Ustaše su bili gadovi a Pavelić izdajnička kukavica. Jugoslavija nije okupirala i anektirala Hrvatsku. Zločinci su uvijek zločinci, teroristi su uvijek teroristi. Antifašističku Hrvatsku u današnjim granicama stvorili su partizani.

Kad netko kaže da je “dosta više te priče o ustašama i partizanima” te da se trebamo okrenuti budućnosti “na prvu” to zvuči odlično. Ali samo onome tko nije baš bistar, onome tko je površan ili onome kojemu ne odgovara da se konačno u ovoj zemlji jasno zna tko su bili jedini a tko drugi. Bez toga – ništa od bolje budućnosti. Jer ako će nam budućnost biti kakva nam je sadašnjost bolje da je i nema.

Nije to svađa dvaju klinaca na dvorištu koju prekida treći, stariji razdvajajuć ih uz “mir, mir, nitko nije kriv” ili, ako je malo robusniji, opali svakom po “čvrgu” (mi smo to nekad zvali i “čveger”ili “koks”). I “mirna Bosna”.

Kad je jedino što netko ima reći na prekrajanje povijesti i ruganje Ustavu Republike Hrvatske to naoko neutralno “dosta više te priče o ustašama i partizanima” bolje da se nije niti javljao. To je otprilike kao kad huligani opljačkaju pa iscipelare susjeda a kad ovaj to prijavi policija i njemu i huliganima napiše prijavu za remećenje javnog reda i mira. E, tako… samo još mnogo gore.

Na jučerašnji dan 1943. godine počela je jedna od najkrvavijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na prostoru kasnije FNRJ koja je postala SFRJ a onda netragom nestala.

Ova bitka, koja je trajala od 15. svibnja do 16. lipnja, u bivšoj Jugoslaviji, pa time i u Hrvatskoj, bila je poznata kao Peta neprijateljska ofenziva odnosno Bitka na Sutjesci. Najveću ulogu u toj bitki odigrali su hrvatski partizani s područja Dalmacije. Najviše Dalmatinaca bilo je iz Šibenika.

Na 18 tisuća partizana Sile Osovine krenule su s više od 127 tisuća vojnika formiranih u bugarske, talijanske i njemačke jedinice, zajedno sa snagama koje su pripadale marionetskoj NDH, brojnim oklopnim vozilima i s više od 300 aviona kojima su zapovijedali Nijemci.

Uz partizanske borce bilo je gotovo 3000 žena, ali i više od tisuću ranjenika i bolesnih pa je ukupan broj sudionika na partizanskoj strani premašio 22 tisuće ljudi od kojih gotovo petina nije bila opremljena niti sposobna za borbu.

Na Sutjesci su izgleda pobijedili krivi Hrvati

Nakon mjesec dana borbe poginulo je sedam i pol tisuća ljudi – svaki treći. Najviše poginulih partizana i ostalih na njihovoj strani bilo je upravo s područja Dalmacije, njih čak tri tisuće, a najveće gubitke pretrpjela je Druga dalmatinska brigada u kojoj je poginulo 800 partizana. Najviše Dalmatinaca koji su sudjelovali u bitki bilo je iz Šibenika, 1316. Poginulo ih je 787.

Po tome je Bitka na Sutjesci bila poznata u nekadašnjoj Jugoslaviji pa time i u Hrvatskoj koja je tada bila jedna od republika u toj saveznoj državi. Ta bitka je bila i “okidač” da saveznici počnu pomagati partizanima.

Danas je u Hrvatskoj bitka na Sutjesci poznata po tome što je Predsjedništvo Hrvatskog sabora prije dvije godine odbilo prijedlog SDP-ovca Ranka Ostojića da Sabor bude pokrovitelj 75. obljetnice te bitke.

Bit će da hrvatska vlast smatra kako su na Sutjesci pobijedili – krivi Hrvati. A oni koji su poginuli valjda su poginuli za – krivu Hrvatsku. Šteta bi bilo ne podsjetiti na imena tih dičnih hrvatskih muževa koji su odbili prijedlog da stanu na pravu stranu povijesti na kojoj su hrvatski partizani bili već ’41.

Sva tri HDZ-ova člana saborskog Predsjedništva bila su protiv pokroviteljstva (predsjednik Sabora Gordan Jandroković te potpredsjednici Željko Reiner i Milijan Brkić), SDP-ov potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić bio je za, a Furio Radin i Mostov Božo Petrov bili su suzdržani.

Nakon takve odluke HDZ-ov Darko Milinović u razgovoru za portal Direktno rekao je: “Ne postoji razlog da Hrvatski sabor bude pokrovitelj Bitke na Sutjesci. Ona je i jedan od sinonima totalitarnih sustava, a znamo da je i Europska unija osudila totalitarne komunističke režime. Poglavito jer je to događaj koji se obilježava u drugoj zemlji”..

Sreća što su Bleiburg i Sarajevo u Hrvatskoj, a Sutjeska nije

Nije bio jedini koji je tako govorio, ali njegov citat je ostao zabilježen. Sreća da EU nije osudila fašističke režime. A sreća je i što je Bleiburg u Hrvatskoj. A pripojilo se i Sarajevo.

Zbog toga nije dosta priče o ustašama i partizanima. Ustaša je bilo ne samo dosta nego i previše već 1941., mjesec i nekoliko dana poslije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Podsjećam one koji teško pamte a brzo zaboravljaju da je tada u Rimu potpisan ugovor a potpisi su bili ustaškog poglavnika Ante Pavelića i fašističkog vođe Benita Mussolinija.

Tim ugovorom kvislinška Nezavisna Država Hrvatska (NDH) predala je fašističkoj Italiji dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, najrazvijeniji dio Dalmacije s otocima te Boku Kotorsku. Da, bio je to baš taj poglavnik koji nije imao “muda” sa svojom poraženom vojskom i prestrašenim civilima ’45. krenuti ka Bleiburgu već je krijući se pod lažnim imenom pobjegao kao zadnji smrad.

Mogu i sporije pisati za one koji sporo čitaju i glasno sriču a mogu i kraće za one koji imaju poteškoće s dužim rečenicama, pogotovo ako nisu sasvim jednostavne. Mogao bih i manje prostačiti, ali neću jer red je svakoga nazvati onako kako je zaslužio.

Pa evo gnjidama baš ukratko sve što još trebaju znati o povijesti Hrvatske od ’41. naovamo. Nema toga mnogo, može se lako naučiti napamet.

Dakle… NDH je bila marionetska zločinačka država država s kvislinškom vlašću, rasnim zakonima i koncentracijskim logorima smrti čija se vojska borila na strani fašista. Partizanski pokret je oslobodio Hrvatsku kojoj je potom vraćen dio teritorija koji je Pavelić prepustio Talijanima.

Tvrditi da je NDH bila (i) ostvarenje stoljetnog sna Hrvata o nacionalnoj državi znači tvrditi da su svi Hrvati stoljećima zapravo sanjali kvislinšku, marionetsku državu s rasnim zakonima i konclogorima. Tako nešto može tvrditi samo kompletan idiot. Ili licemjeran skot.

Zločine su nakon završetka rata počinili i partizani. Svaki zločin je zločin. Svaki zločin je za osudu. Svaki zločinac treba biti kažnjen. Ali uspoređivati količinu zločina koje su počinili partizani nakon pobjede s količinom zločina koje je učinio ustaški režim NDH u četiri godine je suludo.

Pogotovo je van svake pameti podsjećati samo na partizanske zločine pa još i izmišljati i one koje partizani nisu počnili, a praviti se kao da NDH nije uopće činila zločine te da se u konclogorima igralo nogomet i peklo kolače.

Povijest Hrvatske u nekoliko koračića – džepno izdanje

FNRJ pa poslije SFRJ nije bila demokratska država jer je bila država s jednom političkom partijom i doživotnim predsjednikom. Već to je dovoljno da država ne bude demokratska, ali nije Jugoslavija okupirala pa anektirala Hrvatsku nego je stvorena političkom odlukom ratnih pobjednika među kojima su bili i hrvatski partizani i hrvatsko političko vodstvo.

Onaj tko tvrdi drugačije zapravo tvrdi da je prava Hrvatska (dakle ona koju su generacije navodno sanjale) bila NDH. S obzirom na to da je Hrvatska bila dio Jugoslavije političkom odlukom a ne okupacijom i aneksijom svi “borci za slobodu Hrvatske” koji su koristili nasilje bili su teroristi, a svaki poziv na nasilnu smjenu vlasti bio je poziv na puč bez obzira na to što Jugoslavija s jednom partijom i doživotnim predsjednikom nije zadovoljava kriterije da bismo je smatrali demokratskom.

Na kraju, ali nikako najmanje važno, današnja Hrvatska nije stvorena u Domovinskom ratu. Tada je očuvana u postojećim granicama te je obranjena njena nedugo prije toga nenasilnim putem stečena samostalnost, tj. državnost. Zbog svega toga s pravom je antifašizam ugrađen u Ustav Republike Hrvatske.

Iscipelareni susjed nije prebio huligane nego je bilo obratno. Zbog toga je s pravom protiv huligana podnio prijavu. Zbog toga se i s pravom buni što je policija jednako krivima proglasila njega iscipelarenoga i huligane koji su ga cipelarili.

Ako se skutri u kutu i šuti sutra će ga huligani opet iscipelariti, ali će ovaj put oni njega lažno prijaviti da ih je napao pa će samo on dobiti – i batine i prijavu. Dok će se huligani grohotom keslebariti a policajci će gledati na drugu stranu.

A za one kojima je zadatak ipak ispao malkice pretežak, a pozornost im je popustila već negdje tamo oko potpisa onog ugovora u Rimu, mogu to i ovako objasniti – kad smo već kod policajaca i onih drugih….

I u policiji ima onih koji se bave kriminalom – pojedinaca pa i čitavih skupina. Takve treba treba istjerati iz policije i kazniti. Ako je za zatvor – u zatvor s njiima. Ali policija će i dalje biti institucija koja štiti zakon i čuva red. Neće postati kriminalna organizacija.

U kriminalnoj organizaciji nisu svi višestruki psihopastki ubojice. Neki nisu ubili nikoga, ali se bave kriminalom pa makar to bile “samo” nasilne krađe – kao na primjer kad nekoliko huligana otme novac susjedu i iscipelari ga. Ali kriminalna organizacija nikada nije bila niti će biti institucija koja brine o provođenju zakona. Uvijek će ostati kriminalna organizacija. Jel’ makar sad jasno? Nije? E pa zbog toga još nije dosta priče o ustašama i partizanima.