U komentarima na društvenim mrežama, između ostaloga, Ivana Pernara hvali se jer je ‘cinkao’ transrodnu osobu, tvrdi se da je tako pomogao u borbi protiv međunarodne trgovine djecom te se njegov čin ‘objašnjava’ kao politički obračun s Možemo. Sve to dodatno pokazuje kako, makar i nesvjesno, podržavanje Pernarovog ponašanja, pridonosi hajci na ljude. Poput prijetnje smrću Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić jer je napravila upravo ono što joj stoji u opisu posla. DORH-u prijavila da ponašanje Ivana Pernara ima obilježja kaznenog djela.
Teza moje kolumne, objavljene na ovom mjestu prije nekoliko dana, bila je da izjave Ivana Pernara mediji trebaju ignorirati.
A ako se nekima od njegovih izjava itko treba baviti onda je to sud.
‘Na prvu’ moglo bi se zaključiti da sam sebi ‘skačem u usta’ jer sam se, evo, opet dohvatio Pernara.
Ali to činim upravo stoga da bih dodatno potvrdio tezu iz prethodne kolumne.
Temeljem komentara na društvenim mrežama koji su upravo rezultati zaključaka ‘na prvu’.
Jer mi je ono što se desilo u međuvremenu nažalost dalo povod.
Tri teze tih komentara posebno su mi zanimljive.
I potpuno promašene.
Ali je vrijedno na njih ukazati.
Jer oslikavaju razinu nerazumijevanja koja ‘dirigira’ mnoštvom komentara na društvenim mrežama povodom slučaja spornog posvojenja djece iz DR Kongo.
A i inače.
Jedan je komentator usporedio Ivana Pernara s Ankicom Lepej.
Oboje su javno iznijeli informaciju o nekoj osobi.
A toj osobi takva vrsta ‘popularnosti’ može biti neugodna.
Tu svaka sličnost prestaje.
Ankica Lepej nije ‘cinkala’ osobu kojoj je time ugrozila slobodu pa i život.
Razotkrila laž političkog moćnika kojem se, uzgred, zbog toga baš ništa nije moglo desiti.
Osim političke štete.
Što je potpuno opravdano jer lažljivi političari trebaju politički odgovarati.
Uz to Ankica Lepej je taj hrabar čin platila gubitkom posla a posljedično i stana.
Koji je prodan da supružnici Lepej imaju od čega živjeti.
Jer je ranije i njen suprug ostao bez posla nakon što je postupio jednako hrabro.
Otkrivši malverzacije u tiskari u kojoj je radio.
A od kojih su korist također imali političari.
Na čelu s tadašnjim predsjednikom Hrvatske.
Također, posao medija je da podržavaju ono što je učinila Ankica Lepej.
Ne da prenose ono što trabunja Ivan Pernar.
Jer on zaista samo trabunja da bi se samoreklamirao.
U medijima objavljivati njegove izjave o bilo čemu ima vrijednost kao kad bi bile objavljivane izjave bilo kojeg nasumično odabranog anonimusa koji piskara po društvenima mrežama.
Dok je (nažalost) bio zastupnik u Saboru objavljivanje Pernarovih ‘mudrosti’ imalo je smisla jer je pokazivalo kako se ponaša netko koga plaćamo da odlučuje o našim životima.
Nakon toga Ivan Pernar je, u smislu društvene relevantnosti – nitko i ništa.
Objavljivanjem njegovih izjava otvara se ‘Pandorina kutija’.
A što će iz nje iskočiti nemoguće je kontrolirati.
Nikome ne pomaže opravdavanje postupaka neodgovornih samoreklamera
Jednako je netočna teza da je svojim ‘cinkanjem’ transrodne osobe zambijskom pravosuđu Ivan Pernar pomogao u raskrinkavanju međunarodnog lanca trgovine djecom.
Time je ugrozio slobodu pa i život te osobe ‘cinkajući’ nešto što u Hrvatskoj i drugim koliko-toliko uljuđenim državama nije kažnjivo.
Je li u ovom konkretnom slučaju riječ o međunarodnom kriminalu – nemamo pojma.
A vidjet ćemo hoćemo li to znati nakon završetka sudskog procesa.
No, čak i ako zambijski sud odluči da je konkretno posvajanje kongoanske djece nezakonito to nikako automatski ne znači da je riječ o trgovini djecom.
Međunarodna definicija trgovine ljudima, a posljedično i zakonska rješenja u državama, sadržavaju elemente koje nezakonito posvajanje samo po sebi nema.
Poput oduzimanja slobode i aktivnosti činjenih pod prisilom.
Treća teza je da je Pernarovo ‘cinkanje’ zapravo politički obračun sa Možemo.
Jer transrodna osoba koju je ‘cinkao’ propada toj političkoj opciji.
“Politički obračun” Ivana Pernara s Možemo je nemoguć.
Naime, Pernar je klaun bez ikakve političke težine.
Pa slijedom toga njegovo ‘cinkanje’ nema nikakve veze s političkim djelovanjem.
Dakle, Ivan Pernar nije nikome pomogao niti za ‘nokat’.
Jedino je odmogao gnusno ‘cinkajući’.
I time se hvali.
Javno opravdavanje njegovih postupaka također ne pomaže nikome.
Upravo suprotno.
Samo može potaknuti dodatno opasno neodgovorno ponašanje.
Kao što su uvrede i prijetnje Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić.
Uključujući i prijetnje smrću.
Jer je napravila upravo ono što joj stoji u opisu posla.
DORH-u prijavila da ponašanje Ivana Pernara ima obilježja kaznenog djela.
Komentari