Igor Peternel opetovano pokazuje da su on i Ankica Lepej živjeli u paralelnim svemirima. Ankica, kako je Peternel izvolio nazvati Ankicu Lepej, između ostaloga bila je gospođa u najboljem smislu te riječi. A kako ono…a da, Igor… čak i nad mrtvom Ankicom Lepej pokazuje da između ostaloga nije niti gospodin.

 Ima ljudi koji jednostavno nemaju srama.

Jedan od njih je Igor Peternel.

Ono što je, nakon objave vijesti da je umrla Ankica Lepej, napisao na svojem Facebook profilu još jednom to potvrđuje.

Pa što je to tako strašno napisao jedan od najtragikomičnijih likova u hrvatskoj politici?

Evo što…

“Može li mi netko objasniti po čemu je Ankica Lepej bila zviždačica? Žena je otkrila sadržaj privatnog računa klijentice leftard novinama i prekršila bankarsku tajnu! Osnovu bankarskog poslovanja”, napisao je dični mužjak.

Bez obzira na svo poštovanje prema Ankici Lepej ne mislim da svi o mrtvima moraju uvijek govoriti sve najbolje.

Čak i ako je dobro realno jedino što bi se o nekoj osobi moglo reći.

Ali ako imaš imalo srama ne koristiš ničiju smrt za gadljivi pokušaj vlastite promocije u svom političkom i društvenom krdu.

Ako imaš imalo srama – šutiš.

Ali nije Igor Peternel ponovno pokazao samo da je bez srama.

Pokazao je da, kao i obično, nema pojma o onome o čemu pokušava docirati.

Ili se, za potrebe svoje manipulativne taktike javnog komuniciranja pravi nevješt.

Ankica Lepej otkrila je javnosti činjenicu da je na računu njezine imenjakinje a supruge tadašnjeg predsjednika države, bio novac koji je predsjednik zatajio u imovinskoj kartici iako je trebao prijaviti svu svoju imovinu kao i imovinu svoje obitelji.

Tumačenje javnog interesa i “izdavanje certifikata” za “zviždače”

Ona time nije ukazala na krivicu banke jer nema ništa protuzakonito u tome da banka bilo kome ponudi svoje usluge koje uključuju otvaranje računa i polaganje novca na te račune.

Ankici Lepej, bankarskoj službenici koja je u trenutku izbijanja afere bilo gotovo pred mirovinom na tom poslu bilo je savršeno jasno da je prekršila bankarsku tajnu.

I, unatoč toga što je bila svjesna da će ostati bez posla, odbila je uzeti milijun kuna koje joj je banka trebala dati jer je odlučila sama otkriti što je učinila.

Ali Ankica Lepej otkrila je građanima Hrvatske da je njihov predsjednik slagao.

Da je neiskren i sklon “zaobilaženju” jedne od obveza kojih bi se morao pridržavati.

Jer kao predsjednik države nije bio izuzet od te obveze.

Naprotiv, kao predsjednik države trebao je primjerom prednjačiti u iskrenosti, poštenju i poštivanju propisa u državi kojoj je bio na čelu.

Ankica Lepej otkrila je najblaže rečeno nepravilnost u sustavu i o tome je obavijestila javnost.

Dakle, po svim kriterijima ona jest “zviždačica”.

Ali, čekajte malo…

“Na računu čak i nije bio neki sporan iznos zbog kojega bi ta informacija predstavljala javni interes!”, slavodobitno nadopisuje Igor Peternel.

Koji se odjednom postavlja i kao vjerodostojan tumač javnog interesa.

Koji autoritativno tvrdi da je predsjednik Tuđman u imovinskoj kartici “sakrio” premalo novca da bi taj čin trebao zanimati bilo koga.

Izuzev valjda njega i njegove supruge.

Koja je “granica” do koje bi po Igoru Petertnelu predsjednik države smio kršiti propise i lagati građanima?

Ne znamo.

To nam se Igor Peternel nije udostojio objasniti.

Ali to ga niti najmanje ne sprječava da piskara i dalje.

Naprimjer ovo…

Projekcija vlastite društvene bezvrijednosti na osobu koja bi trebala biti ponos društva

“Ankica je možda pomogla ljevici da preuzme vlast, ali ne kao zviždačica već kao bankarska zlorabiteljica položaja i ovlasti – parapolitička aktivistica”.

To se usudio napisati Igor Peternel, lik koji godinama svoje sudjelovanje u političkom životu provodi kao parapolitički aktivist isključivo za svoj interes.

Beznačajno političko “lijevo smetalo” koje po potrebi postaje “desno smetalo”.

Osoba koja je, da parafraziram stanovitog Igora Peternela, politički zlorabitelj položaja i ovlasti.

Omakla mu se, bit će, projekcija vlastite društvene bezvrijednosti transferirana na osobu koja je pokazala koliko pojedinac može biti vrijedan za društvo.

Čitavim svojim životom.

Ankicu Lepej.

Društvo je, nažalost ali očekivano, pokazalo da nije vrijedno nje.

Kao što Igor Peternel opetovano pokazuje da su on i Ankica Lepej živjeli u paralelnim svemirima.

Ankica, kako je Peternel izvolio nazvati Ankicu Lepej, između ostaloga bila je gospođa u najboljem smislu te riječi.

A kako ono…a da, Igor… čak i nad mrtvom Ankicom Lepej pokazuje da između ostaloga nije niti gopodin.

“Žena je umrla, žao mi je zbog toga, ali nemojmo stvarati heroine od ljudi koji to nisu”, završio je on svoju Facebook poruku.

Od Ankice Lepej nitko ne treba stvarati heorinu, ali ne čudim se da Igor Peternel to nije u stanju razumjeti.

U njegovom svijetu sve je umjetno pa se i heroji/heroine moraju “stvarati”.

U svijetu kojem on ne pripada i nikada neće pripadati – ili jesi ili nisi.

Ne samo heroj nego i čovjek.

U svijetu u kojem bi nekoga kao što je Igor Peternel bilo sram uopće spomenuti ime nekoga kao što je Ankice Lepej.