POGLED IZBLIZA: Odbiti osuditi izjavu Darija Kordića da bi ‘sve ponovio’ znači podržati ratni zločin za koji je osuđen

Autor:

Robert Anic, Dusko Jaramaz/PIXSELL

Darija Kordića sam vidio i slušao samo jednom. Njegov fanatizam ništarije koja se ostvarila odlučujući o tuđim životima zgrozio me je toliko da me taj osjećaj nije napustio niti trideset godina kasnije. A tada nisam znao da je osam mjeseci ranije počinjen pokolj bošnjačkih civila u selu Ahmići. Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu koji su glasali protiv amandman o osudi izjave Kordića, osuđenog za taj zločin po zapovjednoj odgovornosti, da bi ‘sve ponovo’ – civilizacijska su sramota. Oni danas predstavljaju Hrvatsku onako kako je Kordić ‘branio’ Hrvate u Srednjoj Bosni. Kordić je omogućio masakr nad nenaoružanim muškarcima, ženama i djecom. Trideset godina kasnije neki hrvatski EU parlamentarci to opravdavaju.

Darija Kordića sreo sam jednom.

U središnjoj Bosni.

U Lašvanskoj dolini.

Kad sam bio tamo na novinarskom zadatku.

U humanitarnom konvoju poznatom kao ‘Bijeli put’.

Čiji je pun naziv bio “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”.

Od Zagreba preko Rijeke i Splita i Vran planine do odredišta konvoj je putovao čitavih deset dana.

S hranom i lijekovima za ratnu bolnicu u franjevačkom samostanu u Novoj Bili.

Tamo smo stigli, u 99 šlepera, nas 143 – vozača, medicinskog i tehničkog osoblja, franjevaca i novinara – 20. prosinca 1993.

Time je prekinuta osmomjesečna blokada oko 70.000 Hrvata koji su osam mjeseci bili u okruženju Armije BiH.

Na prostoru dugom 30 i širokom 2 kilometra.

Tamošnji franjevci i ostali koji su u toj ‘sklepanoj’ bolnici brinuli za ranjenike u bolničkoj ‘sobi’ u crkvi bili su blagi i zahvalni.

S ljubavlju sa nam govorili o onima o kojima su se brinuli.

U njihovim riječima nije bilo mržnje.

Zapovjednici HVO-a koji su nam se obratili bili su ‘tvrđi’.

Ali Milivoj Petković i Tihomil Blaškić bili su ‘male mace’ prema Dariju Kordiću.

Predsjedniku HDZ-a Bosne i Hercegovine.

Nikada neću zaboraviti to zlo lice fanatika.

Niti podsmješljiv cerek ništarije koja se ostvarila odlučujući o tuđim životima.

Naprimjer, o životima 116 civilnih žrtava, od kojeg broja su 32 bile žene, a 11 djeca mlađa od osamnaest godina.

Najmlađe dijete imalo je tri mjeseca.

Pobijeni su u selu Ahmići.

Jer su bili Bošnjaci.

Šesnaestog dana mjeseca travnja 1993. godine.

Ne zaboravite iz kojih su stranaka podržavatelji ratnog zločinca

Osam mjeseci prije nego što je Dario Kordić bio među onima koji su dočekali humanitarni konvoj.

Čiji sudionici nisu znali za ahmićki pokolj.

Zbog zapovjedne odgovornosti za ratne zločine, od kojih je onaj u Ahmićima najstrašniji, Kordić je na Haaškom sudu osuđen na 25 godina zatvora.

Pušten je nakon dvije trećine odslužene kazne.

Otad ne prestaje glumatati velikog vjernika.

Magistrirao je katoličku teologiju.

Postao maskota ‘Hoda za život’.

A po vlastitom priznanju, zabilježenom na video snimci, ponovo bi počinio ratni zločin.

Kako drugačije tumačiti njegovu izjavu da bi “sve ponovio” kad je upitan “je li sve vrijedilo zatvora i rata”.

Europski parlament s 526 glasova za, 43 protiv i 62 suzdržana usvojio je amandman o osudi Kordićeve izjave da bi “sve ponovio”.

Amandman su podržali, a time se i ogradili od izjava Darija Kordića, zastupnici SDP-a (S&D) Biljana Borzan, Predrag Fred Matić, Tonino Picula i Romana Jerković te Valter Flego iz IDS-a koji iz redova kluba zastupnika Renew.

Mislav Kolakušić (nezavisni) nije glasao.

Svi zastupnici HDZ-a, odnosno Europske pučke stranke (EPP) – Karlo Ressler, Sunčana Glavak, Tomislav Sokol i Željana Zovko, kao i predstavnik Hrvatskih suverenista, odnosno Europskih konzervativaca i reformista (ECR) Ladislav Ilčić i nezavisni Ivan Sinčić, glasali su protiv ovog amandmana.

Za kakvu se to Hrvatsku zalažu hrvatski zastupnici koji su odbili podržati osudu izjave ratnog zločinca da bi opet “sve ponovio”?

Tri desetljeća nakon pokolja u Ahmićima.

I deset godina nakon ulaska u Europsku uniju.

Stid me je što takvi (i) mene predstavljaju u Europskom parlamentu.

Ti su ljudi civilizacijska sramota.

Sjetite se toga svaki put kad čujete i(li) vidite kako se hvale svojim predanim radom u EU parlamentu i velebnim postignućima.

I ne zaboravite iz kojih su stranaka – čija vodstva očito nemaju ništa protiv njihovog podržavanja ratnog zločinca.

 

 

 

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.