz ostalo, i presudan element koji čini kazneno djelo trgovine ljudima.
Ono isto kazneno djelo za koje su nedavno mnogi bili ‘na prvu’ spremni neutemeljeno optužiti hrvatske parove koji su posvojili djecu iz NR Kongo.
A sad trgovinu ljudima nitko ne spominje.
Kako god bilo, postoji opravdana sumnja na nezakonito ponašanje vlasnika tvrtke Drava International (i) prema nepalskim radnicima.
Hoće li državne institucije reagirati?
Kad već nisu dosad.
A trebale su.
U svakom slučaju, niti nepalske radnike nikako se ne smije zaboraviti.
No, u njihovu zaštitu zasad nije stao nitko.
Komentari