Predsjednik države i premijer rekli su da za nezakonitosti u poslijeratnoj obnovi kuća na Baniji najvjerovatnije neće nitko odgovarati – zbog zastare. Iako zakonska zastara nije nastupila. Uz to, Zoran Milanović je izjavio i da se nije kralo sustavno nego “na sitno”. Kako on zna koliko se i kako kralo i zbog čega je do sada šutio?

Političari u Hrvatskoj iskusno znaju da mogu činiti manje-više što im je volja, pogotovo kada su u vlasti ili blizu nje. Kad ne moraš pretjerano razmišljati o onome što činiš još je manje razloga razmišljati o onome što govoriš.

A političari vole govoriti. To, naravno, nije neobično jer govorenje je jedan od najvažnijih alata u njihovom poslu. Uostalom, potreba za izazivanjem pozornosti javnosti govoreći važna je karakteristika svakoga tko je odlučio baviti se političkim aktivizmom.

Političari “manjeg kalibra”, pa čak i ako vode stranke koje nisu politički značajne niti zanimljive javnosti nemaju često mogućnost javno govoriti. Istovremeno, šefovi stranaka koje se nešto pitaju u hrvatskoj politici ponekad “iskaču iz paštete”.

Pogotovo kad se događa nešto nesvakidašnje, posebno zanimljivo, neočekivano. To također vrijedi za ministre a još više za premijera. I predsjednika države.

Neodržavanje redovitih konferencija za novinare predstavlja dvostruku neodgovornost prema javnosti što znači – prema biračima i svim stanovnicima Hrvatske. Prva je razina neodgovornosti nepostojanje redovne mogućnosti informiranja javnosti putem medija pod jednakim uvjetima za sve novinare.

Druga razina proizlazi iz prve. S obzirom na to da “pressica” uglavnom nema dok ne “zagusti” a i tada se često svode samo na PR bez mogućnosti ozbiljnog novinarskog propitivanja novinari su prisiljeni na “sačekuše” i “navlačenje za rukav” političara u prolazu.

Na više od toga, kao što je gostovanje u programu ili razgovor za novine/portale naši političari pristaju samo kad njima odgovara birajući pritom, pozivu kojeg medija će se odazvati a kad mogu – i s kojim će novinarom ili novinarkom razgovarati. Ono najvažnije obavlja se dakako “ispod stola”.

Relativizirati kriminal u državi kojoj si na čelu nije baš mudro

Zbog toga većina hrvatskih javno najprisutnijih političara uopće ne mari što govore i kakvoga smisla ima to što se od njih može čuti. Primjera je bezbroj.

Evo posljednjeg. Zapravo…jednog od najsvježijih. Jer dok ovo pišem sigurno je netko izvalio nešto novo. Možda opet nešto što ga nitko nije pitao. Ili o nečemu o čemu zapravo ništa ne zna. Ili ono o čemu ne bi smio govoriti.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković a potom i predsjednik države Zoran Milanović izjavili su kako za nezakonitosti u poslijeratnoj obnovi kuća na Baniji najvjerovatnije neće nitko odgovarati – zbog zastare. Da su bar rekli da NAŽALOST nitko neće odgovarati pa da se čovjek ponada da u njiima ima nešto empatije prema stradalnicima i makar trunka osjećaja za pravdu ako već misle da je za pravne sankcije prekasno.

Ali tko empatiju nema ne možeš mu je “ugraditi”. No, poanta je ovdje naravno u tome što su obojica, i premijer i predsjednik, izvoljeli izjaviti da najvjerovatnije nitko neće biti kažnjen za kriminal u obnovi banijskih kuća – zbog zastare.

Pritom ih očito niti najmanje ne smeta činjenica da oni pravni stručnjaci kojima je draža struka nego biti u milosti političara tvrde da zastara nije nastupila. Potvrđujući to citiranjem zakonskih članaka.

Ta stvar bude luđa predsjednik Milanović čak se upustio u dodatnu vratolomiju izjavivši kako se u poslijeratnoj obnovi kralo “na sitno” a ne sustavno. On rekao, mi čuli ili pročitali. I nikome ništa.

Čekaj malo… Zbog čega predsjednik države relativizira kriminal (jer krađa jest kriminal)? Zanemarimo na trenutak to što je tu priču o “krađi na sitno” koja eto ipak nije bila sustavna ispričao pred ljudima koji su možda i zbog neke “krađe na sitno” u devedesetima ostali bez kuća danas. To s nedostatkom empatije već smo apsolvirali.

Gdje je još kralo i otkad se to znalo?

Ali tvrdeći da je za nezakonitosti u obnovi kuća na Baniji nastupila zakonska zastara pa još spominjući krađu “na sitno” koja navodno nije bila sustavna predsjednik države i pravnik po obrazovanju Zoran Milanović govori neistinu te relativizira kriminal. Ničim izazvan.

Ima još. Ako je Zoran Milanović dok je bio premijer, pa i dok je bio samo šef najveće oporbene stranke, znao da se u obnovi banijskih kuća kralo, makar i “na sitno” – zbog čega nije učinio ništa da za nezakonitosti ne nastupi zastara? Ili zbog čega nije nikada ništa javno rekao o tom problemu?

Tada nije znao? Dobro… a kad je saznao? I od koga? Gdje su mu dokazi da se kralo, ali “na sitno”? Nije imao pojma dok nakon potresa o kriminalu u obnovi nisu javno počeli masovno govoriti stanovnici Banije a mediji su te tvrdnje počeli prenositi?

Ali kako onda predsjednik zna da se kralo i koliko? Nije valjda zaključio da se kralo (ali malo) tek kad je i sam nakon potresa došao na Baniju. I to samo na temelju izjava ogorčenih ljudi koji su pod ogromnim stresom zbog štete od potresa.

Njihove tvrdnje o nekvalitetnoj obnovi, koliko god suosjećali s tim ljudima, moraju potvrditi stručnjaci, a kaznenu odgovornost trebaju utvrditi sudovi. Predsjednik države, umjesto da “vrača” koliko se kralo – mnogo ili malo – trebao bi javno upozoravati, kao i premijer, da svaka nezakonitost mora biti kažnjena. I ne bi smio “zazivati” zastaru tamo gdje je nema.

Također obojica, i predsjednik i premijer, trebali bi se javno založiti da se preispita poslijeratna obnova i u drugim krajevima Hrvatske. Ako negdje srećom nije bilo potresa ne znači da se u obnovi nije kralo. Sustavno ili “na sitno”. Nije bitno.

Ali ako nešto znaju neka ne “vračaju” što hoće ili neće napraviti nadležna državna tijela. Umjesto toga neka nam kažu odmah što to znaju a ne nakon neke nove prirodne katastrofe. Kad će opet misliti da moraju nešto reći, ali im ništa pametnije neće pasti na pamet.