Sve je tu. Državne komisije napučene ljudima koji nisu stručni za ono o čemu odlučuju i ignorantski odnos prema upozorenjima rijetkih stručnjaka pripuštenih u komisije (očito da glume “smokvin list”). Potom “šalabahtersko” ponavljanje ispraznih fraza za potrebe samohvale zbog navodno odlično obavljenog posla a kad se otkrije da je “odlično obavljen posao” zapravo skandalozni šlamperaj slijedi “izvlačenje” od bilo kakve odgovornosti. Dodajmo tome kradljivce i lažove s akademskom titulom.

Ovo je urnebesno.

Magistar umjetnosti pobijedio je na natječaju za izgled buduće hrvatske kovanice od jednog eura za što je predviđena nagrada od 70 tisuća kuna.

Nemojte mu zaboraviti ime.

Zove se Stjepan Pranjković.

Njegova druga dva rješenja osvojila su na natječaju drugo mjesto.

To je još dvaput po 35 tisuća kuna.

Dakle, ukupno 140 tisuća kuna.

“Njegov” dizajn je, pokazalo se, zapravo kopija fotografija kune koju je još prije 17 godina snimio škotski fotograf Iain H. Leach.

Fotografija od tada stoji na njegovoj web stranici.

Dobro, recimo da je našem vrlom magistru umjetnosti mogla slučajno pasti na um dizajnerska ideja koja se spletom okolnosti “poklopila” s fotografijom snimljenom 2005. godine u Škotskoj.

Kuna koja stoji na grani… pa nije to baš tako nezamisliv prizor da ne bi mogao pasti napamet dvojici ljudi u 17 godina.

Jednom koji je odlučio taj prizor fotografirati i jednom koji je neovisno o tome smislio taj prizor za dizajn kovanice.

Sedamnaest godina kasnije.

A može biti i da je “autor” dizajna kovanice jednostavno zaboravio da je vidio tu fotografiju kune pa ga je podsvijest neugodno prevarila.

Kad se treba hvaliti – ja sam. Kad se treba kuditi – oni su

Ali vraga… pokazalo se da je ostavio tragove koji nedvojbeno vode do zaključka da je svjesno uzeo, što znači ukrao, motiv s fotografije.

Oglasila se povodom ovog slučaja čak i vlada koja u svom kratkom ali slatkom priopćenjem, ukazuje da svu krivicu snosi Hrvatsku narodna banka.

Objašnjava tako nama vlada:  “Natječaj za odabir likovnog rješenja je od početka do kraja vodio HNB, kroz Komisiju za odabir (s vanjskim članovima) i stalnu Komisiju za novac HNB-a, koja inače odlučuje o dizajnu prigodnih kovanica.”

Zbog čega se vlada uopće osjetila ponukanom komentirati (i to na takav način) ovu “brljotinu”?

S obzirom na to da ne možemo pouzdano znati hajde da malo nagađamo.

Da nije možda zbog toga što se u čak dvije komisije uključene u odabir uz  ukupno dvadeset i dvoje drugih članova našao i Zvonimir Frka-Petešić?

Koji je predstavljao Ured predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Kao jedini član koji je imenovan u obje komisije.

Komisije kojima nije padalo na pamet da uvaže primjedbe struke kako je to posvjedočila predstavnica Hrvatskog dizajnerskog društva u procesu odabira Ira Payer.

Počevši od toga kako bi trebali izgledati uvjeti natječaja za dizajnerska rješenja.

Tako da je na kraju pristiglo 1300 A 4 papira “s bilo kako nacrtanom kovanicom i par riječi objašnjenja ako je potrebno” a “u tom moru svega i svačega bilo ih je vrlo malo u kojima se prepoznala profesionalna ruka, odnosno – dizajn”, tvrdi predstavnica Hrvatskog dizajnerskog društva.

Da, baš je sve “sintetizirano u ovih nekoliko kovanica”

No, na predstavljanju odabranih prijedloga kovanica premijer Plenković koji se sada šturim priopćenjem “pere” od bilo kakve odgovornosti svoje vlade nahvalio je odabrane prijedloge, uključujući onaj Stjepana Pranjkovića.

Štoviše, predsjednik vlade na predstavljanju odabranih prijedloga izjavio je kako je sve što je vlada zamislila “sintetizirano u ovih nekoliko kovanica”.

Tako je ovaj najnoviji, ali niti slučajno zadnji, cirkus na jednom mjestu i u rekordnom vremenu podsjetio na sve do bizarnosti sulude “kvalitete” politike u Hrvata.

Imamo tu državne komisije napučene ljudima koji nisu stručni za ono o čemu odlučuju i ignorantski odnos prema upozorenjima rijetkih stručnjaka pripuštenih u komisije (očito da glume “smokvin list”).

Potom “šalabahtersko” ponavljanje ispraznih fraza za potrebe samohvale zbog navodno odlično obavljenog posla a kad se otkrije da  je “odlično obavljen posao” zapravo skandalozni šlamperaj slijedi “izvlačenje” od bilo kakve odgovornosti.

Dodajmo tome kradljivce i lažove s akademskom titulom.

I eto nam još jedne slike male zemlje za veliku sramotu.