Od ‘uvlačenja’ Crkvi odlukama vlasti gora su samo obrazloženja tih odluka. Ali vladajuće to ne brine. Uporno ponavljaju pogrešno ‘gradivo’ čak i kad im Ustavni sud ‘zakuca’ jedinicu u imenik. No, očito je da vladajući nisu samo bezobrazni. I da povlađivanje Crkvi nije jedini problem. Na to da je zapravo riječ i općoj nesposobnosti i gluposti da vladajući napišu ‘domaću zadaću’ kako treba Ustavni sud je upozorila pučka pravobraniteljica. Kog vraga joj je to trebalo? Nije li joj dovoljan obiteljski nedjeljni ručak?

Čitava predstava oko zakonskog ograničenja rada prodavaonica nedjeljom rezultat je ‘uvlačenja’ vladajućih – Katoličkoj crkvi.

To je jasno da ne može biti jasnije.

Više puta ta je teza je elaborirana (i) na ovom mjestu.

Tako je bilo bjelodano jasno i da je u vrijeme ‘korona sapunice’ doneseno više odluka koje su također bile ostvarenja želja Crkve.

Kao na primjer ona da su neke mjere za sve ostale organizatore javnih okupljanja bile obavezne, ali Crkvi su samo – preporučane.

Što se odluka u vezi korone tiče – povratka nema. Ali nadati se je da će Ustavni sud ‘srušiti’ evidentno neustavne odredbe novog
Zakona o trgovini.

Kao što je odluku o zabrani rada trgovina nedjeljom već ‘srušio’ u rujnu 2019.

Odurno je toliko podilaženje vladajućih Crkvi, pogotovo u državi koja je Ustavom određena kao sekularna.

No, tu nije kraj.

Način na koji se objašnjavaju ‘uvlakačke’ političke odluke posebno je degutantan.

I krajnje uvredljiv za ljude u čije ime se te odluke donose.

Tako je sada ministar gospodarstva Filipović, u narodu odnedavno poznat kao ‘Kiosk’, iskazao zadovoljstvo vlastitom zabranom/ograničenjem rada nedjeljom na spektakularno glup način.

Ustvrdio je da je neustavna odluka omogućila da “žene koje rade u trgovinama ručaju nedjeljom sa svojim obiteljima, sa svojim najmilijima.

Kako da ne.

Pogotovo onim obiteljima u kojima neki drugi članovi rade nedjeljom pa ne mogu sudjelovati u idiličnom obiteljskom ručku.

Jer vladajućima nije palo na pamet da ima i drugih koji rade nedjeljom.

Zakoni pisani traljavije od domaće zadaće u petom osnovne

Naročito onim obiteljima koje su među desecima tisuća otišlih iz Hrvatske.

Zbog ‘velebnih’ postignuća vladajućih.

Baš s onim obiteljima u kojima je te svoje ‘najmilije’ (prvenstveno žene) obiteljski nasilnik (u pravilu muškarac) strpao u bolnicu ili na groblje.

Jer vladajućima nije palo na pamet da donesu zakone kojima bi obiteljsko nasilje bilo smanjeno.

I(li) drastičnije kažnjavano.

Ali stvar je zapravo još mnogo ozbiljnija.

Jer nije aktualna hrvatska vlast sebe dovela samo u situaciju da uvredljivo glupo opravdava svoje ‘uvlačenje’ Crkvi.

Glupost je, očito, konstanta njezina djelovanja.

Pa će se tako Ustavni sud morati pozabaviti još jednom zakonskom budalaštinom.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter podnijela je zahtjev za ocjenu ustavnosti dijela odredbi u izmjenama Zakona o obveznom
zdravstvenom osiguranju.

Onih odredbi prema kojima dio građana jednom u tri mjeseca mora osobno doći u HZZO kako ne bi izgubili zdravstveno osiguranje.

Osobni dolazak – zbog čega?

U kojem stoljeću žive hrvatski zakonodavci?

To se, na blaži način, ali potpuno jasno, pita i pučka pravobraniteljica u obraćanju Ustavnom sudu.

Podsjetila je na očajno lošu povezanost javnim prometom manjih mjesta i onih u kojima su uredi HZZO.

Kao što je podsjetila i na to da ima onih koji se otežano kreću.

Ili im je kretanje moguće jedino u kolicima.

A u mnogim državnim institucijama, uključujući i neke objekte HZZO-a, nije omogućen adekvatan pristup tim ljudima.

Što je pučka pravobraniteljica također zamjerila zakonodavcu.

Ženama je potreban jedino obiteljski nedjeljni ručak, čak i ako ne rade u dućanu

Da bi u nastavku, opet vrlo pristojno, ali neumoljivo objasnila koliko je trebalo biti glup, nesposoban i neodgovoran pa predložiti a potom i usvojiti obvezu dolaska u HZZO da se ne bi izgubilo zdravstveno osiguranje.

Pa je tako pučka pravobraniteljica Ustavnom sudu napisala i ovo…

Da su sva zakonska rješenja trebaju biti unaprijed detaljno osmišljena i jasno propisana te obrazložena.

Da je Ministarstvo zdravstva, umjesto obveze periodičnog osobnog dolaska, rješenje moglo tražiti u umrežavanju podataka između različitih tijela i jačanju njihove suradnje.

Na kraju, pučka pravobraniteljica je predložila Ustavnom sudu da o biti stvari odluči na temelju javne rasprave na koju će pozvati predstavnike Ministarstva zdravstva kao stručnog nositelja Zakona te HZZO-a, kao provedbenog tijela jer kod izmjena Zakona nije bio jasno definiran cilj koji se nastoji postići.

Ukratko, predložila je Ustavnom sudu da nesposobnim državnim službenicima i političarima ‘izvuče uši’ i natjera ih da ‘domaću zadaću’ napišu kako treba.

Jer zakonske izmjene koje utječu na život ljudi pisane su traljavije nego domaća zadaća u petom osnovne.

Ali, kako smo vidjeli iz ranijih primjera, vlast se neće baš niti malo uzbuditi kad ispod njihove ‘domaće zadaće’ Ustavni sud stavi jedinicu.

A pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter prvom prilikom mogu odbiti usvojiti izvještaj o radu.

I čekati prigodu da joj ne produže mandat.

Kao što su učinili i nekolicini pravobraniteljica u raznim oblastima do sada.

Jer su zaista branile ljude od gluposti vlasti.

Ali i nesposobnosti i bezobrazluka onih koji su izabrani da bi bili elita ovog društva.

Drugim riječima – jer su te žene radile svoj posao onako kako treba.

Ali nemaju se one zbog čega žaliti.

Sve dok im vladajući omogućavaju da ručaju nedjeljom sa svojim obiteljima.

Pa makar i ne radile u dućanu.

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala