Ono što se događa u Sloveniji trenutno je iz nekoliko je razloga lakše uočljivo, ali nikako ne znači da je u Hrvatskoj situacija (mnogo) bolja. Stvar je uglavnom u tome što Plenković nema tako “čistu” političku poziciju kao Janša a nema niti glavne karakterne osobine slične Janšinima – za razliku od naprimjer Bandića.

Ministarstvo kulture Republike Slovenije naredilo je da svih 18 nevladinih organizacija do kraja siječnja sljedeće godine mora napustiti zgradu nekadašnje vojarne u Metelkovoj 6 u Ljubljani gdje nevladine organizacije djeluju već oko četvrt stoljeća.

Janšina Vlada odlučila je time zadati novi udarac civilnom društvu u Sloveniji. Prvi val koronavirusa, nedugo nakon povratka na vlast Janeza Janše i njegove Slovenske demokratske stranke (SDS), iskorišten je za javne huškaške napade na neovisne kritične novinare i intelektualce. Ovaj drugi val poslužio je za eskalaciju Janšinog “osvetničkog” pohoda ne samo prema kritičnim pojedincima koji su mu se osobno zamjerili u prošlosti nego prema cjelokupnom slovenskom civilnom društvu.

Pritom se služi koronavirusom da bi svoje nasilničke metode opravdao i(li) skrenuo s njih pozornost javnosti. Naime, 18 nevladinih organizacija, među kojima je niz međunarodno uglednih koje već godinama imaju važnu ulogu u razvoju civilnog društva ne samo u Sloveniji nego u čitavoj regiji i šire, Janša je potjerao iz prostora koji nevladine organizacije koriste još od sredine devedesetih točno na dan kad je u Sloveniji službeno proglašen policijski sat zbog pogoršanja epidemiološke situacije uzrokovanog koronavirusom.

Učinio je to uz prijetnju sudskim tužbama u slučaju da 18 nevladinih organizacija ne izađe iz zgrade u Metelkovoj 6 u sljedeće tri mjeseca. Pritom je takav potez stigao potpuno nenajavljeno, a odluka je “objašnjena” krajnje bahatim cinizmom.

Naime, navodni razlog ovako drastične odluke jest da Ministarstvo kulture treba zgradu u Metelkovoj 6 za vlastite potrebe pa je želi renovirati. O tome međutim do sada nije bilo govora niti je korisnicima prostora ponuđeno alternativno rješenje. Također, u proračunu Ministarstva kulture nisu planirana sredstva za obnovu do 2023. godine.

To međutim nije spriječilo Janeza Janšu da nasrne na organizacije koje u raznim područjima – od zaštite ljudskih prava preko podrške medijskim slobodama do raznovrsnih kulturnih i edukativnih programa – okupljaju svake godine na stotine talentiranih suradnika a do sada su “proizvele” na tisuće filmova, knjiga, predstava, koncerata, tematskih skupova, radionica i raznih drugih projekata. Ukratko – predsjednik slovenske vlade i šef vladajuće stranke odlučio je uništiti ono najbolje što Slovenija u određenim područjima ima i daje Europskoj uniji.

Tko je od koga učio?

Janšina bezočna drskost kojom “objašnjava” takvu odluku zvuči poznato? Mogli bismo se našaliti da je Janez Janša učio od Milana Bandića ako se prisjetimo slučaja zagrebačkog kina Europa. Ali niti je ijedan od ova dva slučaja imalo šaljiv niti su Janša i Bandić učili jedan od drugoga. Samo koriste metode koje su odavno smišljene da bi se bezskrupulozno vladalo šireći strah i “taracajući” svakog tko nije voljan bespogovorno raditi što se od njega traži.

I naravno, niti jedan sličan skandal nije slučajni hir već je dio jasnog plana zatiranja bilo kakve prepreke nesmetanom vladanju za političku-financijsku korist – svoju i svojih. Pritom niti udar na ljudska prava, medijske slobode i nevladin kulturni i svaki drugi aktivizam nije nusproizvod nego temeljni cilj raznih “janša” koji odluku građana da im vode državu koriste kako bi uništili građansko društvo. Kako u susjednom, tako i u našem sokaku.

Ono što se događa u Sloveniji trenutno je iz nekoliko je razloga lakše uočljivo, ali nikako ne znači da je u Hrvatskoj situacija (mnogo) bolja. Razlika je najvećim  ijelom u tome što Plenković nema tako “čistu” političku poziciju kao Janša a nema niti glavne karakterne osobine slične Janšinima – za razliku od naprimjer Bandića koji opet ima Zagreb, ali nema Hrvatsku.

Za podsjećanje onima koji bar u osnovnim crtama znaju što se događa u Sloveniji od povratka Janše i SDS- a na vlast, a za informaciju onima koje ta tema do sada nije naročito zanimala… Između ostaloga slovenska vlada blokirala je novac za filmske produkcije za čitavu godinu a Ministarstvo kulture promijenilo je pravila za izbor tijela koja odlučuju o sufinanciranju kultunih projekata nevladinih organizacija tako da sada upravo Ministarstvu kulture ima potpunu kontrolu nad dodjelom tog novca.

Pod stalnim udarom su i “neposlušni” mediji, neovisna državna tijela i pravosuđe.

Na sve to upozorava i 18 nevladinih organizacija čije je djelovanje ugroženo odlukom da ih se, bez upozorenja i opravdanja, izbaci na ulicu. Peticiju je uz njih u nekoliko dana potpisalo još mnoštvo organizacija i pojedinaca u Sloveniji, a ponuđena je na potpis suradnicima, ali i svim ostalim slobodno mislećim ljudima u čitavoj Europi uključujući naravno i Hrvatsku.

Do trenutka slanja ovog teksta na objavu potpis pod peticiju uz slovenske stavilo je više od stotinu organizacija i pojedinaca uključujući i one iz Hrvatske. U Sloveniji zahtjev Centra nevladinih organizacija da Ministarstvo kulture poništi odluku o iseljenju udruga iz Metelkove 6 potpisalo je više od 200 organizacija i udruga.

Udruge ugrožene Janšinim napadom poslale su i pisma na adrese raznih institucija EU. Janšini medijski “jurišnici” odmah su odgovorili napadima na organizacije civilnog društva u cjelini i na pojedince koje su detektirali kao “vođe pobune”.

Bez solidarnosti ‘ajmo se razić’!

Gdje je u svemu Hrvatska? Treba uvijek nanovo podsjećati na sramotno ponašanje hrvatske vlasti prema civilnom društvu – od kašnjenja u dodjeli već odobrenog novca koje se u nekim slučajevima proteglo i na dvije godine preko pokušaja da se nevladinom sektoru otme dio novca koji mu pripada i dodjeli onima koji će tako biti dodatno “kupljeni” za političke potrebe do favoriziranja ekipa koje “švercajući” se kao udruge zapravo predstavljaju parapolitičke organizacije u dosluhu s vlastima – nadalje.

A odluka od prije nekoliko mjeseci da na čelu Savjeta za razvoj civilnog društva, tijela koje bi trebalo savjetovati Vladu Republike Hrvatske o pitanjima važnima za razvoj civilnog društva, prvi put ne bude kandidat organizacija civilnog društva unatoč njihovoj jedinstvenoj potpori – cinizam je ravan Janšinom. Nedostaje još samo teatralno masovno izbacivanje nepoželjnih nevladinih organizacija iz zgrade u vlasništvu države.

U Hrvatskoj se to ne može dogoditi isključivo iz banalnog razloga. Naime, za razliku od Slovenije u Hrvatskoj nikada niti u jednoj zgradi u državnom vlasništvu (naprimjer bivšoj vojarni) nije niti bio omogućen tako masovan rad u obliku kulturnog centra udrugama koje bi bile predvodnice civilnog društva – bez obzira tko je bio na vlasti u proteklih 30 godina.

Sama peticija naravno neće ništa riješiti, ali je važan pokazatelj stupnja solidarnosti onih koji se ne žele predati unatoč zastrašivanjima s pozicija moći i ne mire se s unazađivanjem ionako krhkih demokratskih standarda te gušenjem civlinog društva – bez obzira s koje strane granice se nalazili.

Ta je solidarnost neophodna kao temelj bez kojega se ne treba niti pomišljati da će civilno društvo ikada biti bilo što osim – gubitnik. Bez solidarnosti bolje je da se odmah raziđemo i ne gubimo uzalud vrijeme.

Čak i ako nekoga ne zanima ono čime se bave napadnute organizacije civilnog društva zadatak je svakog pristojnog ljudskog bića da se odupre političkom (i svakom drugom) teroru nad drugima. Makar i potpisivanjem peticije ako ne zna ili ne može (i) drugačije.