N1 je kolateralna žrtva makljaže velikih igrača oko većeg komada tržišta i više novca na što je, da se ne lažemo, njihov vlasnik i poslodavac svjesno računao istovremeno se kockajući s takvom vrstom (i) političkog pritiska. A licemjerna vlast kroz usta ministrice kulture i medija sad poručuje da bi mogla razgovarati o onome o čemu joj godinama nije padalo na pamet razgovarati

Došla je “maca na vratanca” zahvaljujući (i) makljaži A1 i United Media Group oko boljeg pozicioniranja i više love na tržištu.

N1 dobio je u toj tarapani ulogu gubitnika što je, da se ne lažemo, njihov vlasnik i poslodavac svjesno računao kao moguću kolateralnu štetu istovremeno se kockajući s takvom vrstom (i) političkog pritiska.

Hoće li se kockanje isplatiti – bumo vidli.

U svakom slučaju sad ministrica Obuljen Koržinek izjavljuje kako se “može razgovarati” o onome o čemu do sada vlast nije željela razgovarati i spominje moguću zakonsku liberalizaciju o kojoj dosad nije bilo šanse niti zucnuti.

Pa, prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima je u drugom čitanju.

Što ga Ministarstvo kulture i medija nije odmah napravilo da prostite – “liberaliziranim”?

Isti onaj prijedlog Zakona o elektroničkim medijima za koji je ministrica još prije tri godine tvrdila da mora biti hitno donesen neistinito obrazlažući da hitnost zahtjeva EU Direktiva koja tada još nije bila niti usvojena a i nakon usvajanja ostavila je državama dvije godine za zakonodavnu prilagodbu.

U ime HND-a kao njegov tadašnji predsjednik i član Radne skupine za izradu prijedloga Zakona o elektroničkim medijima pismom sam upozorio na tu laž.

Istovremeno sam odbio potpisati izjavu o tajnosti informacija o radu Radne skupine što je zatraženo od svih članova i članica.

Zamislite, trebao sam se obavezati da ću sadržaj onoga o čemu Radna skupina za izradu Prijedloga Zakona elektroničkim medijima raspravlja tajiti od tijela i članova HND-a koje sam u toj Radnoj skupini predstavljao!?

Kako još nema zakona koji je prije tri godine bio “hitno” potreban i kako se vlast tek sad dosjetila da bi mogao biti – “liberalniji”

Također, u istom pismu Ministarstvu ustvrdio sam da je neodgovorno baviti se novim Zakonom o elektroničkim medijima bez sveobuhvatne analize cjelovitog medijskog zakonodavstva te bez usvajanja Medijske strategije.

Njenu izradu je ministrica najavljivala od početka svog mandata nekoliko puta određujući i datume, ali Medijska strategija nikada nije donesena.

U istom pismu upozorio sam, pristojno, ali vrlo jasno i na očitu manipulaciju pri izboru članica i članova Radne skupine u svrhu izbjegavanja ozbiljne stručne rasprave a u korist neskrivene politizacije teme.

Pisani odgovor nisam nikad dobio, ali je ministrica naprasno prekinula aktivnost Radne skupine koja se (unatoč navodnoj hitnosti) više nikada nije sastala dok nisam dao ostavku na dužnost predsjednika HND-a te člana Radne skupine.

Kasnije je Ministarstvo nastavilo kako je ministrica i zamislila pa je bez “remetilačkog faktora” tri godine kasnije… hitno, hitnije, najhitnije… Prijedlog Zakona o elektroničkim medijima dospio u saborsku raspravu onakav kakvog ga je vlast i zamislila.

A potom odjednom odlučila, kroz ministričina usta, obznaniti da se “može raspravljati” o njegovoj “liberalizaciji”.

I tako… do sljedeće poslovne makljaže velikih “igrača” s mogućim političkim konotacijama i sljedeće “kolateralne štete”.

Medijska strategija? Analiza cjelokupnog medijskog zakonodavstva? Sustavno razmišljanje i djelovanje?

Izgon političkog aktivizma iz tijela i organa što bi po definiciji morali biti isključivo stručni?

Ma, koga briga…

A kad se opet dogodi neka “lako zapaljiva” situacija svi će se još jednom čuditi “k’o kokoš dreku”.

Pa onda opet sve ispočetka.