Barem za one premlade da se sjećaju 1991., trebalo bi objaviti što su tada govorile i pisale (ili što su prešutjele) o živoj Miri Furlan neke od javnih osoba uključujući njene kolege glumce. Potom to treba usporediti s onim što isti ti o mrtvoj Miri Furlan govore i pišu 2021. kad ona time više ništa ne može dobiti a oni ne mogu ništa izgubiti.

Nakon što je objavljena vijest da je umrla sjajna glumica i časna osoba Mira Furlan u medijima u Hrvatskoj pojavilo se mnoštvo podsjećanja na nju a na društvenim mrežama ispisano je bezbroj komentara.

Slušajući ih i čitajući nekako mi se još jednom učinilo da je razlika između 1991. i 2021. neusporedivo veća na kalendaru nego u stvarnosti. Ne samo zbog onog ružnog što je izrečeno ili napisano nego i zbog onog lijepog što je izrečeno ili napisano – prekasno.

U sedmom razredu osnovne škola imao sam nastavnika iz kemije koji nam je znao govoriti: “Kad ste prvi put došli na moje predavanje o kemiji niste imali pojma. Znali ste za nulu. Na na kraju školske godine još uvijek ne znate ništa pa je za vas i jedinica previše.

Zapravo vam ne mogu dati niti nulu jer ste s nulom počeli a potrošili ste i svoje i moje vrijeme ne naučivši ništa. Jedino pravedno bilo bi da vam u dnevnik upišem jedan ili čak dva – ispod nule.”

Podsmijevao sam se tada tom nastavniku kao šašavom ekscentriku. Koliko je taj čovjek bio u pravu shvatio sam 1991. One godine kad je Mira Furlan divljački “etiketirana” kao nepoželjna u Hrvatskoj te je iz nje praktično protjerana. One godine kad se pokazalo da ništa nismo naučili.

Mira Furlan dobila je tada otkaz u zagrebačkom HNK, država joj je otela stan u Zagrebu koji je naslijedila od bake, u medijima je najbezobzirnije vrijeđana…

Najprije je otišla u Beograd čovjeku svog života (zbog kojega je već do tada nekoliko godina živjela na relaciji Zagreb – Beograd) a potom, zajedno s njim u SAD. Jer, govorila je, njezin dom je tamo gdje je on. A niti on niti ona nisu se mogli vratiti tamo odakle su otišli. U Zagreb. U Hrvatsku.

Mira Furlan bila je jedna od mnogih koji su tada natjerani da odu iz Hrvatske. Njezina je dodatna nesreća to što je bila poznata i voljena glumica. Bila je previše omiljena da ne bi bila “popljuvana” zbog nepristajanja na bolesne nacionalističke ideje o nekoj izmišljenoj “čistoći” od koje prljavije ne može biti.

Nije važno gdje si bio ’91. nego što si radio

To je bilo 1991. Danas, trideset godina kasnije, tijelo Mire Furlan bit će zauvijek vraćeno u Hrvatsku. Kući koja je odbila biti njezinim domom. Odvratno zvuče “domobranski” pizdunske tvrdnje poput one da je Mira Furlan Hrvatsku te 1991. godine napustila iz političkih razloga. To što je nju otjeralo ne zove se politika nego organizirano nasilje usmjereno na to da je se otjera.

Priča o odlasku iz političkih razloga smrdljiva je insinuacija kojom se pokušava uniziti Miru Furlan kao osobu jer je navodno otišla zbog toga što nije bila za “našu stvar” koliko god ta “naša stvar” bila nedefinirana. I besmislena.

A bila je taman toliko da si u ime te “naše stvari” mogao “pomnožiti s nulom” svakoga tko nije pristajao na zakon krda, svakoga tko se usudio misliti, svakoga na kog si bio kivan ili si mu zavidio. I raspisati za njim tjeralicu.

Tvrdnja o odlasku Mire Furlan iz Hrvatske zbog političkih razloga ponavlja se čak i u nekim službenim in memoriam objavama. Ta tvrdnja danas je još bjednija nego 1991. Koliko god se to činilo nemogućim.

Jednako je gnusna, iz najmanje dva razloga, odluka da se na HTV-u povodom smrti Mire Furlan prikaže “Kiklop” u režiji Antona Vrdoljaka. Mira Furlan odigrala je mnoštvo odličnih većih uloga u raznim filmovima, TV serijama i kazališnim predstavama od kojih su nerijetke maestralne.

A Antun Vrdoljak jedan je od onih kakvi su Miru Furlan i protjerali iz Hrvatske. Isti onaj koji je kao šef HRT-a u vrijeme bjesomučne kampanje protiv Mire Furlan zabranio ulazak u zgradu HRT-a svima zaposlenicima i suradnicima za koje je zaključio da su Srbi a potom i ostalima nacionalno “sumnjivima”.

Tako je bilo 1991. Čuveno pitanje “Gdje si bio ’91.?” kojim se nastoje diskvalificirati svi “nepodobni” zapravo bi trebalo glasiti: “Što si radio 91.?” Ali svi znamo zbog čega ne glasi tako.

Potjeraj pa reci: Otišla je iz političkih razloga

U svakom slučaju u znak sjećanja na Miru Furlan emitirati film koji je režirao Antun Vrdoljak uvreda je mrtve Mire Furlan kao glumice i kao osobe. Uvreda je svega što je napravila u svom životu i sa svojim životom.

Uključujući i njezino javno pismo objavljeno 1991., nakon što je praktično protjerana iz Zagreba i Hrvatske.

Danas, 2021, nakon smrti Mire Furlan, na društvenim mrežama to se pismo masovno citira.

Ima onih koji nisu zaboravili što joj se događalo prije trideset godina pa tako nisu zaboravili niti to njezino pismo. Njih ne treba podsjećati.

Ima onih koji su se čitavo ovo vrijeme pravili kao da se nije ništa dogodilo pa i da i tog pisma nije bilo. Njih ne vrijedi podsjećati.

A ima i onih koji zaista nisu ništa znali jer su premladi da bi svjedočili događajima iz 1991. o kojima se od tada uglavnom šutjelo.

Dobro je da oni makar danas saznaju koji su to “politički” razlozi otjerali Miru Furlan. I ne samo nju.

Barem za takve, premlade da se sjećaju 1991., (kad već za ostale nema potrebe ili nema smisla) treba objaviti ne samo pismo Mire Furlan nego i što su tada govorile i pisale (ili što su prešutjele) o živoj Miri Furlan neke od javnih osoba, uključujući njezine kolege glumce.

Potom to treba usporediti s onim što isti ti o mrtvoj Miri Furlan govore i pišu 2021. kad ona time više ništa ne može dobiti a oni ne mogu ništa izgubiti.

Zaista, razlika između 1991. i 2021. neusporedivo je veća na kalendaru nego u stvarnosti.

Bio je u pravu moj nastavnik kemije iz sedmog osnovne. Možda se netko 1991. još i mogao uspješno praviti da mu ništa nije jasno i da nije ljudska nula. Ali 2021. za pretvaranje da je zaboravio kakav je tko zaista bio 1991. može dobiti jedino “dvojku”. I to onu ispod nule.