Kad nisi sposoban riješiti problem unatoč svim ovlastima koje imaš kao vlast – trolaš. Ako ne znaš graditi – sve uništiš. A zatim glumiš da gradiš. Najavljuješ ‘crne liste’ onih koji su po mišljenju ‘centralnog komiteta’ neopravdano digli cijene u svojim prodavaonicama, kafićima i ‘frizerajima’. Šalješ im državne inspekcije, ‘kaznene ekspedicije’ koje glume strogoću kad je to u interesu vladajućih

Nekad davno, kad sam ja bio klinac, postojala je jedna ‘fora’ koja je nama balavcima bila spektakularno zabavna.

Najbezbolnija varijanta sastojala se u tome da nekog probudiš uz ‘objašnjenje’: Oni te bude a ja ne dam.

Na izviđačkom izletu, radnoj akciji, sportskim pripremama…

Važno je bilo da ima dovoljno publike.

One koja je dovoljno nezrela da bi se urnebesno smijala takvoj budalaštini.

Među ‘ozbiljnijim’ opcijama bila je, naprimjer, i ona koja je prije buđenja uključivala paljenje posteljine.

Aktualna HDZ-ova vlada, nastavljajući ‘svijetlu’ tradiciju prethodnih, upravo to, po tko zna koji put, čini hrvatskim građanima.

‘Zapalila je posteljinu’ pa trese krevete krmeljivih pučana glumeći nekoga tko ne dopušta da nas ONI bude.

A zločesti ONI su ovaj put trgovci, ugostitelji i ostali ‘davatelji usluga’ koji su uvođenje eura iskoristili za povećanje cijena.

Jer, kažu partijski čuvari našeg sna, to je sramota i na štetu je korisnika usluga.

Ali, bit će, nije sramota niti je na bilo čiju štetu kad se državni proračun puni (i) besprizornom otimačinom od mnogih ‘davatelja usluga’.

Kao što valjda nije sramota niti je na bilo čiju štetu što se potom ogromni iznosi tog proračunskog harača ne troše tako da koristi svima koji u Hrvatskoj živ(otar)e.

Nego se ‘arči’ po principu – u se, na se i poda se.

Ako ne znaš graditi – sve uništiš.

A zatim glumiš da gradiš.

Da, u trgovini i uslužnom djelatnostima neke cijene nisu samo preračunate iz kune u euro nego su ‘o istom trošku’ i podignute.

 Jel’ zakon ponude i potražnje ukinut dekretom u Hrvatskoj dok smo spavali?

Pa što?

Zar slobodno tržište nije jedan od temeljnih stupova kapitalizma?

I zar je ‘zakon’ ponude i potražnje u Hrvatskoj ukinut nekim dekretom kojeg smo svi prespavali?

Jer dežurni buditelji nisu reagirali na vrijeme.

Sad je problem što je neki proizvod ‘neopravdano’ poskupio pri mijenjanju nacionalne u multinacionalnu valutu.

A nije problem kad se državom upravlja na način da se ‘ubija’ proizvodnja, od poljoprivredne na dalje.

Tako da prekupci postaju ‘glavni glumci’ a proizvođači – mizerno plaćeni statisti.

Ispada da nije problem niti to što je u ovoj zemlji gotovo izjednačen broj onih koji (još) privređuju i umirovljenika.

Kao što očito nije problem to što imamo velik broj mladih ‘ratnih’ umirovljenika.

Čije su mirovine više od mirovina većine onih koji su odradili 40 i više godina.

Ništa od toga nije problem.

Ali, problem je što je neki ugostitelj podigao cijenu kave drsko ne pitavši vlast za dopuštenje.

Pa čak niti smjerno zamolivši odgovor na pitanje – ako ipak može povećati neku cijenu svoje usluge koliko bi povećanje bilo primjereno po mišljenju vlasti.

Molim lijepo, zaista je sramotno povećavati cijene u trenutku kad smo našom genijalnom politikom uspjeli dovesti Hrvatsku u ’Scehnegen’ i ‘eurozonu’ – grme vladajući.

Sve držeći ‘figu’ u džepu i s naporom obuzdavajući šeretski smiješak.

Jer kao ‘kec na desetku’ došla su im ta povećanja cijena ‘prošvercana’ uz prelazak s kune na euro.

Taman da histerično nam tresući krevete efektno glumataju kako nas ne daju buditi.

 Tko te pita za ‘nijanse’ kad je ‘viši interes’ u pitanju

 I nije im dosta te predstave u kojoj bi da ‘država to smo mi’ na uštrb tržišnih mehanizama po njima trebala ponovo uvoditi elemente političkog upravljanja cijenama privatnih roba i usluga.

Čak bi i uvodili ‘crne liste’ nepodobnih vraćajući nas još mnogo dublje u povijest civilizacije.

Kamo nas je, istina, dijelom već vratila SDP-ova vlada koja je uvela javne ‘crne liste’ poreznih dužnika.

Po principu… kad nisi sposoban riješiti problem unatoč svim ovlastima koje imaš kao vlast – trolaš.

HDZ-ova vlast te je porezne ‘crne liste’ preuzela i nije joj palo na pamet ukinuti taj sramotni ‘zid srama’.

Iako su na njemu imena čak i onih koji su porezni dužnici postali jer im ‘država’ nije platila obavljeni posao.

Ali tko te pita za ‘nijanse’ kad je ‘viši interes’ u pitanju.

Pa stvarno…

Neka svi vide tko je toliki ‘mrzitelj svega hrvatskog’ da je povećao cijenu u trenutku najvećih nacionalnih dostignuća.

Em ‘Schengen’, em ‘eurozona’, em treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u nogometu, em sve to na kraju godine velebnih ‘isporuka’.

Predlažem da se svima koji su povisili cijene u ovom ključnom trenutku svehrvatske povijesti nezasluženo zarađena razlika nova oduzme.

Nakon što ‘centralni komitet’ utvrdi kriterije po kojima će se odrediti koliki dio poskupljenja je opravdan a koliki dio nije.

Pa da se za taj novac kupe velike i male hrvatske zastave od najboljeg materijala.

Koje će na svoje prodavaonice i lokale morati staviti oni koji su cijene povećali neopravdano.

Šteta bi bilo da sve završi samo na slanju državnih inspekcija.

‘Kaznenih ekspedicija’ koje glume strogoću kad je to u interesu vladajućih.

Ako ostane nešto novca nakon kupovine zastava i zastavice (možda ipak ne moraju biti od najkvalitetnijeg materijala) ne bi bilo loše inspektore obući u jednoobrazne majice.

Na kojim bi pisalo: Oni vas varaju a mi ne damo.