Gradonačelnici Pule pa Osijeka zabranili su koncerte za koje je postojao ozbiljan interes publike obrazlažući to iznenada probuđenom brigom za kulturnu razinu javnih događaja. U Splitu je to pokušao ponoviti ravnatelj javne tvrtke, izmislivši da je repertoar planiranog koncerta neprimjeren lokaciji. Na kojoj se inače organiziraju – koncerti. Saniranje štete preuzeo je dogradonačelnik proglasivši pokušaj zabrane – tehničkim nesporazumom. A svi se prave da u svakom od ovih slučajeva nije riječ o glupavim reakcijama priučenih nacionalista ‘uvlakačkog’ usmjerenja koji vole glumiti ‘šerife’.
Najprije su “Duško Kuliš i gosti’ dobili odbijenicu pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića.
Potom je, da ne zaostane, njihov nastup zabranio i osječki gradonačelnik Ivan Radić.
Poruku je shvatio Marko Pejnović, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan.
Pa je ekspresno poslao ‘odbijenicu’ organizatoru koncerta Željka Samardžića na splitskom Sustipanu planiranog za kolovoz.
Na prostoru gdje ljeti nastupaju razni pjevači i grupe.
Taj nije čekao da se oglasi gradonačelnik.
Računajući da je bolje za njega biti ‘veći katolik od pape’.
Ali malo se preračunao.
Jer splitski gradonačelnik nije krenuo putem pulskog i osječkog.
Tako da će koncert Željka Samardžića (valjda) ipak biti održan kada i gdje je planirano.
A nesretni Pejnović je morao ‘progutati’ svoje prvobitno “odluka je moja i imam na to pravo”.
Pa je tako ‘palo u vodu’ i njegovo somnabulno obrazloženje zabrane.
Ono da glazba koju izvodi Željko Samardžić nije ‘primjerena lokaciji’.
Na stranu sad što je suludo da gradonačelnici mogu, kako im ‘puhne’ zabranjivati ili odobravati održavanje javnih događaja za čiju organizaciju postoje utvrđena pravila.
Koja se organiziranjem niti jednog od ovih koncerata ne krše.
U očekivanju “zaključka o proglašavanju manifestacije”
Zaboravimo na trenutak naknadno ‘izvlačenje’ na to da organizator nesuđenog koncerta zapravo nije na vrijeme uplatio polog.
U pulskom slučaju.
Zanemarimo i nespretnu ‘kontrolu štete’ u režiji zamjenika splitskog gradonačelnika Bojana Ivoševića.
Koji je objasnio da nema nikakve zabrane.
Nego je riječ o samo – o problemu tehničke naravi.
A taj je problem sljedeći…
Prema novoj odluci o komunalnom redu, organizatori koncerata od Grada Splita trebaju zatražiti “zaključak o proglašavanju manifestacije”.
Sad bi organizator trebao samo tražiti od Grada Splita “zaključak o proglašavanju manifestacije”.
I sve pet.
Malo sutra.
Ravnatelj javnog poduzeća zabranio je koncert tvrdeći kako je to njegovo pravo.
Zamjenik gradonačelnika Splita ultimativnu zabranu zamijenio tehničkom ‘greškom u koracima’ koju je lako ispraviti.
Ali kao da nitko nije zamijetio ono što se desilo u međuvremenu.
A desilo se ovo…
Domagoj Petričević, direktor organizatora koncerta, tvrtke “Ona moja” pokušao je objasniti zbog čega ne razumije zabranu koncerta Željka Samardžića.
Pa je tako rekao novinarima da je Željko Samardžić vrlo popularan pjevač.
Koji je već pjevao u Splitu pred mnogobrojnom publikom.
Zatim da je na vrijeme poslao svu potrebnu dokumentaciju neophodnu za održavanje koncerta.
A nabrajanje razloga da koncert ipak bude održan ‘zapečatio’ je izjavom da je majka Željka Samardžića – Hrvatica.
I tako je, moguće posve nenamjerno, pogodio – ‘u sridu’.
Hrvatska kultura kao loš vic – slušanje Cece, paljenje knjiga i prevođenje srbijanskih filmova
Jer ne bira on kome će organizirati koncert – po nacionalnoj pripadnosti.
Nego, kao i svaki drugi organizator, prema interesu publike, raspoloživom novcu i dostupnosti izvođača.
Ali instinktivno razumije što je podtekstu pokušaja neuspjele zabrane koncerta poput ovoga u Splitu.
Ili onih uspjelih zabrana – u Puli i Osijeku.
Nabijeđene ‘Hrvatine’ ozbiljno su shvatile da je Hrvatska europsko predziđe ‘hoch’ kulture.
Pa je obaveza svakog priučenog nacionalista, između ostaloga, ‘pljuckati’ na istočnjačke ritmove.
Ali i sve što dolazi s nama (pre)bliskog istoka.
Jer to je a priori – nekulturno.
Takorekuć – cajkasto.
A nacionalisti, pogotovo oni priučeni, uz to što su primitivni još su i neduhoviti.
Pa ne kuže da je priča o dominantnoj hrvatskoj kulturi u okruženju ‘cajki’ – samo vic.
I to kriminalno loš.
Hrvatska mladež, baš kao i srpska omladina, masovno sluša najgori glazbeni ‘trash’.
I to većinom – srpski.
Prema kojem je ono što izvodi naprimjer Željko Samardžić – zamalo pa opera.
A kako bi i bilo drugačije kad je u ovim krajevima jedna od rijetkih konstanti -samoobmana.
Pa su tako još u devedesetima mnogi ‘veliki Hrvati’ uživali u pjesmuljcima Cece Ražnatović & slične ekipe.
Što potajno a što i javno.
Dok su istovremeno iz knjižnica izbacivane knjige na srpskom i(li) ćirilici.
A dio njih je i doslovno spaljen.
Da bi se, srećom ne zadugo, nastavilo hrvatskim titlovima na srbijanskim filmovima.
Nogometni huligani su bar iskreni za razliku od ‘čuvara hrvatske kulture’
U hrvatskim kinima.
Kao i ‘istjerivanjem’ izvođača iz Srbije iz nekih radijskih programa.
I ‘prevođenjem’ tekstova skladbi sa srpskog na hrvatski u repertoarima bendova s gažama na vjenčanjima.
Ali, uz to što su primitivni i neduhoviti, priučeni nacionalisti su i glupavi.
Pa ne vide ništa čudno u tome da, kao naprimjer prošlog vikenda na maksimirskom stadionu, moroni urlaju ‘iz petnih žila’ o Srbima i vrbama.
A slave Srbina koji za hrvatsku reprezentaciju zabije važan gol ili obrani važan penal.
Jer u njihovim praznim glavama Srbin je sinonim za sve loše.
Osim ako nije dobar ‘za našu stvar’.
U prijevodu – ako ne radi ono što godi ‘nama’.
Primitivnima.
Neduhovitima.
Glupavima.
Takav stav jasno se vidi na nogometnim stadionima.
Ali pritajeno živi i u glavama onih koji se, za razliku od huligana, prave fini.
No, katkad im se sve pomiješa.
Priučeni nacionalizam.
Potisnuti animalni porivi.
‘Zaključanost’ u stereotipne podrume.
‘Uvlakački’ nagon za samoodržanjem.
Tada se dese tragikomične situacije poput ovih u Puli, Osijeku i Splitu.
Da se tankoćutna hrvatska publika brani od nabjeđenih ‘cajki’ za čiji je nastup masovno spremna dati novac bez pitanja.
A zbog pjevača ‘pogrešnih krvnih zrnaca’ koje je pozvao u goste – u Puli i Osijeku ‘nadrapa’ Duško Kuliš.
Hrvat.
Dok u Puli organizator koncerta Željka Samardžića kao krunski argument protiv zabrane poteže to što je Samardžićeva majka – Hrvatica.
Komentari